U novom izdanju Buka podcasta razgovaramo sa Jelenom Ivanić iz Centra za životnu sredinu. Jelena nam govori o stanju u ekologiji, zaštiti rijeka, prekomjernom korištenju plastike i drugim sličnim temama.
Kad pričamo o ekologiji i uništavanju životne sredine Jelena kaže da je naša država u ozbiljnim problemima.
„Gorući problem je uništavanje rijeka. Imamo izgradnju hidroelektrana na skoro svakoj našoj rijeci, a imamo i zagađenje rijeka što čvrstim otpadom, kao i otpadnim vodama. Prisutno je i zagađenje životne sredine generalno, imamo ilegalne deponije koje susrećemo na svakom mjestu u prirodi. Ne smijemo zaboraviti spomenuti zagađenje iz termoelektrana koje uz uništavanja životne sredine i uništavanja vazduha prijeti da uništi i naše zdravlje. Tu je i nekontrolisana sječa šume koja dovodi do poplava i bujičnih voda, klizišta, jer u prirodi je sve povezano“, rekla je za BUKU Jelena.
Ona ističe da je udruživanje aktivista važno kada je zaštita rijeka u pitanju i to je je jedan od razloga zašto je Centar 2016. godine pokrenuo osnivanje Koalicije za zaštitu rijeka u BiH koja je danas veoma aktivna.
„Udruživanje je rješenje i međusobna pomoć, a potrebno je i da se aktivira lokalna zajednica. Lokalna zajednica treba da kaže jasno i glasno 'ne' određenim projektima koji se planiraju na njihovim rijekama“, ističe ona.
Razgovarajući sa Jelenom o klimatskim promjenama ona nam kaže da su one uveliko tu i da je sad već možda kasno, ali svako od nas može doprinijeti na neki način, pa čak i sitnim aktivnostima da se taj proces malo uspori.
„Naravno dosta je toga na donosiocima odluka i vlastima koji hitno trebaju da rješavaju neka krupna pitanja kao što su recimo termoeletrane. Kod nas se planiraju objekti termoelektrana, a potpisan je sporazum da ćemo do 2050. godine morati prestati proizvoditi električnu energiju iz uglja“, kaže Jelena.
Kada je riječ o plastici naša sagovornica kaže da nismo dovoljno svjesni koliko je koristimo u svakodnevnom životu, kao i koliko te plastike završava na neprimjerenim mjestima.
„Trebamo krenuti od mijenjanja svojih sopstvenih navika, razmisliti da li nam je potrebna neka plastična ambalaža i da li postoji neka druga opcija sličnog ili istog proizvoda koja nije u klasičnoj ambalaži. Važno je da ne kupujemo vodu u plastičnoj ambalaži, već trebamo koristiti višekratke boce. Ne bismo trebali koristiti plastične kese, a umjesto plastičnih kesa alternativa nam mogi biti cekeri koji semogu koristiti više puta. To ne neki naš lični doprinos koji mi možemo dati zaštiti životne sredine. Kao pojedinci trebamo krenuti od mijenjanja svojih navika, jer svaki pojdinac je važan.
Jelena u razgovoru navodi primjere kako svojim ličnim primjerima možemo raditi za zaštiti životne sredine, a daje i zanimljive poslovne savjete za proizvođače kozmetike koje možda domaći proizvođači prirodne kozmetike mogu iskoristiti da promovišu svoje proizvode.
Cijeli intervju sa Jelenom poslušajte u podcastu: