Bosna i Hercegovina je država koja je veoma bogata šumskim resursima. No, o njima se ne vodi računa i ovo zajedničko dobro umjesto da se još više održava, sistemski se uništava i služi kao prilika za često nezakonita bogaćenja. Više od 60% teritorije Bosne i Hercegovine pokriveno je šumama, ali to ne znači da je to neiscrpan resurs.
Gospodarenje šumama je često nedekvatno, Federacija već dugo nema zakon o šumama, a šumokradice su česta pojava. Šta sve ugržava šume, kako se prema njima odnosimo, hoće li ih uništiti investitori, u povodu 21. marta Svetskog dana šuma, razgovaramo s direktoricom Fondacije “Atelje za društvene promjene – ACT” Lejlom Kusturicom.
BUKA: Koliko su šume u BiH ugrožene i od koga?
Šume širom svijeta, pa i u BiH su u velikoj opasnosti, dovedene su na rub opstanka, prvenstveno zbog prekomjerne sječe, a zadnjih desetljeća i zbog klimatskih promjena. Šuma se primarno posmatra kao izvor sirovina, pa se samim time drvo posmatra kao roba.Nemaran i eksploatatorski odnos prema našim šumama koji traje desetljećima unazad doveo je do toga da su naše šume ugrožene ne samo požarima već i bjesomučnom sječom, kako nedozvoljenom tako i onom formalno dozvoljenom koja se vrši na način štetan za održavanje i kvalitetnu obnovu šuma.
Dodatno, s popriličnom sigurnošću možemo tvrditi da je šumarstvo jedan od najneuređenijih i najkorupiranijih sektora u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj privredi.
Drvo je značajan resurs i u lancu različitih koruptivnih aktivnosti od sječe, transporta i prodaje drvne mase uključen je veliki broj aktera kojima ovakvo neuređeno stanje pogoduje. Dodatno, zbog nedostatka adekvatnog zakonskog rješenja, odnosno činjenice da u Federaciji Bosne i Hercegovine nemamo Zakona o šumama već 14 godina, ovi izazovi od gašenja šumskih požara i obnove šumskih zemljišta nakon istih, do gazdovanja šumama na ekološki i društveno odgovoran način postali su ogroman izazov, ne samo za šumarska preduzeća kojima je povjereno upravljanje šumama već i za cijelo društvo.
BUKA: Pominjete šumske požare, koliko je hektara šume „progutala“ vatra i šta je još prijetnja za šume?
Prem podacima Evropskog informacionog sistema za šumske požare za period od 2007. do 2019. godine, u BiH je u 709 šumskih požara izgorjelo 349.697 hektara šuma i šumskih goleti, većinom livada sa brojnim endemskim biljkama, što predstavlja 6,83% teritorije BiH.
Sve je vidljivija i opasnost za šume koje sa sobom donose aktivnosti rudarskih kompanija, jer imamo stranu rudarsku kompaniju koja je već vršila nezakonitu sječu šume u nekoliko navrata, a s obzirom na to da je vidljiv povećan interes stranih kompanija da eksploatišu mineralne sirovine upravo u područjima gdje se nalaze visokokvalitetne šume, ova opasnost po šume je još veća. Zbog svega navedenog, želim naglasiti koliko je važno imati moderne i sveobuhvatne zakonske propose koji uređuju ovu oblast kako bismo osigurali odgovorno upravljanje našim šumama te njihovu obnovu i zaštitu. Kako smo svjedočili i svjedočimo dugotrajnoj, hrabroj i ujedinjenoj borbi na polju zaštite naših prirodnih dobara, posebno rijeka od strane udruženja, neformalnih grupa građana i aktivista širom zemlje, vjerujem da ćemo upravo tim zajedničkim djelovanjem uspjeti natjerati naše vlasti da donose zakone i propise u interesu ljudi i budućnosti našeg opstanka. Kako ne odustajemo od borbe za spas naših rijeka tako nećemo odustati ni od borbe za spas naših šuma, a to možemo ostvariti samo zajedničkim djelovanjem svih naših savezništava zajedno.
