I u tehnološki „naprednom“, društvu gdje su informacije svima na dohvat ruke, nije ni najmanje poželjno biti različit. Sve se mjeri, počev od izgleda, boje kože, nacionalne pripadnosti, vjere, obrazovanja, pola. Ali na svu sreću, postoje ljudi koji se lavovski bore za neku humaniju i ljepšu bosanskohercegovačku svakodnevnicu. Jer na kraju krajeva, kakav bi to bio svijet u kom bi svi bili potpuno isti- isto izgledali, oblačili se, razmišljali, vjerovali? Najblaže rečeno, dosadan.
Ovo je priča o Dragoslavu Šiniku, zahvaljujući kome će Gradiška ovoga vikenda biti centar regiona.
Dragoslav je predsjednik Udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima i već godinama nastoji poboljšati položaj ove populacije i učiniti njihov život dostojnim čovjeka. Dragoslav je i otac djeteta sa cerebralnom paralizom, tako da razumije sve probleme i izazove sa kojima se djeca i roditelji svakodnevno susreću.
Nakon što je kao predsjednik udruženja pokrenuo rješavanje mnogih stvari u svojoj lokalnoj zajednici, odlučio se na još jedan veliki korak – okupiti na jedno mjesto 1700 djece i njihovih roditelja sa prostora cijele bivše Jugoslavije.
Gospodine Šinik, možete li nam reći o kakvom druženju je riječ?
Ovo će biti Prvo međunarodno druženje djece sa posebnim potrebama sa prostora bivše Jugoslavije „Svi smo mi dio vas“. Održaće se narednog vikenda, 26. i 27. maja na izletištu u Podgradcima, pored Gradiške i njim želimo da pokažemo da granice ne postoje kada su naša djeca u pitanju, da istu problematiku imam i ja u Gradišci, i roditelji u Kraljevu, Splitu, Sarajevu, Zenici, Mariboru, Podgorici. Sve ovo je prethodnih dana i mjeseci za sve nas u organizacionom odboru bio veliki izazov. Preuzeli smo na sebe sve obaveze u smislu smještaja, ishrane, zabave i mnogih lijepih iznenađenja za svu našu djecu i sve goste. Dolazak su već potvrdili roditelji oko 1700 djece sa posebnim potrebama iz svih dijelova bivše Jugoslavije, a manifestaciju će uveličati i mnoge značajne ličnosti iz političkog, kulturnog i sportskog života iz cijelog regiona. Iz gotovo svakog grada iz koga dolaze djeca dolaze i predstavnici grada, što smatram jako pozitivnim, jer je lokalna zajednica ključna za rješavanje problema u svojoj sredini.
Kako ste riješili smještaj tolikog broja gostiju?
To je bio veliki izazov, moram priznati, ali ja sam znao da u Gradišci žive sjajni ljudi. Najveća pomoć koju su naši sugrađani mogli pružiti jeste da otvore svoja vrata i prime u svoje domove na jedan dan dijete sa posebnim potrebama i njegovog roditelja. I to su učinili, na šta sam jako ponosan. To je možda i ponajbolji vid inkluzije, jer će se lično uvjeriti kakav je to naš život i naša svakodnevica, te da nema mjesta predrasudama, stereotipima i nerezumijevanju. Prema podacima kojima raspolažemo, 650 porodica treba smještaj, oko 450 će ih primiti u svoj dom naši sugrađani, dok će dio njih, oko 200, biti smješteno u ugostiteljskim objektima koji su nam svi do jednog dali popust od 50 posto. Mislim da ćemo ovog vikenda cijelom svijetu pokazati da, iako smo mali grad, u njemu žive ljudi velikog srca.
Kako ste se odlučili na jedan ovakav korak, šta vas je potaklo?
Jedan nesebični krug humanosti rekao bih. Naime, naša djeca su zahvaljujući grupi Multiart-vozači i iznajmljivači velikog srca Srbija uživala na Zlatiboru u konačištu Sunce, koje je omogućilo trodnevni besplatni smještaj našoj djeci i njihovim pratiocima. To je zaista bilo nezaboravno iskustvo i za našu djecu i za nas roditelje. Družili smo se sa porodicama iz gradova bivše države, razmjenjivali iskustva i odlučili na gostoprimstvo uzvratiti gostoprimstvom. Potom smo kontaktirali udruženja u Sloveniji u Laškom, potom Zagreb, Karlovac, Beograd, Prijedor, Banjaluku, Sarajevo, Skopje i gdje god smo spomenuli da bi napravili jedno ovakvo druženje i manifestaciju, dobili smo jako pozitivne reakcije, podršku i potvrdu da će doći u Gradišku. Zatim smo pozvali predstavnike 56 mjesnih zajednica iz Gradiške, osam kulturno umjetničkih društava, sedam aktiva žena svih političkih subjekata, kako bi svi zajedno pokušali organizovati jednu ovakvu manifestaciju. I svi su se uključili i tako je krenula ova priča.
