DW: Gospodine Inzko, uskoro se navršava 15 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kako procjenjujete trenutno stanje u BiH?
INZKO:
Želim prije svega reći nešto u povodu 9. novembra. Ministri pravde i unutarnjih poslova EU odobrili su, naime, viznu liberalizaciju za građene BiH i Albanije. Za mnoge ljude u BiH to je kao 9. novembar za Nijemce (Dan kada je pao Berlinski zid – op. red.) jer su dobili potpunu slobodu putovanja. To se smatra jakom porukom u sljedećem smislu: „Mi smo dobro došli u Brisel.“ Kada je riječ o 15. godišnjici od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, tu postoje naravno različita mišljenja. Postoje ljudi koji na Dejton gledaju kao na dobar ugovor, ali i oni koji ga smatraju nezadovoljavajućim. No on je prije svega doveo do tri stvari. Kao prvo, njime je okončan rat, kao drugo, donio je mir i kao treće, njime je sačuvana zajednička država.
BiH će ostati zajednička
DW: Kada je riječ o zajedničkoj državi, podsjećam Vas da je bivši američki ambasador u Zagrebu i Beogradu, William Montgomery, nedavno rekao sljedeće: „BiH je propala država u kojoj ništa ne funkcionira. Jedno od rješenja bila bi disolucija zemlje i odvajanje Republike Srpske.“ Može li dakle doći do podjele zemlje? Kako Vi gledate na to? Međunarodna zajednica naravno zastupa suprotno stajalište.
INZKO: Takve izjave se ne mogu prihvatiti. Upravo su SAD učinile mnogo kako bi ova zemlja opstala, i da se željela podjela onda se to moglo učiniti 1991. ili 1992. godine i tada ne bi bilo stotine hiljada žrtava. Ili se to moglo uraditi u Dejtonu. Ali željelo se sačuvati zajedničku državu i ja ne razumijem zašto gospodin Montgomery sada daje takve izjave. To je destruktivno i međunarodna zajednica ostaje pri sljedećem: BiH će ostati kao zajednička država. Ona naravno mora bolje funkcionirati.
DW: Što se onda mora učiniti kako bi ona bolje funkcionirala?
INZKO: Prije svega mora postojati više političke volje, volje za suradnjom. To se čak može postići bez reforme ustava, što nam je postalo jasno u godinama od 1996. – 2006. Država je u tom periodu napravila velike pomake. Ako se pogleda na period prije toga, onda se vidi da nisu postojale zajedničke automobilske tablice, zajednički pasoši, zajednička valuta, zajednička zastava, zajednička himna, a na nivou države postojala su samo tri ministarstva. U međuvremenu imamo devet ministarstava, među kojima i zajedničkog ministra odbrane. No u posljednje četiri godine nije zabilježen nikakav napredak. Moramo raditi na reformi ustava kako bi država postala funkcionalna. Osim toga, postoji presuda Europskog suda za ljudska prava na osnovu koje moraju biti uvedene promjene u Ustav. U ovom trenutku, naime, pripadnici manjinskih naroda ne mogu se kandidirati za određene funkcije u zemlji.
Dodik zbog reformi neće biti manje Srbin
DW: No, upravo je reforma ustava sporna tema. Kolika je vjerojatnoća da do takve reforme dođe?
INZKO: Ja sam zagovornik malih koraka, postepenosti. Moj uzor je EU. Bilo je potrebno više od 50 godina, ali mi sada imamo dobre osnove: Lisabonski ugovor, zajedničku valutu i Šengenski prostor. Ovi stubovi rastu polako i nisu nastali odjednom. Tako treba biti i u BiH.
DW: U čemu vidite najveći problem kada je riječ o reformi ustava? Šta je prepreka za tu reformu?
INZKO: Srbi sprečavaju reformu ustava jer pogrešno pretpostavljaju da bi reformom ustava mogla nastati centralizirana država. To nije slučaj. BiH će uvijek biti decentralizirana, ali ona mora bolje funkcionirati. Uostalom, Federacija BiH sa svojih 11 vlada je također veoma skupa. I tamo su neophodne promjene.
