Svoje poznavanje novih tehnologija, Michael Slaby, koristi u najplemenitije svrhe, za rješavanje socijalnih i humanitarnih problema širom svijeta. Iz istih plemenitih pobuda, Slaby se uključio u Obaminu predsjedničku kampanju 2008. godine, i najvećim dijelom je zaslužan za najinventivniju i najefikasniju upotrebu informatičke tehnologije u političke svrhe ikad, čime je velikim dijelom zaslužan i za Obaminu pobjedu na tim izborima, kao i na izborima 2012. godine. Njegov dolazak u BiH, koji je organizovala Američka ambasada, iskoristili smo za razgovor o tome kako se nove tehnologije mogu najefikasnije koristiti u kriznim situacijama, kao što su katastrofalne poplave koje su ovih dana pogodile regiju. Pored toga, a obzirom na dolazeće opšte izbore u BiH i Slabyjevo dragocjeno iskustvo iz Obamine predizborne kampanje, razgovarali smo i o upotrebi društvenih mreža i interneta uopšte u svrhu političke promocije i animiranja glasača.
Obzirom na prirodnu i humanitarnu katastrofu koju ste zatekli po dolasku u BiH, najvažnije pitanje koje vam u ovom trenutku možemo postaviti jeste kako se nove tehnologije mogu najbolje upotrijebiti da bi pomogle službama i građanima u što efikasnijoj reakciji na krizne situacije?
U kontekstu krize, važno je da institucije koje imaju podatke brzo iznesu te podatke i da ih učine dostupnim tamo gdje se nalazi populacija kojoj su te informacije potrebne. I u Americi još uvijek imamo problem s tim. U velikim institucijama, ponekad vjerujemo da je objavljivanje informacija samo po sebi cilj. Važniji cilj je doprijeti do prave publike i omogućiti im da pravilno razumiju te informacije. Na taj način se više orijentišemo ka tome kako biti na usluzi zajednici, nego razmišljanjem da se objavljivanjem izvještaja naš posao završava. Dok građani ne shvate jasno informacije i dok ne dobiju pravu uslugu, dok se ne nađe način da se zbrinu ljudi koji su raseljeni, koji su izgubili stoku, domove i dok članovima porodica nastradalih ne pružimo usluge koje su im potrebne, naš posao nije završen. U tom smislu, institucije moraju biti ambicioznije.
Ovih dana društvene mreže u BiH doprinijele su spašavanju velikog broja ljudi i koordinaciji pružanja pomoći ugroženima, ali su isto tako doprinijele i širenju neistinitih informacija, odvlačenju pažnje sa relevantnih informacija i širenju panike. Kako ublažiti ovu negativnu stranu internet medija i društvenih mreža?
Uvijek je bilo netačnih informacija i glasina, davno prije interneta, ali najveći izazov kod društvenih medija jeste upravo brži protok informacija. To je posljedica razvoja medija i toga što su oni postali kompleksniji i višedimenzionalni, više konverzacioni. Informacije se kreću brže i kreću se direktno između kanala komunikacije. Portabilnost informacija je van kontrole institucija. To može biti zastrašujuće, ali to znači i da imamo veću mogućnost da brže ispravimo informacije. Ako se netačne informacije mogu kretati brže, isto tako se i tačne informacije mogu brže kretati. Od institucija se zato traži spremnost i volja da se angažuju i da posvete svoje vrijeme i energiju komunikaciji u realnom vremenu, koju možda nisu one započele, ali dok god postoje građani koji zavise od informacija koje mi kao institucija imamo, najvažnije je biti spreman posvetiti se komunikaciji u realnom vremenu. U Obaminoj kampanji smo imali veliki tim koji je mogao preuzeti zadatak održavanja tog odnosa sa građanima, davanja brzog odgovora i brzog ispravljanja informacija.
Bosna i Hercegovina se, nažalost, vratila u vrijeme kada smo zavisili od međunarodne humanitarne pomoći. U prvim danima katastrofe, nismo dobijali dovoljno pažnje od stranih medija, ali kasnije se to promijenilo, dijelom zahvaljujući i javnim ličnostima koje su svojim angažovanjem podigle svijest o dešavanjima u BiH i regiji. Kako koristiti društvene mreže da bismo privukli pažnju stranih medija i podigli svijest o krizi u kojoj se trenutno nalazimo?
