ONASA: Prošlo je više od dva mjeseca od općih izbora u BiH i mjesec dana od potvrde zvaničnih rezultata izbora. U toku su pregovori među političkim strankama o uspostavi parlamentarne većine na svim nivoima, što predstavlja uvjet za konstituiranje vlasti. Po vašem mišljenju, da li se ovaj proces odvija odgovarajućom brzinom i dinamikom, imajući u vidu uvjete u zemlji, te da li smatrate da se odvija sporo, uzevši u obzir neophodnost provedbe reformi?
ROBINS: U predstavničkom domu postoji dvanaest političkih partija. Najveće dvije imaju nešto manje od petine mjesta ponaosob, što otvara nekoliko mogućnosti za formiranje održivih koalicija. Dodajte tome više nivoa vlasti u BiH, pa ne iznenađuje da proces formiranja vlasti traje dugo. Zasad, smatram pozitivnim to što se nakon intenzivnog izbornog razdoblja političke stranke čine spremnima na suradnju, kako bi mogle formirati koalicijske vlade.
Međutim, ukoliko formiranje vlasti potraje još dugo, građani mogu izgubiti povjerenje u svoje nove predstavnike na samom početku novog četvorogodišnjeg mandata. Birači imaju visoka očekivanja od političara koje su izabrali u trenutku kada su državi potrebno vođstvo i vizija. Nadam se da će oni koji su odgovorni za formiranje vlasti shvatiti da odugovlačenje u pružanju vođstva može u očima građana biti viđeno kao neuspjeh u poduzimanju urgentnih mjera u interesu rješavanja njihovih problema.
ONASA: Bez obzira na to koji će političari činiti buduću vlast u BiH, koji bi trebali biti njihovi prioriteti?
ROBINS: Političari i političke stranke moraju pažljivo odmjeriti različite zahtjeve kada se okupe da bi formirali vlast. Oni prije svega imaju odgovornost prema građanima BiH, pa se stoga nadam da će formirane koalicije odražavati njihove potrebe, a ne potrebe političara. Ispitivanja mišljenja građana ukazuju na činjenicu da birači žele da se bez odlaganja poduzmu mjere u interesu rješavanja temeljnih pitanja i to: zapošljavanja, obrazovanja, sigurnosti, pristupa medicinskoj njezi i drugih pitanja.
Nešto konkretnije govoreći, postoje pitanja vezana za naš mandat koja su visoko na listi prioriteta Misije u njenom kontaktu sa vlastima BiH, i to:
• Reforma ustava BiH u cilju provedbe presude Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) u predmetu Sejdić-Finci protiv BiH;
• Uspostava održivog i efikasnog sistema pravosuđa kako bi se osiguralo da su svi građani BiH ravnopravni pred zakonom u državi koja ima četiri različita sistema krivičnog pravosuđa i uspostava pravičnog i transparentnog sistema parničnog pravosuđa, koji će privući strane investitore i radna mjesta čije će otvaranje njihove investicije omogućiti;
• Promoviranje povoljnog okruženja za djelovanje i slobodu mnoštva medija, kroz pružanje podrške neovisnosti Regulatorne agencije za komunikacije i uspostavu Korporacije za javno emitovanje u interesu uvođenja digitalnog signala do isteka roka 2012. godine;
• Stvaranje političke volje za uništenje nesigurnih viškova municije kojima raspolaže BiH i rekonstrukciju njenih kapaciteta za skladištenje oružja.
Osim toga, nadam se da će se prilikom nominacije kandidata za ministarske pozicije stranački lideri prisjetiti činjenice da su žene, iako čine više od polovine biračkog tijela, nedovoljno zastupljene na visokim pozicijama u institucijama izvršne vlasti.
ONASA: Čak i nakon 12 mjeseci, BiH nije implementirala odluku Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić/Finci protiv BiH, pa su zbog toga prošli izbori održani pod diskriminirajućim uvjetima koje propisuju Ustav i Izborni zakon BiH. Možemo li očekivati sankcije protiv naše države ukoliko ona nastavi zanemarivati svoju obavezu i da li je dovoljno samo donijeti ove konkretne neophodne izmjene Ustava? Da li bi vlasti BiH trebale pokrenuti postupak donošenja i ostalih amandmana na Ustav, kako bi se moglo omogućiti puno poštivanje Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i bolje funkcioniranje BiH?
ROBINS: Implementacija presude Evropskog suda sa ljudska prava od ogromnog je značaja, i o tome postoji jasan konsenzus. Svjestan sam i činjenice da različiti ljudi imaju različita viđenja o tome šta implementacija te presude znači u stvarnosti. Ne postoji jednostavno rješenje, budući da postoje različiti načini za eliminiranje diskriminirajućih odredbi na koje je ukazala presuda.
U vezi sa mogućim konkretnim posljedicama neispunjenja presude, poznato mi je da Komisija ministara pri Vijeću Evrope ima mogućnost sankcioniranja države, no dozvolite mi da budem jasan i kažem da, iako Misija OEBS-a ne može govoriti u ime Vijeća Evrope i drugih organizacija međunarodne zajednice, svaka država koja sistematski isljučuje neke od svojih građana iz punopravnog učešća u političkom životu vjerovatno će imati teškoća u ostvarenju članstva u Euro-atlantskim institucijama.
