Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske protiču bez velikih skupova, skoro da nema bilborda, kampanja je kratka i djeluje jeftina. Međutim, iza skromnog vizuelnog efekta krije se dramatična promjena pravila finansiranja političkih stranaka — i najveći stres-test za politički sistem RS u posljednjih 20 godina.
O tome smo razgovarali sa Damjanom Ožegovićem iz Transparency Internationala BiH.
„Ovo jesu najjeftiniji izbori“
„Ovo su svakako najjeftiniji izbori do sada. Kratka kampanja, mali broj kandidata, fokus na samo jednu funkciju — sve je to uticalo na troškove. Kuda god da hodamo, vidimo da nema bilborda, velikih skupova, ni masovnih reklama. Skromnije je nego na lokalnim, a pogotovo na opštim izborima.“
Uzrok tome je i potpuno nova situacija sa finansiranjem stranaka.
„Zabrana finansiranja iz budžeta najviše pogađa opoziciju“
Visoki predstavnik zabranio je finansiranje SNSD-a i US iz budžeta institucija BiH. Kao odgovor, NSRS je donijela zakon koji ukida finansiranje svim strankama iz budžeta Republike Srpske.
Ožegović pojašnjava:
„Finansiranje iz budžeta je najtransparentniji vid finansiranja. Kada se to ukine, najviše stradaju male i opozicione stranke. One nemaju masovno članstvo, nemaju funkcionere sa velikim primanjima, nemaju donatore kroz javna preduzeća.”
Vladajuće stranke imaju izlaz:
„One mogu nadomjestiti novac kroz članarine, donacije i, nažalost, vrlo vjerovatno iz nedozvoljenih izvora.“
Novi zakon RS dozvoljava: građanima donacije do 30.000 KM pravnim licima do 100.000 KM
„To je direktan sukob sa državnim zakonom koji firmama zabranjuje doniranje ako su poslovale sa javnim sektorom više od 10.000 KM. Jedan zakon brani, drugi dozvoljava. Tek iz finansijskih izvještaja ćemo vidjeti ko je dao novac i kako su stranke to zaobišle.“
„Male stranke mogu nestati – to je realan scenario“
„Bez budžetskog finansiranja male stranke teško mogu preživjeti. Neke već imaju problem da plaćaju poslovne prostore. Za kampanju je potreban novac za promotivne materijale, obilazak terena, posmatrače… Bez toga, male stranke se bukvalno gase.“
Online kampanja dominira: „Najlakše, najjeftinije i najmanje transparentno“
„Najdominantnije je online oglašavanje. Televizije su skoro prazne. Bilborda je malo. Pitanje je da li političari konačno shvataju moć online kampanje ili je to jednostavno najlakše finansirati i sakriti.“
Transparency International prikuplja podatke:
„Pratimo sve — bilborde, skupove, cijene zakupa, medijsko oglašavanje, prisustvo na TV-u i radiju. Online je najteže kontrolisati jer YouTube ne objavljuje ko plaća oglase. Meta je transparentnija, ali ni to nije dovoljno.“
(Zlo)upotreba javnih sredstava: od helikoptera do jednokratnih pomoći
Ožegović razlikuje vrste zloupotreba:
„Vožnja službenim automobilima ili helikopterom jeste sporna, ali to nisu najveći problemi. Mnogo ozbiljnija zloupotreba je korištenje budžetskog novca za podjelu jednokratnih pomoći – penzionerima, studentima, samohranim roditeljima. To su desetine miliona maraka javnog novca.”
To se radi neposredno pred izbore:
–„Na taj način se direktno kupuje podrška. A CIK ne kažnjava takve slučajeve, iako su zabranjeni.“
Afera Viaduct, Comsar… „Sve je netransparentno“
„Kod nas je sve netransparentno od početka do kraja. Imamo firme bez zaposlenih, bez infrastrukture, sa poštanskim sandučićem. KomSar je ekstreman primjer – plaćamo pravo da kopamo vlastiti ugalj. Ovo su multimilionske kombinacije koje gotovo sigurno imaju političku pozadinu.“
Transparency traži dokumente, ali odgovori ne dolaze:
„Teško je doći do ugovora, aneksa, pratećih dokumenata. Javnost mora znati ko je profitirao i gdje ide novac.“
„Pravosuđe je ključ – a pravosuđe ćuti“
„Političari neće sami sebe sankcionisati. Zato je pravosuđe ključni stub. Ali reakcija gotovo da ne postoji. Možemo na prste jedne ruke nabrojati slučajeve visoke korupcije koji su dobili epilog.“
Bez toga, kaže, ništa se neće promijeniti.
„2026. može biti prekretnica – ako uvedemo izborne tehnologije“
„Izborne tehnologije – digitalna identifikacija birača i skeniranje listića – mogu spriječiti glasanje mrtvih, dopisivanje glasova, poništavanje važećih listića… Ali sistem mora biti funkcionalan.“
Navodi primjer iz 2024:
„Na jednom biračkom mjestu bila je tehnologija, na drugom nije. Razlike u rezultatima su bile ogromne.“
Građani su drugi ključ:
„Ako prodamo glas za 100 KM, izgubili smo 4 godine života. Ali vidimo i da se pojavljuju novi političari koji uspijevaju bez kupovine glasova – to je pozitivan znak.“
Cijeli podcast sa Damjanom Ožegovićem gledajte sutra u 11h na BUKA Youtube kanalu