BUKA: Godinama nemamo federalni zakon o šumama. Nekada se čini da se neusvajanjem zakona i izostankom diskusije o tome đalje poruka da Zakon nije ni potreban. Je li?
Nepostojanje temeljnog propisa za oblast šumarstva na nivou entiteta FBiH, uz činjenicu da nemamo ni okvirni Zakon o šumama Bosne i Hercegovine, najveća je kočnica unaprjeđenja stanja u šumarskom sektoru. Nesumnjivo je da akterima u šumarstvu, posebno onima koji šume gledaju isključivo kroz prizmu njihovog iskorištavanja, odgovara nepostojanje ovog zakona. Ipak, zakon koji uvažava mišljenja stručne i akademske zajednice, koji je moderan i sveobuhvatan ključan je korak ka osiguranju opstanka naših šuma uvažavajući njihove opštekorisne i privredne funkcije.
Kako je Prijedlog Zakona o šumama FBiH proveo čak šest godina u parlamentarnoj proceduri (2017-2023), uz pet urgencija prethodnog saziva Vlade FBiH prema rukovodstvima oba doma Parlamenta FBiH da se isti razmatra, koje nisu naišle na razumijevanje, posljednju odluku Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva o upućivanju nešto modifikovanog teksta Zakona o šumama FBiH u Javnu raspravu možemo posmatrati kao mali korak naprijed u cijelom procesu. Svjesni da se radi o dugotrajnom i složenom procesu, koji podrazumijeva niz usuglašavanja i dogovora među različitim akterima, razumijemo kako nije realno očekivati da ćemo Zakon o šumama FBiH dobiti u roku od par sedmica, iako treba imati na umu da su šume u entitetu FBiH ugrožene i više ne mogu čekati, što ukazuje na nužnost hitnog usvajanja ovog propisa.
BUKA: Jeste li zadovoljni tim modifikovanim tekstom?
U cijelom ovom procesu, brine nas član 63. kojim je predviđeno da “šumsko zemljište može, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora”.Ovim prijedlogom entitetska Vlada direktno omogućuje različitim kontroverznim investitorima da, za potrebe npr. otvaranja rudnika ili izgradnju solarnih elektrana, iskrče desetine, stotine i hiljade hektara naših najvrjednijih šuma. To je nedopustivo, kako s naučnog i stručnog, tako i pravnog aspekta, s obzirom na to da su šume i šumska zemljišta u isključivom vlasništvu Bosne i Hercegovine pa entiteti nemaju ustavnu nadležnost da ista daju na korištenje, odnosno u na milost ili nemilost pojedinih investitora.Slično se dešava i u drugom entitetu, Republici Srpskoj, gdje vlasti državne šume i šumska zemljišta za bagatelu daju u ruke privatnicima. Ovakve odluke mogu i moraju donositi samo državni organi, uz neizostavnu saglasnost Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine. Stoga još jednom apelujemo na resorno entitetsko ministarstvo i Vladu FBiH da ovako uređeno pitanje korištenja šumskog zemljišta za druge namjene izbace iz Zakona o šumama FBiH!
BUKA: Šumske krađe u BiH su učestala pojava, ali čini se da odgovorni najprije kažnjavaju one koji ukradu taman toliko da prežive – 3,4 metra, a one koji kradu hiljade kubnih metara zaobilaze. Kako komentarišete takav odnos institucija?
Svi navedeni problemi koji prate šumarski sektor u Bosni i Hercegovini poput velikog obima ilegalnih sječa, razornih šumskih požara koji iz godine u godinu gutaju ogromne površine naših šuma, neodgovornog postupanja dijela javnih šumarskih preduzeća itd. direktna su posljedica neuređenog zakonodavnog okvira za sektor šumarstva. Istina je da je ilegalna sječa šume ozbiljan problem, ali da bi se ista mogla kontrolisati i sankcionisati na efikasan način neophodno je kapacitetno ojačati i “upošteniti” čuvarske službe unutar kantonalnih uprava za šumarstvo/preduzeća šumarstva, inspekcijske i istražne organe.