Misija OEBS-a uložila je znatna sredstva, rad i vrijeme u reformu pravosuđa u BiH. Da li ste zadovoljni ostvarenim rezultatima na ovom polju i da li su pravosudne institucije na svim nivoima u BiH zaista neovisne? U kojoj su mjeri one neovisne? Molimo da komentirate izjave određenih političkih krugova u BiH kojima se dovodi u pitanje legitimitet Suda BiH i Tužilaštva BiH.
ROBINS: Reforma sistema pravosuđa u BiH bila je u središtu interesovanja domaćih i međunarodnih inicijativa u domeni konsolidacije demokratske i samoodržive države. Iako je u različitim reformama pravosuđa do sada zabilježen znatan napredak, još mnogo toga treba uraditi da bi te reforme bile održive i da bi vladavina zakona mogla zaživjeti. Neovisnost i nepristrasnost sudstva od suštinskog su značaja za uspješan ishod ovih reformi. Ti principi preduvjeti su za ostvarenje vladavine zakona i ostvarenje temeljnog prava na pravedno suđenje. Miješanje u rad i vršenje pritisaka na organe pravosuđa ozbiljno ugrožavaju ostvarenje ovih principa. Ukoliko sudska vlast nije neovisna od izvršne i zakonodavne, ona ih ne može primjereno ograničiti. Ukoliko građani ne smatraju sudove neovisnima i nepristrasnima, neće im se obratiti u rješavanju svojih problema, već će umjesto toga tražiti zadovoljenje primjenom političkih ili vansudskih sredstava.
U nekoliko prilika sam izrazio svoju podršku neovisnosti sudstva. U izvještaju koji je objavljen u januaru 2010. godine, Misija je izrazila svoju zabrinutost zbog neprimjerenog pritiska izvršne vlasti i političkih krugova općenito, na rad sudija i tužilaca u Sudu BiH i Tužilaštvu BiH. U Izvještaju se opisuje kako su u nekoliko navrata politički akteri neprimjereno vršili pritisak i kritizirali rad sudija i tužilaca, posebno onih u Sudu BiH i Tužilaštvu BiH koji su radili na najosjetljivijim predmetima u BiH. Misija stoga podržava uključivanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, Suda BiH i Tužilaštva BiH u Ustav BiH. Vjerujem da će formalna neovisnost sudske od izvršne vlasti pružiti solidnu osnovu za razdvajanje vlasti u BiH i garantirati dugoročnu stabilnost navedenih institucija.
ONASA: U kontekstu reforme ustava i pravosuđa, da li smatrate da je BiH potreban vrhovni sudski organ, kao što je vrhovni sud, koji bi osigurao jedinstveno tumačenje različitih krivičnih zakona koje trenutno provode sudovi u BiH?
ROBINS: Da. Po mom mišljenju ovoj državi potreban je vrhovni sudski organ. Naše praćenje rada sudskih organa na državnom nivou, u dva entiteta i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine ukazalo je na činjenicu da postoji potreba za usklađivanjem primjene i tumačenja njihovih različitih zakona kako bi se omogućila predvidivost i pravna sigurnost. Ovo je važno ne samo u krivičnim predmetima, nego i u parničnim sporovima, gdje su pravični i transparentni postupci rješavanja sporova važni za privlačenje stranih investicija. Moje mišljenje o ovom pitanju u skladu je sa nalazima iskazanim u Izvještaju Evropske komisije o ostvarenom napretku za 2010. godinu, kao i sa Strategijom reforme sektora pravosuđa iz 2008. godine.
ONASA: Jedna od oblasti kojima se Misija OEBS-a u BiH bavi od samog početka svog mandata je i reforma obrazovanja i pojava tzv. “dviju škola pod jednim krovom”. Iako je, na početku, ovaj koncept tretiran kao sredstvo za davanje poticaja raseljenim osobama da se vrate, ono je kasnije postalo sredstvom segregacije i diskriminacije učenika. Kakva je situacija danas u vezi sa ovom pojavom i u kojoj je mjeri ispunjena zakonska obaveza administrativnog ujedinjenja takvih škola?
ROBINS: Zakonska obaveza provođenja mjera kojima se osigurava da su sve škole primjerene za svu djecu u njihovom upisnom području ugrađena je Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH. Zakon o zabrani diskriminacije zabranjuje segregaciju u obrazovanju. Vijeće Evrope, Evropski parlament, Vijeće Evropske Unije, Vijeće za ljudska prava i mnoge druge organizacije, pozvali su na provedbu ovih zakona, posebno u slučaju “dviju škola pod jednim krovom”. Nažalost, nije zabilježen nikakav napredak na ovom planu još od 2005. godine.
Međutim, trebao bih napomenuti da su “dvije škole pod jednim krovom” samo jedna dimenzija mnogo raširenije podjele koja zahvata cjelokupan sistem obrazovanja. Pojava “dviju škola pod jednim krovom” očigledno je najuočljiviji i najgrublji primjer, ali brojni su i drugi primjeri, kao što su: nastavak korištenja nastavnih planova i programa, udžbenika, naziva škola i simbola koji su naklonjeni samo jednoj grupi. Rezultat toga je de facto segregacija. Takva situacija nije u skladu sa potrebom stvaranja uključivog i tolerantnog društva Bosne i Hercegovine koje svoje mlade priprema za svijetlu budućnost u Evropi i svijetu u cjelini. Ovi mladi zaslužuju takvu budućnost.