On se od kraja oktobra, od kad je izabran na mjesto vršioca dužnosti direktora ovog preduzeća, konstantno suočava sa pritiscima i inertnim stavovima što od ljudi u „Šumama“, što od strane vlasti. Šta su korijeni korupcije u jednom od najvećih i najznačajnijih javnih preuzeća u RS i na koji način će se boriti protiv njih? Kako su „Šume“ radile do sada, sa kojim brojem zaposlenih, a šta je prava mjera stvari i hoće li biti provedeni oštri rezovi u ovom preduzeću, saznajte u itervjuu koji je za BUKU dao Galić.
Vi ste, gospodine Galiću, prvi ili jedan od prvih ljudi koji je sa direktorskog mjesta „Srpskih šuma“ najavio obračun sa korupcijom i kriminalom u ovom preduzeću. Na kakve ste sve poteškoće naišli u svom radu?
Da vam kažem, postoji mali milion problema. Zaista. „Šume Republike Srpske“ su jedan ogroman sistem i siguran sam da je kao takav od prvorazrednog nacionalnog značaja. Ovaj sistem bi trebao da bude okosnica razvoja. Ovo je sistem koji bi trebao da ima ogroman potencijal, sistem u kome je zaposlen ogroman broj ljudi, veliki broj stručnih ljudi, ali i sistem koji se dugo godina zanemarivao. Dugo godina se ovdje, čini mi se, uzgajala i traje korupcija. U tom jednom izvornom smislu, dakle, prava ekonomska korupcija. Ona je, nažalost, bila dvosmjerna. I odozgo ka dole i od baze ka vrhu. To je razjedalo „Srpske šume“. Ja odgovorno tvrdim da ovo preduzeće može u vrlo kratkom roku, ukoliko se oslobodi pošasti korupcije, postati jedno rentabilno preduzeće, preduzeće koje sasvim sigurno može da odgovori svim svojim funkcijama.
Koje su to funkcije koje treba primarno da obavljaju „Srpske šume“?
Prva funkcija, prava ekonomska, jeste zapošljavanje ljudi, što u šumarstvu, što u drvopreradi, što svih onih koji su naslonjeni na „Šume RS“. Dakle, ovo preduzeće može da bude jedna ekonomska vučna snaga. Sa druge strane je ta opštekorisna funkcija šuma, odnosno ta ekološka, nematerijalna strana, koja predstavlja jedno veliko prirodno dobro. O tome svjedoči i sertifikacija Međunarodne evropske komisije, koja je dala najviše ocjene u upravljanju, njegovanju i gazdovanju šumama.
Pa, ipak postoje neki veliki problemi, zar ne?
Ovdje je problem što se dugi niz godina loše radi u ekonomskom smislu.
Kako je došlo do toga?
Prije svega, kroz duži niz godina, imamo dva problema, posebno kada je u pitanju naplata potraživanja. Dakle, dugo vremena je egzistiralo tih nekoliko velikih državnih pilana, kojima se kao takvim davala roba, a oni istu nisu plaćali. Ja mislim da su državne pilane ostale dužne preko 17 miliona maraka „Šumama RS“. Računalo se da su šume državna svojina, pilane su takođe bile državna svojina i onda se tu dosta komotno davala roba, a da se nije obezbjeđivala naplata. To su naslijeđene stvari i to je išlo tako iz godine u godinu. Druga krupna stvar jeste što se u međuvremenu pojavilo dosta kupaca koji nisu plaćali svoje obaveze. A Vlada je, kao vlasnik šuma, imala precizna uputstva kako se vrši prodaja i naplata.
Ako se ne varam, pored toga, nije došlo niti do povećanja drvnih sortimenata?
Da, od 2008. godine su iste cijene drvnih sortimenata, dakle nema povećanja cijena. Nažalost, ovdje nije u pitanju samo korupcija i neposlovan odnos u „Srpskim šumama“. Nema niko pravo da da robu bez adekvatnog obezbjeđenja plaćanja. Ili avansno plaćanje ili, kada su u pitanju ti veliki drvoprerađivači, iza kojih Vlada stoji. Oni, po meni, imaju neopravdano dug rok plaćanja. Ipak su manji problem, jer se zna da postoje, da su tu, i malo kad su ostali kome dužni. Veći problem je jedno neodgovorno davanje robe kupcima koji su fiktivni. Jer, ima dosta fiktivnih kupaca, fiktivnih firmi. I na te fiktivne firme, odnosno na kupce koji nisu imali adekvatno obezbjeđenje sredstava plaćanja, ostalo je sigurno 15 miliona maraka za koje su zakinute „Šume RS“. Od te vrste društava sa ograničenom odgovornošću, nekih samostalnih zanatskih radnji, nastala su velika potraživanja.
