Ona se u kratkom intervjuu za BUKU osvrnula na trenutno stanje
u zemlji, o atmosferi zveckanja oružjem, o spominjanju rata, o svemu onome što
trenutno okupira javni prostor u BiH.
„'Spavajte
mirno, rata biti neće’, na ovu izjavu mnogima se zaledi krv u žilama, jer to je
bilo zadnje što je Alija Izetbegović, tadašni predsjednik Predsjedništva RBiH, izjavio
prije nego što je počeo četvorogodišnji pokolj u Bosni i Hercegovini. Za
razliku od tada, smatram da ovaj put zaista nema razloga za nemiran san“, kaže
naša sagovornica.
Ovo vjerovatno zvuči neuvjerljivo nakon vijesti o naoružavanju i obučavanju vojnika
na svim stranama koje nam mediji danima prezentuju. Međutim, kada znate kako
kod nas politika funkcioniše i kada poznajete šta se dešava iza kulisa, onda
znate i da su sve ove priče samo blefovi i dimne zavjese kojima političari žele
postići neke druge ciljeve ili prikriti neki kriminal.
Prema
njenom mišljenju, blefiraju svi.
Blefiraju
Hrvati da će tražiti treći entitet, ne bi li zastrašili Bošnjake kako bi im
dozvolili da Čović još jedan mandat ostane u Predsjedništvu, a svi hrvatski parlamentarci
da budu iz HDZ BiH.
„Što
je najgore, neki Bošnjaci bi to njima i dali jer bi svima bilo lakše da dobiju
svoj dio državnog kolača na kojem bi imali apsolutnu moć, ali ne smiju to
narodu reći. Dakle, Hrvatima jedini način za dobijanje Herceg-Bosne bi bio neki
novi oružani sukob. Kakve šanse ima 15% Hrvata naspram 50% Bošnjaka. Na pomoć
Hrvata ne mogu računati jer su njima ruke vezane EU-om“, kaže Marić.
Blefiraju
i Srbi, spinovanjem priča o nabavkama oružja i ruskoj obuci RS specijalaca, pa se
sami zapetljaju u svom spinu.
„Krenuli
su sa pričom da se radi o ruskoj podršci pošto je to melodija za uši prosječnog
građanina RS, ali su umjesto podrške građana na sebe navukli bijes EU i
Amerike. Nakon nekoliko značajnih razgovora su se „sjetili“ da će specijalne
jedinice RS-a ipak obučavati američki i europski specijalci, a ne ruski. Da li
se RS sprema za napad ili odbranu od „Sarajeva“ i „Bakirovih askera“? Nije li
to ono isto Sarajevo u kojem su poslanici SNSD-a zajedno sa „Bakirovim“
parlamentarcima izglasali povećanje akciza?“, pita se ona.
Ne boji se Dodik u Sarajevo poslati svoje poslanike kad trebaju izglasati
nametanje novih tereta za građane.
Ili se to radi kako bi imao ko da brani vrhovne vođe u slučaju da u BiH proradi
pravna država pa da se neko od tužilaca usudi da iz ladice izvadi slučajeve pronevjera
i zloupotreba položaja?
„Blefiraju
i Bošnjaci, ali u njihovo ime blefiraju i Srbi i Hrvati pošto im odgovara priča o
obuci islamskih terorista u BiH kako bi podebljali svoje priče. Međutim, ne
buni se SDA puno jer im je ipak draže da se priča o „askerima“ (vojnicima) nego
o ponovnom valu odlaska istaknutih članova stranke. Ta dimna zavjesa im
savršeno odgovara da prikriju to što su sad i u Kantonu Sarajevo ostali bez
premijera i bez većine. ‘Branit ću ono na što smo stekli pravo borbom 1992. –
1995. godine, pa i samim Daytonskim mirovnim sporazumom’, rekao je Bakir
Izetbegović. O tome kako je on od ‘92 do ‘95 ‘branio’ BiH se već već dosta
pričalo”, kaže Ivana Marić.
A
što se tiče odbrane onoga što je stečeno Daytonskim sporazumom, nije zgoreg, naglašava
naša sagovornica, podsjetiti da je Republika Srpska nastala tim istim
sporazumom, ali se ne primijeti da sa istim žarom brani i tu Daytonsku
stečevinu. Ubi nas selektivnost.
Postoje
tako ti neki političari koji vole prijetiti novim ratom, iako se u prethodnom nisu
baš iskazali kao ratnici, već više u nekim, manje odvažnim, ulogama. Ni jednima,
ni drugima, ni trećima rat nije ni na kraj pameti ,ali im je priča o ratu prva na
listi tema za zastrašivanje građana.
„Znaju oni da strah ujedinjuje ljude u nacionalne torove i da je tada lakše
manipulirati masama. Znaju oni i da ljudi zaboravljaju na sve ostalo kada im je
sigurnost ugrožena, pa tako zaborave i na nesposobnost političara kao i na
činjenicu da ih godinama bezočno pljačkaju“, zaključuje Ivana Marić na kraju.