Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović izjavio je
za da je spreman na dijalog i saradnju sa predsjednikom Srbije
Aleksandrom Vučićem, ali dodaje da to ne znači da je spreman na bilo
koji ustupak koji je štetan za interese BiH.
“Atmosfera na
večeri i u razgovorima tokom moje posjete Beogradu nije bila loša.
Razgovaralo se smireno, s tim da je predsjednik Srbije očigledno bio
razočaran mojim stavom da pitanje Ugovora o državnoj granici između BiH i
Srbije ne želim rješavati prema željama i interesima Srbije, nego na
način da obe zemlje ostvare svoje suverene interese i prava”, izjavio je
Izetbegović za u intervjuu za beogradskii list Danas.
On
je dodao da je njegov prijedlog bio da se odmah potpiše Ugovor o
državnoj granici, kojim se postojeće granice između dve države potvrđuju
i demarkiraju na mapama koje bi bile sastavni dio Ugovora.
“Otvorena
pitanja unutar državnih granica se mogu dogovorno rješavati bez ikakve
razmjene teritorija, na principima prekogranične saradnje”, smatra
Izetbegović.
Izetbegović ocijenjuje da bi bio nedorastao
situaciji ako bi dopustio da se bilo koje otvoreno pitanje rješava
suprotno interesima i na štetu BiH.
Prema njegovom mišljenju, Vučić ne namjerava da učestvuje u bilo kakvoj destabilizaciji u regionu.
“Novi
napad na suverenitet i teritorijalni integritet BiH je preopasna stvar.
Vučić će voditi politiku pomirenja, izgovarati riječi koje će dobijati
pohvale, a ulogu onih koji izgovaraju ružne i nedolične riječi nosit će
pojedini mediji i političari nižeg ranga poput Aleksandra Vulina i
Milorada Dodika”, smatra on.
Vaša izjava da
biste vojno reagovali na pokušaj otcepljenja RS izazvala je veliku
uzbuđenost u regionu. I dok jedni u tome ne vide ništa sporno, drugi se
pitaju kako je moguće zadržati RS ako tamošnji građani ne žele da žive u
BiH. Da li je razlog te težnje samo politika Dodika?
–
Rekao sam da sam spreman svim sredstvima braniti teritorijalni
integritet i suverenitet BiH. To je moje pravo i moja ustavna i zakonska
obaveza. Svi treba da se pomire s tim da neće biti otcjepljenja bilo
kojeg dijela BiH i da će Srebrenica, Tomašica, sva ona silna mjesta
pokolja nad nevinim žrtvama udruženih zločinačkih poduhvata koje su
predvodili Milošević, Karadžić i Mladić ostati zauvijek teritorij BiH. A
što se tiče želja i težnji, “snova” kako to kaže Dodik, one se neće
ugasiti u dobrom dijelu srpskog korpusa, ali će biti prevladane kroz
proces sazrijevanja i prihvatanja realnosti. Ne može se srušiti
Dejtonski mirovni sporazum a da se ne sruši mir, nijedan narod u BiH
nema pravo uzeti sebi teritorij koji pripada svima, ali može se ići
dalje u ekonomski nazadak i izolaciju, u siromaštvo koje će djelovati
otrežnjujuće. Socioekonomsko stanje u entitetu RS je bitno lošije od
onog u Federaciji, istovremeno je zaduženost mnogo veća.
Može
li se napraviti paralela između Vaših pozicija i onih koje imaju vlasti
na Kosovu – u smislu održanja teritorijalnog integriteta države – oni
pokušavajući da zadrže sJever Kosova, kao što Vi pokušavate da se
suprotstavite nezavisnosti RS? Vidimo da čak i neke diplomate pominju
mogućnost prekrajanja granica kao riješenje i zadovoljenje Srbije.