Društveni mediji su odličan način da se angažuju uticajni ljudi iz udaljenih mjesta, bilo da se radi o intelektualcima, novinarima ili slavnim ličnostima. To su ljudi koji oko sebe imaju svoje zajednice. Sjajan efekat Facebooka i Twittera je što, stupanjem u razgovor sa nekom osobom, možete angažovati cijelu njihovu zajednicu, do koje inače sami ne biste uspjeli doprijeti. To je naročito važno za male neprofitne organizacije koje žele da podignu svijest o važnim pitanjima. Posuđivanje zajednica i glasova drugih je veoma korisna taktika za povećanje vidljivosti. Jedini drugi način bi bio plaćanje reklame, što je obično iznad mogućnosti neprofitnih organizacija, koje nemaju potrebna sredstva da bi zadobili pažnju komercijalnih medija. Zato se oslanjamo na direktne razgovore i postepeno širenje zajednice, a onda će doći i zaslužena pažnja medija.
Takođe je važan proaktivan pristup međunarodnim medijima i alternativnim medijima da bismo pomogli ispričati priču o tome šta se ovdje dešava. Mediji se sastoje od pojedinaca i novinara koji imaju zahtijevne poslove i kratke rokove i jedna od najboljih upotreba Twittera jeste pronaći način da ih direktno angažujete. U Americi, novinari koriste Twitter sa velikim efektima. Upotreba Twittera da bi se uticalo na način na koji komercijalni mediji pišu o stvarima može biti interesantan način upotrebe novih medija kako biste uticali na tradicionalne.
Ove godine, u BiH se održavaju opšti izbori. Političke stranke veoma malo koriste internet tehnologije u predizbornim kampanjama i u najvećoj mjeri se oslanjaju na tradicionalne medije, kao i na tradicionalne metode političke promocije. Koja iskustva biste izdvojili iz Obamine kampanje 2008. i 2012. godine, a koja mogu biti relevanta i za društvo u kojem se internet još uvijek ne koristi mnogo u političke svrhe?
Tradicionalne metode koje se koriste u predizbornim kampanjama su i dalje jako važne, i sada kada imamo na raspolaganju sve ove platforme i alatke za komuniciranje. Ono što smo vidjeli u Americi kada je u pitanju konzumiranje medija jeste da ljudi ne konzumiraju manje televizije, ali zato konzumiraju više ostalih formi. Tako da je ukupna konzumacija medija porasla, ali upotreba televizije nije opala, što znači da su televizija i radio i dalje veoma relevantni. Veliki dio naše energije je bio posvećen direktnim razgovorima, jedan na jedan, sa glasačima. Naša pobjeda je u velikoj mjeri došla zbog našeg kapaciteta da izgradimo organizacije na terenu koje su mogle ići od vrata do vrata. Uloga digitalnih alatki bila je u omogućavanju tog programa na terenu, u treniranju i regrutovanju većeg broja ljudi nego što bismo ikad uspjeli putem tradicionalnih načina komunikacije. Digitalna tehnologija služi kao multiplikator energije u drugim segmentima kampanje.
Ono što smo mi radili u Americi ne može se svugdje primijeniti, ali činjenica je da je razvoj internet tehnologija donio više mogućnosti da se ljudi na razne načine angažuju. Često nas pitaju šta je više doprinijelo Obaminoj pobjedi, društveni mediji ili rad na terenu. Odgovor je – oboje, odnosno, naša sposobnost da dopremo do ljudi na način koji je njima najrelevantniji. Upotrebom novih tehnologija možemo doći do ljudi tamo gdje se oni nalaze i možemo učiniti politiku ličnijom nego što smo to možda mogli u prošlosti. Što više iznađemo načina da ljudi učestvuju u u demokratiji, imaćemo zdraviju demokratiju.
Kad govorimo o demokratiji, nedavno su u BiH održani veliki protesti, nakon kojih je uslijedilo okupljanje građana u plenume, što na neki način predstavljaju obrnut trend internet aktivizmu. Ljudi su se vratili okupljanju u fizičkom prostoru i direktnoj komunikaciji, kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo ekonomskom i političkom situacijom u zemlji i na taj način praktikovali direktnu demokratiju. Kako vi gledate na internet aktivizam, u odnosu na ovaj neposredni, fizički?