Prema podacima koje je Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT prikupila u prošloj godini, u FBiH samo u 2021. godini je evidentirano je 8.645 prijava (prekršajnih i krivičnih) zbog nelegalne sječe šume od kojih je npr. samo u Zeničko-dobojskom kantonu evidentirana je 3.341 prekršajna i 279 krivičnih prijava.
Ono što je važno naglasiti, jeste činjenica da se šumarstvo kao privredna grana generalno u Bosni i Hercegovini gleda kao i određeni garant socijalnog mira u državi pa se u društvu i stvorilo mišljenje kako je donekle društveno prihvatljiva nedozvoljena sječa ako se ne radi o većim količinama drvne mase.Posebno naglašavamo, nijedna nedozvoljena sječa, bila ona jedan ili desetine metara kubnih, ne bi smjela biti društveno prihvatljiva. Ipak, ono što kao društvo moramo uraditi, jeste da se opredijelimo u borbi protiv energetskog siromaštva kojem je izložena većina građana i građanki BiH, šume se moraju posmatrati kao zajednički resurs za sve naše ljude a ne samo za privrednike koji u njima vide nove i “neiscrpne” prilike za bogaćenje.
Vlasti i preduzeća koja gospodare šumama su dužni da šumske resurse učine dostupnim običnom čovjeku u skladu s njegovim ličnim potrebama, ne preko njih. Nažalost, mi posljednjih decenija svjedočimo desetinama hiljada obespravljenih i osiromašenih ljudi koji ne mogu sebi osigurati ni ogrjev u zimskoj sezoni koja kod nas traje dugo, dok s druge strane svjedočimo potpuno nerazumnoj i nekontrolisanoj eksploataciji drvne mase, gdje se sijeku šume čak i u nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima, a koja se u ogromnoj količini i izvozi iz naše države.Naša fondacija djeluje u okviru Saveza za Šume Bosne i Hercegovine, osnovanog u aprilu prošle godine, koji je sačinjen od organizacije, neformalnih grupa građana te stručne i akademske zajednice iz cijele BiH a sve s ciljem osiguravanja efikasnog i pravednog upravljanja našim šumama.
BUKA: Kod nas, a posebno u Istočnoj Bosni šuma se tretira kao nepotrošni resurs. Fabrike za grubu preradu drveta su na svakom koraku, a građevinske materijale izvozimo u EU. Do kada ćemo moći tako?
Percipiranje šuma kao neiscrpnog prirodnog resursa i izvoz šumske građe iz BiH jeste ozbiljan problem koji ugrožava održivost opstanka naših šuma i negativno se odražava na nacionalnu ekonomiju.
Od presudnog je značaja da shvatimo da su šume uslovno-obnovljiv resurs i svako gospodarenje šumskim bogatstvima koja se ne provodi na održiv način i ne počiva na osnovnim šumarskim principima, ostavit će katastrofalne dugoročne posljedice.
Savez za šume Bosne i Hercegovine se zalaže za potpunu i bezuslovnu zabranu izvoza sirovog i poluprerađenog drveta, i to je nešto što ćemo zagovarati u narednom periodu intenzivno.Naime, ovo je neophodno kako bi se osigurala neometana tradicionalna upotreba drveta unutar zemlje, dostupnost drveta domaćem stanovništvu, obezbijedile sirovine za potrebe domaće proizvodnje namještaja od drveta i prirodna obnova šuma bez rizika od eksploatacije zajedničkog dobra za profit malobrojnih. Nedopustivo je da se obični građani smrzavaju u toku zimskih mjeseci i kupuju ogrjev tokom cijele godine zbog enormno visokih cijena, dok se naše šume sijeku kako bi se u tvornicama širom Evrope proizvodio skup namještaj koji se onda nama kao gotov proizvod uvozi i državu i ovdje prodaje.