Gdine Hećimoviću, zahvaljujući terorističkom aktu Mevlida Jašarevića i njegovom napadu na američku ambasadu u Sarajevu, BiH je osvanula na naslovnicama svjetskih novinskih kuća te postala ponovo breking news gotovo svih TV stanica u regionu i svijetu. Koliko je ovaj stravičan teroristčki čin narušio imidž naše zemlje, ako taj imidž uopšte i postoji?
Ova država ima imidž neuspjele, nefunkcionalne države. I dalje joj više šansi za drugačiji imidž stvaraju strane diplmate nego njeni političari koji se nadmeću u dokazivanju krivice onih drugih. Teroristički napad na američku ambasadu samo je dalje podržao takvu lošu sliku naše zemlje. Naš problem nije samo to što je uradio Mevlid Jašarević, ključni naš problem je što mi sami ne kreiramo drugačiju sliku naše zemlje. Prošle sedmice je Philip Reeker, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara prilikom posjete Sarajevu rekao na brifingu sa kojeg sam izvještavao, da je ovaj događaj upravo zbog međunarodnog publiciteta i naša prilika da kreiramo jasan odgovor, pošaljemo poruku svijetu gdje to želimo da idemo i iskoristimo ovaj trenutak za svoje dobro. Kao da ga niko nije čuo, mi i dalje vodimo debate o tome ko jeste kriv za ovo ili ono. Krivci treba da budu kažnjeni, i to je u redu, ali mi trebamo da se krećemo dalje tako što ćemo jednostavno pokazati i šta nećemo i šta hoćemo a onda graditi što šire saveze kako bi postigli ono što želimo.
U svom insiprativnom tekstu „ Svi naši promašaji „ objavljenom kao reakcija na napad na američku ambasadu ste ukazali na niz pogrešaka u sistemskom ophođenju sa terorizmom i radikalnim ideologijama. Ko je sve pogriješio u sistemu zaštite građana od jednog ovakvog čina, pogotovo ako imamo u vidu da je počinilac bio „od ranije poznat sigurnosnim agencijama“ i BiH i Srbije?
Napisao sam da je prva adresa na kojoj je počinjena greška Obavještajno sigurnosna agencija OSA. Neposredno nakon napada čuli smo izjavu direktora OSA-e da je napadač prešao u BiH ilegalno iz Srbije na dan napada. Pokazalo se u dosadašnjoj istrazi da su napadača iz Gornje Maoče u Sarajevo dovezle dvije osobe koje su, u međuvremenu, također pritvorene. Brojne druge policijske agencije, na nivou entiteta i kantona, imaju svoj udio u greškama. Mi imamo brojne agencije na različitim nivoima države i njihove ovlasti i odnosi očito nisu dobro definirani i usklađeni. Moj je dojam da naši tužioci, obavještajci i policajci ne vjeruju u mogućnost preventivnog djelovanja nego su naviknuti da rade svoj posao tek poslije terorističkog napada. Ja ne znam podatke o broju pojedinaca ili grupa koji se nalaze pod nadzorom sigurnosnog sistema, ne znam kako je unutar tog sistema definirana opasnost od terorizma i ne znam šta oni rade na prevenciji terorizma. U razvijenim demokracijama ozbiljni direktori ozbiljnih obavještajnih i policijskih agencija javno govore o ovim pitanjima, njihovi izvještaji su dostupni javnosti i mi znamo kako oni vide različite pokrete, kao što je vehabizam, naprimjere ili neke organizacije. Ovdje takve otvorene rasprave nema. Mi smo tek poslije napada čuli da je ime napadača bilo u bazi Udarne grupe za terorizam. Pretpostavljam da su ime napadača unijeli u tu bazu poslije pretresa Maoče u Operaciji Svjetlost prije dvije godine, ali je ipak Mevlid Jašarević slobodno mogao da planira, pripremi i izvede napad. Nema opravdanja za takav propust.
Koliko je islamski fundamentalizam zaista prijetnja Bosni i Hercegovini?
Nedavno su analitičari Atlanske Inicijative objavili analizu sigurnosnih rizika u BiH. U ovoj analizi se navodi da bi islamske radikalne grupe mogle da budu, poput navijačkih huligana, ona iskra koja bi mogla da zapali nove etničke sukobe u BiH. Takva mogućnost zaista postoji. O tome sam govorio javno ranije zbog bojazni od djelovanja grupa koje su, kao što je grupa u Gornjoj Maoči, locirane u blizini entitetskih ili etničkih linija razgraničenja. Ove grupe mogu biti ili upotrijebljene od strane nekoga drugog ili ne, ali one same imaju potencijal i sredstva za takve nasilne akcije i samo je pitanje volje njihovih vođa da li će oni tako djelovati ili ne. Zato ja mislim da se ova opasnost potcjenjuje. Mislim i da se nedovoljno govori o tome kako ova idelogija negativno djeluju na mogućnost obnove povjerenja između različitih vjerskih i nacionalnih grupa u BiH. Oni stvaraju strukture paralelnog, zatvorenog društva i na taj način prave svoju bazu podrške za dan kada će krenuti na pohod osvajanja društva kojeg vide kao neprijateljsko ili nevjerničko. Odavno već pišem i govorim da to nije naivna potraga za sljedbenicima.
Po Vama, da li ovaj čin može prozvesti političke manipulacije sa bilo koje strane, drugim riječima, može li se zaista dogoditi da neko čak i likuje zbog ovakvog događaja?
U BIH se svaki događaj koristi za novo sukobljavanje. Mislim da će se različita tumačenja ovog napada ponovo biti razlogom sukoba. Toje žalosno, jer nikome neće donijeti dobro paraliziranje državnih sigurnosnih struktura u borbi proptiv terorizma.
Da li će i na koji način ovaj događaj proizvesti posljedice u dnevnopolitičkom životu BiH? Koliko ovaj događaj može uticati na međuetničke odnose u našoj zemlji?
Na dnevno–političkom nivou u BiH ovaj događaj vjerovatno neće biti korišten za gradnju konsenzusa , nego za nova sukobljavanja. Već vidimo pokušaje različitih političkih, medijskih ili sigurnosnih krugova da daju takvu interpretaciju koja bi nanijela štetu njihovim protivnicima a njih same prikazala u povoljnom svijtlu. To je više borba za okrivljavanje onih drugih, političkih protivnika, to je dijelom i borba za američku naklanost nekoj od grupa na političkoj sceni.Američke poruke su drugačije nego što bi to željeli lokalni političari. Amerikanci ne traže takvu igru okrivljavanja između političara i apeliraju da se događaj ne koristi za političke svrhe, oni prepuštaju istrazi da utvrdi ko je kriv za sam napad.
BiH i dalje nema novu vlast na državnom nivou i stiče se utisak da to nikog pretjerano ni ne zanima, ni aktuelne političare, a o građanima da i ne govorimo? Kako komentarišete ovakvo stanje i u pogledu bezbjednosti naše zemlje ?
Ovo stanje je veoma loše za naš sigurnosni sistem. Bez stvarnog nadzora, moguće je da se stanje u agencijama za provođenje zakona pogorša u tolikoj mjeri da neki drugi interesi dobiju prioritet u odnosu na samu sigurnost građana, moguće su brojne zloupotrebe. Ovdje postoji tradicija korištenja krivičnih istraga i sudskih procesa za političke i nacionalne svrhe, ovdje pravo i politika nisu razdvojeni. To povećava nesigurnost običnih ljudi koji sada vide da postoje različite ali uvjerljive prijetnje javnoj sigurnosti, a istovremeno su svjesni i da stanje u redovima onih koji bi tebali da brinu o pravdi i sigurnosti nije dobro.
Da li su naše političke elite najodgovornije za trenutno stanje u zemlji?
Naravno. Oni su pokazali da su potpuno nesposobni za postizanje konsenzusa o bilo čemu. Oni znaju da igraju samo stare igre u kojima pobjednik uzima sve i nisu sposbni da igraju savremene igre u kojima bi svi trebalo da dobivaju. To je njihova temeljna nesposobnost, sve drugo, uključujući nedostatak znanja, moglo bi se prevazići. Ne možemo očekivati da nas u jednoj etnički i vjerski izmiješanoj zemlji vode naprijed ljudi koji drugima ne priznaju ni osnovne interese ili legitmitet za bilo šta. Mi se sporimo i oko naših identiteta. To su sve debate koje pokreću naše političke elite I one su najodgovornije za takvu atmosferu u BiH. Mediji su samo njihovo sredstvo za održavanje takve raspodjele moći i straha.
Opet na drugu strani, čini se da je BH građanin satkan od najtvrđeg mogućeg materijala. Dok se u svijetu bujaju protesti zbog nagomilanih problema u drštvu, bh građanina kao da se ništa ne tiče. Svakodnevno smo svjedoci da ljudi ostaju bez posla ( 250 ljudi dnevno op.E.P. ) i da to ne proizvodi nikakav bunt. Kako je to moguće?