Tradicionalni načini angažovanja su veoma važni. Mi često pričamo o tome kako su mnoge internet tehnologije snizile prag angažovanja. Lako je kada sjedite u kancelariji kliknuti na dugme i pratiti nekoga na Twitteru. To je lak način da se pridružite nekoj zajednici, ali kada od dobrovoljaca tražimo da razgovaraju sa članovima svoje zajednice, kada idemo od vrata do vrata, za to je potreban mnogo veći angažman. Mi ulažemo puno vremena i energije da obučimo dobrovoljce za direktan kontakt sa ljudima. Pitanje internet aktivizma i ove vrste ličnog angažmana nije „ili-ili“ pitanje. Pitanje je kako možemo koristiti ove alatke da pomognemo širenje tih zajednica izgrađenih na ličnim kontaktima. Naći most između offline i online angažmana, dijeliti to lično iskustvo sa širom publikom, jer možda će samo stotinjak ljudi moći doći na plenum, ali će podijeliti to iskustvo sa ostalih četiri miliona Bosanaca i Hercegovaca. To bi bio sjajan način da se podijeli to iskustvo.
Ovo nije tehničko pitanje, ali obzirom na uvjerenja sa kojima ste se vi uključili u Obaminu kampanju, moram vas to pitati. Obama je 2008. godine uspio potaknuti osjećaj zajedništva kod Amerikanaca, bez obzira na rasne i druge razlike među njima. U BiH imamo istoriju etničkog konflikta, međutim, svi dijelimo iste ekonomske i socijalne probleme. Mnogi su u nedavnim protestima vidjeli šansu da se na tim osnovama izgradi solidarnost i zajedništvo među građanima u BiH. Kako graditi zajedništvo među ljudima?
Zajednice se okupljaju oko zajedničkih ciljeva. Potrebna je sposobnost da artikulišemo viziju, nečeg optimističnog i pozitivnog, i da povedemo zemlju u novom pravcu, a onda da nađemo načine da motivišemo ljude da nam se pridruže. Neki od tih načina će biti direktni, lice u lice, na plenumima, u vijećnici. Ljudi koji žele da učestvuju mogu da dođu lično, ili mogu da učestvuju u online razgovorima putem video streaminga. Kada imate kompleksne probleme kao što je rasni ili etnički konflikt, lični kontakt je još važniji za uspostavljanje komunikacije.
Suštinska ideja iza Obamine kampanje je bila da su stvari koje nas razdvajaju manje od stvari koje nas povezuju, da je biti Amerikanac ono što nas povezuje. Možemo se neslagati o određenim pitanjima, ali važno je razgovarati o tim pitanjima, treba diskutovati i naći način da radimo zajedno i idemo naprijed. Ja se nadam da je to svugdje moguće, pa i u Bosni i Hercegovini.
Michael Slaby je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za informatičke tehnologije i društvene medije i njihovu upotrebu u promociji neprofitnih organizacija. Suvlasnik je kompanije Timshel koja pruža stručnu pomoć u rješavanju socijalnih i humanitarnih problema boljom upotrebom tehnologije, razvojem sposobnosti angažovanja šire zajednice i kreativnog kapitala. Bio je stipendista Shorenstein Centra na Harvard Kennedy School of Government. Pomogao je u vođenju kampanje Obama for America kao glavni oficir za informatičku tehnologiju i inovacije 2008. i 2012. godine, kada je osigurao efektivnu implementaciju i integraciju tehnologije u svim segmentima kampanje. Pored toga, Michael pruža savjetodavne usluge u vezi sa informatičkim i digitalnim strategijama i član je upravnih odbora mnogih inicijativa, uključujući, Ujedinjene nacije, U.S. State Department, Fuck Cancer, Bright Pink, I Am That Girl, LiveStrong, Citizen Effect, i Jumo. Jedan je od najuticajnijih ljudi u svijetu tehnologije, prema mišljenju relevantnih američkih časopisa.
Razgovarala Milica Plavšić.