Vi ste sigurno locirali ta i takva preduzeća.
Da, postoji spisak. I to ide od 2002. godine, dakle, to traje. E, sad, to je jedan
neodgovoran odnos „Šuma RS“ prema državnoj imovini.
A, kako izvršiti naplatu prema takvim dužnicima i da li je ona uopšte moguća?
Naplata je, mogu vam reći, već i zastarjela. To se zakonski ne može naplatiti. Trudim se i istrajaću na tome da kad god imam saznanja ili gdje god dođem do saznanja da postoje firme koje su se nekad drugačije zvale, a sad su preregistrovane, ja ću ih usloviti. Jednom riječju – ja im ne dam robu dok ne budu prihvatile odgovornost plaćanja prethodne robe. Dakle, pojavljuju se i takvi i gdje god budem došao do saznanja o tome, ja ću zabraniti isporuku tim nekim „novim“ koji se pojavlju drugi, treći ili neki n-ti put. Da imam više ovlaštenja, našao bih načina da se naplate i ta starija potraživanja, s obzirom na to da to nisu nepoznati ljudi, nisu nepoznate firme. Dakle, može se vrlo lako istražnim radnjama doći do onih ljudi koji su ojadili „Šume RS“, a takvih je dosta.
Vi ste odmah po dolasku na ovo radno mjesto locirali neuralgične tačke i gazdinstava koja su veliki gubitaši. Sasvim sigurno da ste se susretali sa poteškoćama.
Treba zaista stvari nazivati pravim imenom. Treba govoriti otvoreno. Ja jesam takav. Nisam nikakav političar. Pripadam Socijalističkoj partiji, ali, da se razumijemo, ponavljam – nisam političar i to se možda vidi iz svih mojih nastupa. Nemam u sebi taj afinitet prema politici i drago mi je. Tim političarenjem i postavljanjem na odgovorna mjesta, a slobodno vam mogu reći da je mjesto direktora šumskog gazdinstva odgovornije od mjesta nekog direktora u upravi, neko administrativno mjesto, nema uspjeha i nema konsolidacije ukoliko se po šumskim gazdinstvima ne budu postavljali odgovorni i edukovani ljudi. To je imperativ. Moraju se postaviti čitavi timovi ljudi koji prije svega imaju poštene namjere. Oni moraju imati stručnost, moraju imati želju da naprave pomak u šumskim gazdinstvima.
Imate li nekih utemeljenja za vaše naume na terenu?
Evo, konkretno, imali smo jedno šumsko gazdinsto „Ribnik“. Ono je dugo godina bilo u najtežim mogućim problemima, dakle iskazivao gubitak, nedostatak sredstava na računu… Promijeni se direktor i sad imamo najbolje gazdinstvo u čitavim „Šumama RS“. Dakle, stvar je u organizaciji, stvar je u ljudima. I zato ja ovako grčevito nastojim da se izborim, kako bi se isključivo snagom znanja, poštenja, dobre namjere i stručnosti došlo do pomaka po šumskim gazdinstvima. Mi imamo trenutno, to je posljednja informacija, 8 šumskih gazdinstava koja su u minusu sa 31. 12. 2012. i to u velikom minusu. I sad kad sam pravio analize koja su to šumska gazdinstva koja su u minusu, a koja su to pozitivno poslovala, vjerovali ili ne, došao sam do jednog apsurda. Ona šumska gazdinstva koja imaju bolju šumsku privrednu osnovu, dakle, bolju osnovu da dobro rade, ona rade sa gubitkom i to velikim gubitkom i obrnuto, ona gazdinstva sa skromnom privrednom osnovom rade daleko bolje. Ali rade pošteno, vrijedno, vode računa o troškovima, vode računa o rentabilnosti. I to samo govori u prilog tome da sam na dobrom putu, kada je u pitanju ova politika rješavanja kadrovskih problema po šumskim gazdinstvima.
Kao čovjek koji se bavi menadžerskim poslom, govorili ste da ima problema sa prekomjernim brojem zaposlenih u „Šumama RS“, tačnije, sa ljudima koji sistemski nisu dobro raspoređeni. Čak, ako se ne varam, postoji i tabela po kojoj je lako izračunati neophodan broj zaposlenih u svakom šumskom gazdinstvu?