Ljudi još porede svoje sadašnje stanje sa iskustvom iz ratnih i poratnih godina. Obični ljudi su u takvoj izolaciji da ne vide s čime bi se drugo poredili. Svoje mladalačke dileme oko toga zašto izostaje pobuna, ja sam razriješio čitanjem knjiga koje govore o “pobuni vješanih” ili izvještavanjem sa ekoloških protesta u Zenici, krajem osamdesetih godina. Bilo je potrebno da se pređu sve rubne granice tolerisanja, trpljenja i podnošenja, da narod stvarno izađe na ulice i pobuni se. Čak i tada su brojne mogućnosti manipulacije, egzistencijalne ucjene, kontrole ili preusmjeravanja. Kod nas je nedovršeni međuetnički konflikt uvijek izvor bezbrojnih mogućnosti za preusmjeravanje revolta i vlasti to koriste.
Kako vidite budućnost naše zemlje, da li će njeni svi problemi biti riješeni ulaskom u Evropske integracije?
Ne. Naravno da evropske integracije nisu odgovor za sve naše probleme. Naši odgovori su ovdje, među nama, u odnosima Bošnjaka,Srba i Hrvata, prije svega. Svaka od ovih zajednica i njena elita imaju neke ciljeve ili vrijednosti kojima daju prednost u odnosu na evropsku integraciju. Evropa griješi vjerujući da je sama poniuđena perspektiva priključenja EU dovoljna da osigura kooperativnost lokalnih političara. Oni imaju druge ciljeve i koncepte. Evropa nema takvu vrijednost za naše političare da napuste ove svoje feude u kojima su bespogovorni vladari, koji nikome ne moraju poolagati nikakav račun. Volio bih da vidim političare koji će voditi reforme u ovom društvu i državi da bi mi bolje živjeli u ovom životu, a ne političare koji nas uvjeravaju da oni ostvaraju neke višegeneracijske i istorijske nacionalne ciljeve i interese. Volio bih da vidim političare koji su usmjereni ka traženju rješenja za sve a ne političare koji koriste probleme stare već decenijama za svoje vlastito dobro. Ja vjerujem u slobodno društvo, u snagu prinicipa slobodnog društva, kao što su sloboda govora, uvjerenja i djelovanja. Za mene je podsticanje ovih temeljnih sloboda važnije od nagodbi političkih elita o raspodjeli vlasti.
Gdje onda vidite izlaz iz ove, čini se, bezizlazne situacije?
Vjerujem da bi oslobađanje unutar društva BiH, izlaskom iz ove izolacije i povezivanjem sa drugima unutar BiH i na području regiona dramatično poboljšalo kvalitet života običnih ljudi. Običnim ljudima se danas govori da su sigurni jedino u zajednici onih koji se mole na isti način kao i oni, da ne treba da idu preko rubova svojih zajednica i da budu sretni s onim što imaju, jer im može biti još gore.Oni vladaju nama upravljajući našim različitim identitetima i svodeći nas kao složene ličnosti i raznovrsne zajednice samo na onaj identitet koji omogućava njihovu produženu vladavinu. Zbog toga obični ljudi treba da progovore o svoj složenosti svojih identiteta i interesa, kako bi omogućili naša međusobna povezivanja na svakoj osnovi na kojoj nam je to potrebno. Ja vjerujem u budućnost u takvoj slobodi, ne vjerujem u budućnost koja će biti izgrađena kontrolom političkih, nacionalnih ili vjerskih elita nad našim identitetima.
Esad Hećimović je dugogodišnji BH novinar, književnik i publicista, dobitnik posebne diplome Centralnoevropske inicijative i Medijske organizacije za jugoistočnu Evropu (SEEMO) za doprinos istraživačkom novinarstvu. Sarađivao sa brojnim novinarima i medijskim kućama, uključujući i više dobitnika Pulicerove nagrade.
U decembru 2006. godine objavio prvo izdanje knjige „Garibi – Mudžahedini u BiH 1999-2001“ u Sarajevu a potom 2009. i drugo izdanje u Beogradu. Objavio i više drugih knjiga i publikacija kao autor ili koautor. Trenutno obnaša funkciju zamjenika glavne urednice u Oslobođenju.
Razgovarao Elvir Padalović