Šta će sve biti organizovano u ova dva dana druženja?
Imaćemo luna park, mađioničare, klovnove, osam kulturno umjetničkih društava sa 200 djece, brojne sekcije koje će doći da se druže sa našom djecom iz svih osnovnih škola sa područja opštine Gradiška. Dolazak je najavio Halid Bešlić, ne da pjeva, već da nam da podršku i da se druži sa djecom.
Spomenuli ste ranije u razgovoru koji smo vodili i za vas posebne goste?
U pitanju su porodica Gajić iz Banjaluke i porodica Blečić iz Srbije, čije kćerke vode borbu sa laforom. Porodica Gajić već godinama nastoji nadljudskim naporima da prikuplja sredstva koja će pomoći u pronalasku lijeka za ovu opaku bolest, te je svakodnevno u kontaktu sa porodicom Blečić koja svakodnevno animira javnost u Republici Srbiji i takođe prikuplja sredstva za pronalazak lijeka.
Spomenuo bih još jednog za mene posebnog gosta, a to je Saša Pavlić iz Hrvatske koji će doći sa svojom porodicom . Za sve one koji nisu upućeni, Saša je pješke noseći Križ prešao 200 kilometara od Rijeke do Zagreba u znak podrške za svu djecu sa posebnim potrebama, ukazujući na taj način na položaj bolesne djece i njihove potrebe kao i na stanje u društvu kada je ova kategorija u pitanju.
Izletište
Građani Gradiške su pokazali svoju veliku humanost, a privrednici, političari?
I tu dobrote ima. Brojna su preduzeća i kompanije koje će nam pomoći i novčano i u vidu hrane. Uz nas su i vjerske zajednice, udruženja privrednika, udruženja žena i sportskih kolektiva, ali i ljudi dobre volje iz dijaspore i iz inostranstva, na način ko je i kako bio u mogućnosti da pomogne.
Da li ste dobili pomoć od državnih institucija?
Mi smo se obratili institucijama od Predsjedništva BiH, ministarstava, pa do načelnika opština i javnih institucija. Do sada smo dobili uplate od tročlanog predsjedništva BiH u iznosu od 500 KM, kabinet načelnika opštine Gradiška uplatio je 3.000 KM, Vodovod a.d. Gradiška 3.000 KM. Od Ministarastva porodice, omladine i sporta RS, Ministarstva prosvjete RS i kabineta predsjednika RS smo dobili obećanje da će nas takođe finansijski pomoći.
Kada već pominjemo institucije, kakva je situacija sa državom, zakonima, da li oni dovoljno razumiju probleme i djece i roditelja. Treba li se tu i finansijski i u pogledu inkluzije još puno toga uraditi?
Nismo mi roditelji prezadovoljni, ali ako uporedimo situaciju od prije samo dvije-tri godine i šta smo tada imali, a šta sada, situacija je bolja i sada imamo neki optimizam. Nadam se da ćemo u narednom periodu, a posebno nakon ove manifestacije uspjeti da obezbijedimo dnevno zbrinjavanje za svu našu nepokretnu djecu, kao i za djecu koja nisu uključena u nastavne procese. Već sada u saradnji sa lokalnom zajednicom imamo organizovan prevoz za djecu težih oblika invaliditeta koji idu na školovanje, te za 17 korisnika Dnevnog centra. Mi kao udruženje smo preuzeli i finansiranje ishrane u samom objektu, kao i medicinsku pratnju. Ipak istakao bih da je ključna u svemu lokalna zajednica. Svaka pomoć koja može doći djetetu je sa nivoa lokalne zajednice, od njenih institucija, od komšija, prijatelja. Razmišljanja sam da i mi roditelji moramo dati svoj doprinos, više se angažovati i na terenu i kroz medije kako bi situacija bila još bolja.
Često se ističe da su neznanje, nerazumijevanje, strah i dvojbe riječi koje najbolje opisuju odnos većine ljudi prema osobama sa invaliditetom. Imate li dojam da se po ovom pitanju nešto mijenja i koliko sama manifestacija može doprinijeti razumijevanju.
Rekao bih da se svijest kod ljudi budi i zato nam i treba više ovakvih manifestacija, jer su oni prilika da se svi zajedno družimo, upoznamo i shvatimo jedni druge. Samo na taj način možemo podići svijest stanovništva i postići standarde nekih evropskih zemalja. Stoga bih na kraju ovog razgovora pozvao sve da posjete Gradišku ovaj vikend, jer mali ljudi čine velike stvari. Dobro nam došli!