DW: Kako možete onda ubijediti premijera Republike Srpske, Milorada Dodika, da je reforma ustava i u njegovom interesu?
INZKO: Moramo mu jasno staviti do znanja da on time ništa ne gubi, prije svega ne u etničkom smislu. On zbog toga neće biti manje Srbin, niti će biti manje pravoslavac. Ni Republika Srpska neće time (reformom ustava – op. red.) postati ni milimetar manja. Oni čak od toga mogu profitirati, kao što je to recimo u slučaju sa ukidanjem viza. To je provedeno na zajedničkom nivou, kao i nedavna odluka o aranžmanu sa Međunarodnim monetarnim fodnom. Od toga su također profitirali i entiteti. Smatram da se ovakvim pristupom i političari u Republici Srpskoj mogu privoliti na to da prihvate određene reforme.
Najbolje stanje u proteklih 20 godina
DW: Ovaj četvrtak (11.11.2010.) podnosite izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a o situaciji u BiH. U kojem obimu očekujete podršku, možda i financijske prirode?
INZKO: Ujedinjeni narodi zahtijevaju da svakih šest mjeseci bude podnesen izvještaj o stanju u zemlji. Ja ću ga podnijeti u četvrtak. Govorit ću prije svega o izborima. Financijska pitanja u ovom izvještaju nisu u prvom planu, ali ću svakako govoriti o određenim ekonomskim aspektima.
DW: Koji su razlozi, prema Vašem mišljenju, stagnacije na Balkanu, dakle i na Kosovu? Radikalno raspoloženje u nacionalističkom dijelu Srba?
INZKO: Ja bih to rado malo izdiferencirao. Smatram da je situacija na Balkanu, dakle prije svega između velikih igrača Hrvatske, Srbije i BiH, najbolja u posljednjih 20 godina. Član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović se nedavno ispričao za sve zločine koje su pripadnici Armije BiH počinili nad Srbima. I srbijanski predsjednik Boris Tadić se u Vukovaru ispričao za zvjerstva koja su tokom rata počinili Srbi. U ovom trenutku nemamo samo regionalnu suradnju, već imamo regionalni proces pomirenja. Na putu ka članstvu u EU naravno postoje i određeni neuspjesi. Upravo bi BiH i Kosovo mogli ubrzati svoje približavanje Briselu.
Balkan se ne smije zaboraviti
DW: Šta očekujete od međunarodne zajednice i prije svega EU-a kako bi se taj proces ubrzao?
INZKO: EU je na simboličan način dokazala da njen interes ostaje. Povjerenik Füle (europski povjerenik za proširenje – op. red.) bio je nedavno u BiH, kao i predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy. A i Angela Merkel je nedavno primila u posjetu člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Dakle, interesi postoje i najvažnije je da se Balkan ne zaboravlja. On se ni ne smije zaboraviti, jer je to naše neposredno susjedstvo. Ukoliko Hrvatska naredne ili 2012. godine bude primljena u članstvo u EU tada ćemo imati oko 1.000 kilometara dugu granicu između EU, Srbije i BiH. A nama ne može biti svejedno šta se tamo dešava. U najgorem slučaju, primjerice u slučaju novog konflikta, mi bismo tamo imali ponovo val izbjeglica. U najboljem slučaju, imamo li tamo prosperitet i stabilnost, imamo i europsku stabilnost i prosperitet.
DW: Kolika je mogućnost, prema Vašoj procjeni, da dođe do obnavljanja konflikta na Balkanu?
INZKO: Postoje ljudi koji o tome govore. Ja ne dijelim njihovo mišljenje. Ali ukoliko imamo samo i napetosti ili loše ekonomsko stanje, to Europi ne može koristiti. Mi želimo ispred naših kućnih vrata imati prosperitetne države. Države koji su kandidati i koji će kasnije postati članovi (EU-a, op. red.) Jer tek kada su svi u tom klubu, tek tada je moguć ubrzani razvoj Europe.