–
Ne znam hoće li i mogu li se Srbija i Kosovo dogovoriti o takvoj
promjeni granica. Što se tiče entiteta RS, on se ne može upoređivati sa
Kosovom. Nije nad Srbima u BiH izvršena agresija, nisu oni bili izloženi
genocidu, dapače, njihove komšije Hrvati i Bošnjaci su nasilno i
zločinima uklonjeni sa dijelova teritorije BiH kako bi se kreirala
etnički čista srpska teritorija. Čak su i Srbi Sarajeva bili žrtve
nasilnog etničkog čišćenja od strane vlastite vojske. Nema pravnih,
historijskih i moralnih preduslova za otcjepljenje entiteta RS.
Preostaje da se eventualno nasiljem i vojno pokuša dovršiti ono što nije
uspjelo Karadžiću i Mladiću. Ne bih nikome preporučio da se u takvu
nepravdu i avanturu zaista i upusti. Uostalom, sudbina i kraj Karadžića i
Mladića se odvija pred našim očima.
Tragična
je situacija u kojoj, nakon presude Mladiću, umjesto katarzičnog odnosa
Srbije, čujemo predstavnike žrtava genocida kako tumače presudu u smislu
da ona nije uperena protiv srpskog naroda. Imate li razumjevanja za one
obične ljude koji negiraju odgovornost svojih predstavnika?
–
Komentarišući presude Mladiću i herceg-bosanskoj šestorci ja sam
srpskom i hrvatskom narodu poslao poruke pomirenja, pokušao pomoći da se
hipoteka zločina skine sa vrata cijelog naroda, da se locira na
pojedince bez obzira koliko ih je bilo i kakve su pozicije zauzimali.
Odgovor srpskih i hrvatskih političara, naročito u BiH, bio je loš,
sebičan. Upravo su oni svojim izjavama vlastitim narodima tovarili na
leđa teški teret kolektivne odgovornosti. Ja to ne razumijem. Sramotno
je da žrtve skoro nisu ni pominjane u njihovim reakcijama. Sućut se ima
samo za svoje “heroje” koji su krivi za strahovite patnje nevinih ljudi.
Ne razumijem takav stepen bezosjećajnosti političara koji imaju
informaciju i znanje o događajima. Običan narod i njegovu
neinformisanost možda i mogu razumjeti, jer im sliku stvarnosti kreiraju
političari i mediji koji ih ubjeđuju da je Mladić hrabri general koji
se u njihovo ime borio protiv neprijatelja. Činjenica je, međutim, da je
Ratko Mladić ratni zločinac presuđen za sve moguće zločine koje tretira
međunarodno pravo. Odgovornost za negiranje genocida je prije svega na
političkim, intelektualnim i vjerskim elitama, koje kreiraju mišljenje
vlastitog naroda.
“Navikao sam na uvrede i nepravde”
*Često
se mogu čuti ocene da su sve političke elite na našim prostorima duboko
korumpirane i da su njihove izjave usmerene ka održavanju nestabilnosti
zarad finansijskog političkog i ekonomskog profitiranja. Kako
odgovarate na takve osude i kako se osećate kada Vas stave u taj koš?
–
Navikao sam na uvrede i nepravde. Prije petnaestak godina su me
optuživali da posjedujem enormno bogatstvo. U to vrijeme sam bio
bukvalno bez imovine, imao sam samo pravo na korištenje stana i neki
stari Nissan. Pa sam u tom smislu dao izjavu za javnost, napisavši da
sva moja imovina vrijedi desetak hiljada maraka. Niko mi tada nije
vjerovao. Danas mi vjeruju. Slična stvar je i u odnosu prema zločinu,
zločincima, prema narodima, povjerenju. Trudim se da razumijem druge, da
nađem sagovornike, zato sam i došao u Beograd oblijepljen slikama Ratka
Mladića, sa kioscima punim naslovnica koje me vrijeđaju. Ovakav odnos
me mogao politički koštati. Ali nije, i zato sam ponosan na svoj narod. I
još nešto na kraju – dugo sam u politici, trajem, pamtim sve balkanske
turbulencije, lično sam poznavao skoro sve glavne aktere. I one moćne,
nasilne, samouvjerene. I svima koji su pravili probleme sam vidio leđa.