Vidite, kao i u svemu, i u šumarstvu postoje standardi. Kada je u pitanju broj zaposlenih, jedno je to šta mi subjektivno mislimo, da li imamo ili nemamo višak zaposlenih, a drugo su objektivni standardi koji postoje. Ti neki evropski standardi govore da na 1000 posječenih kubika dolazi jedan zaposleni. Ako se zna da mi imamo otprilike sječivi etat u toku godine od 1 milion i 900 hiljada kubika, to bi značilo 1900 radnika po standardima. Ja ovdje govorim o standardima i ne želim da me pogrešno interpretiraju. Jer mi imamo 4500 zaposlenih, znači 2600 bi trebalo otpustiti. Naravno, to je glupost jer je ovo vrlo osjetljiv trenutak i ne pada mi na pamet da se takvim poslom bavim. Ali ono što je činjenica je da se treba izvršiti detaljna analiza i onda da se vidi, u kraćem ili dužem periodu, šta uraditi sa tim viškom.
Ipak, složićete se, višak postoji.
Treba locirati taj višak. Ja ne mislim da postoji dvije i po hiljade radnika viška. Ali objektivno 700-800 radnika je sigurno višak. Hoću da se vratim na 2008. godinu. Te godine je radilo upravo 700 radnika manje. A te godine je bio dobar učinak „Šuma“. U međuvremenu, šta se desilo? Povećan je nivo plata, a da pri tome nije povećan nivo prihoda. Pored toga, ono što je najvažnije, iz godine u godinu se povećava broj zaposlenih za nekih 5% na godišnjem nivou. To nije normalno, ako se ima u vidu da se taj sječivi etat ne povećava. On se čak i smanjuje. Recimo, 2008. godine smo imali 1,9 miliona, a 2012. godine, 1,8 miliona kubnih metara. Dakle, dolazi do manjeg fizičkog obima proizvodnje uz znatno veći broj radnika, što automatski znači da je produktivnost rada pala i to drastično.
Čini se da pored ovoga ima još problema?
Tako je. Na sve ovo dolazi do jedne jako negativne pojave, a to je neadekvatan stručni rad u šumskim gazdinstvima. Pala je tzv. sortimentna struktura. Iz godine u godinu, ona se pogoršava. Kad smo pravili analizu, ispostavilo se da smo i 2012. godine imali sortimentnu strukturu kakvu smo imali 2008. godine. Sa druge strane, povećanjem broja radnika, koji nije imao za posljedicu povećanje proizvodnje, povećani su troškovi, a dobit umanjena. I to je jedan od faktora lošeg poslovanja „Šuma“.
Postoje li još neki faktori, pored svih nabrojanih, koji su urušili „Šume“?
Možda i najbitnija stavka je izdvajanje za lokalne zajednice. Do 2008. godine je bilo 5% izdvajanja, a po sadašnjem Zakonu o šumama za lokalne zajednice se izdvaja 10%. Konkretno, do 2008. godine se izdvajalo na godišnjem nivou 7 miliona, a poslije toga od 14-16 milona maraka, zavisno od prihoda. Tako da danas, umjesto da „Šume Srpske“ budu profitabilno preduzeće, ono se bukvalno davi u nelikvidnosti, iskazuje gubitke, dolazi do kašnjenja u isplatama plata, doprinosa, poreza. Izvođači radova ne dobijaju na vrijeme svoje prihode. Dolazi do postupnog, ali sigurnog kolapsa preduzeća.
Dijagnoza je gorka. Koji je lijek za ovu situaciju?
Ja sam tražio i malo sam ljut na sporu reakciju vlasti, treba apsolutno, brzo i po kratkom postupku promijeniti taj nesrećni Zakon o šumama i vratiti izdvajanja na nivo kakav je u Srbiji, Federaciji BiH i u Hrvatskoj. U okruženju su, da podsjetim, ta izdvajanja od 2 do 3% , a kod nas 10 %.
Nije li i to neka vrsta administrativno-birokratske gramzivosti, da se na ovaj način poveća entitetski budžet?
Ne znam kome je taj ustupak pravljen, ali je išao direktno na štetu „Šuma Srpske“ i mislim da je izuzetno loš. Ja sam u razgovoru sa predstavnicima lokalnih zajednica koji me, naravno, opsjedaju, zbog toga što treba da im se plati dug. Pa, 16,8 miliona smo isplatili u prošloj godini. To su ogromna sredstva i mi tih sredstava više nemamo. Šume koriste kredit od nekih 19,5 miliona maraka. To je po meni nonsens. Ovo preduzeće ne bi trebalo da bude u finansijskim problemima, obzirom na to da se istim dobro gazduje kad je u pitanju nematerijalni dio. Ali, kad je u pitanju ovaj ekonomski dio, to treba dovesti u jednu ravan u kojoj će preduzeće svake godine pozitivno da posluje, u kojoj će svake godine da uđe u jedan novi ekonomski program i da, faktički, vrši proširenje svoje djelatnosti. Recimo, može se uvesti program izrade peleta, koji je danas hit u svijetu. Imamo bio-masu u velikoj količini i to treba koristiti u smislu povećanja izvoza. Treba koristiti u smislu zapošljavanja i otvaranja novih radnih mjesta, zapošljavanje viška radnika o kojima smo govorili u jednom racionalnom obliku, a ne da se ljudi neracionalno zapošljavaju samo pred neke izbore, a onda se ne zna šta sa njima. Primaju se i oni koji ti trebaju i oni koji ti ne trebaju…
Dakle, ima mjesta rješenjima
Da. Rješenje je promijeniti po kratkom postupku Zakon o šumama, vratiti to na nivo okruženja. Po tom osnovu će ostati firmi najmanje 7-8 miliona maraka. Sa druge strane se obavezno mora daleko više učiniti, bez bilo kakve politike i politikanstva, na postavci kvalitetnih kadrova u šumskim gazdinstvima. Bez kompromisa. Najbolje ljude postaviti, ne jednog čovjeka, nego timove postaviti u šumskim gazdinstvima. Ti timovi moraju da dobiju tačne zadatke šta treba da urade, u kom roku i šta će se desiti ukoliko ne urade. Preciznije, nagraditi te ljude, dati im adekvatne plate za to što rade, nagraditi njihovo poštenje, zalaganje, trud. Ne dozvoliti da, kao do sad, tim nekim direktorima plaćaju lokalni moćnici usluge za sebe, a ne država. Mi treba da ih plaćamo, nagrađujemo i mi treba od njih da tražimo rezultat.
Gdje naći kvalitetne ljude?
Imamo Šumarski fakultet u Banjaluci sa izuzetno obrazovanim i kvalitetnim mladim ljudima. Poenta je da ovo bogatstvo ne bismo smjeli na dosadašnji način da arčimo i zbog naše djece, nemamo pravo na to. Kad smo kod budućnosti, a to moram naglasiti, mora se vrlo stručno i precizno napraviti Pravilnik o sistematizaciji i organizaciji. Već sam po tome pitanju angažovao stručni tim, a angažovaću i Šumarski fakultet i Istraživačko-razvojni centar u okviru „Šuma“, dakle, sve snage treba uključiti i napraviti jedan trajan dokument koji će uvažavati sve specifičnosti po šumskim gazdinstvima i njihovu veličinu i da se dođe do jednog Pravilnika, koji će biti sveto pismo za „Šume“ u budućnosti. Dakle, niti jedan direktor u budućnosti neće moći dozvoliti sebi, jer mu Pravilnik neće dozvoliti, da npr. paušalno prima i zapošljava ljude u predizborne svrhe. Sad imamo jednu vrlo anahronu, vrlo lošu situaciju u tom pogledu i što prije ćemo ustanoviti koliko nam zaista treba radnika, a onda ćemo vidjeti šta ćemo. Moramo se na svaki način oslobađati ljudi koji su zalutali u „Šume Srpske“.
Tražili ste i dobili ste od Premijera Džombića „odriješene ruke“ za svoj rad. Za pretpostaviti je da ste već u samom početku svoga rada naišli na žestoke poteškoće.
Uglavnom je tu problem kada nekog treba pomjeriti sa određenog radnog mjesta. Znate, kod nas se ljudu ponašaju kao da su se rodili na tom radnom mjestu i kad ga pomjerite, automatski ste dirnuli u niz nekih drugih interesa. On oličava npr. neku partiju, on oličava nekog lokalnog drvoprerađivača…To su uglavnom sitnošićarski interesi. Ja sam to rekao i Premijeru, rekao sam da postoje izuzetno jake lokalne grupe na terenu koje insistiraju da se na određena mjesta postave ljudi koji nemaju kvaliteta za određene poslove poput direktora šumskih gazdinstava. Ja znam da u takvoj konstelaciji neću uspjeti i zato se grčevito borim da dobijem mogućnost da sam biram kadrove, koliko god je to moguće. Ondje gdje ne mogu baš da se izborim, rekao sam da svaki odgovoran pojedinac na položaju ima određeni obračunski period i ne bude li pokazao rezultat, niko ga neće spasiti od smjene. Dakle, ići ćemo na to da ljudima pružimo šansu, od njih ćemo tražiti rezultat. Ako ima rezultata, to rukovodstvo je neprikosnoveno, ako nema rezultata, mijenjaćemo ga. I biće tako sve dok „Šume“ ne stanu na noge i dok ne budu na onom mjestu na kojem i treba da budu.
Razgovarao Dragan Bursać
Intervju sa Glavnim revizorom RS-Ulazimo u Šume, Pošte i Klinički centar
Nenad Stevandić: Ministar Škrbić treba podnijeti ostavku!