Objavili ste knjigu “Zaljubljeni u propast”. Zašto smo decenijama u tom stanju i kada će doći vrijeme da se zagledamo u budućnost?
– Politike koje se vode u našoj zemlji uglavnom su politike koje su zagledane u prošlost. Tu ponajprije mislim na nacionalne politike koje prošlost i njezine resantimane održavaju na životu. Ali i nominalno građanske stranke više se bave prošlošću i ideologijama nego, primjerice, socijalnim i ekonomskim pitanjima. Prošlost je najveći balast našeg društva i uzrok mnogih sadašnjih nevolja.
Dok god smo taoci prošlosti, stalno će nam izmicati budućnost. Najveći problem ovog društva je u tome što postoje različiti pogledi na prošlost, a onda i različita viđenja budućnosti. Mnogi napuštaju ovu zemlju, jer su se umorili od čekanja bolje i sretnije budućnosti. Bosna i Hercegovina je društvo velikih političkih obećanja koja se ne ispunjavaju i velikih očekivanja ljudi koja se ne ostvaruju.
Svjedočimo možda i najgorim odnosima BiH i susjeda od devedesetih. Krivice ima na svim stranama, ali kako naprijed?
– Balkanski političari se u doslovnom smislu takmiče tko će svojim izjavama i postupcima više zatrovati ovdašnje javnosti i odnose među narodima. Ono što je poražavajuće za balkanska društva jest činjenica da se takvi političari održavaju na vlasti zahvaljujući upravo lošim politikama. To puno govori i o ljudima koji žive na ovim prostorima. Riječ je o nesamosvjesnim, neobrazovanim, politički i kulturno zapuštenim ljudima kojima je lako manipulirati i koje je lako nahuškati protiv drugih. U takvom ozračju konstruktivne politike, sve kad bi se i pojavile, ne bi imale velike šanse. Ali baš zato ne treba od njih odustati.
Poklonici i lideri stranaka sa adresom u Sarajevu, oni koji su najviše prizivali bonske ovlasti, protestovali su ispred zgrade OHR-a u Sarajevu. Jeste li među onima koji smatraju da će Schmidtova ljutnja polučiti nametanje reformi koje sami nismo proveli, budući da malo ko pokazuje želju za razgovorom?
– Licemjerno je zahtijevati od visokog predstavnika da koristi bonske ovlasti i kažnjava aktere srpskog i hrvatskog nacionalizma i istodobno podržavati i opravdavati vlastiti – bošnjački nacionalizam. Na sarajevskim protestima je izišlo na površinu sve ono najgore što svaki nacionalizam ima u sebi: kolektivna frustracija, neprijateljstvo prema drugima, histerično pozivanje na prava koja se uskraćuju drugima. To nisu bili građanski protesti, nego pokazivanje mišića bošnjačkog nacionalizma. Za razliku od druga dva nacionalizma, srpskog i hrvatskog, koji imaju svoje države, bošnjački nacionalizam je “nacionalizam bez države” te će i u budućnosti upravo želja za vlastitom državom biti najjače pogonsko gorivo tog nacionalizma. Nisu svi Bošnjaci nacionalisti, ali su sve aktualne bošnjačke politike, uključujući i one koje se nazivaju probosanskim i patriotskim, nacionalističke.
Visoki predstavnik Christian Schmidt imao je gotovo godinu na raspolaganju da riješi goruće pitanje ovog društva, a to je pitanje Izbornog zakona. Visoki predstavnici, uključujući i sadašnjeg, snose veliku odgovornost za ovakvo stanje u državi. Christian Schmidt bi trebao ispraviti pogreške svojih prethodnika i nametnuti pravedne izmjene Izbornog zakona i drugih zakona kako bi se onemogućile političke prevare, relaksirali međuetnički odnosi i zajamčila građanska prava. Ljutnja visokog predstavnika ne znači ništa. Ovdje je ionako previše ljutnje, bijesa, obijesti, divljih emocija i iracionalnosti. Ovom društvu su, uključujući i predstavnike međunarodne politike, potrebni racionalni, odgovorni i moralni ljudi.
Kako gledate na uticaj velikih sila na Balkanu, naročito u BiH, jer je sve veća podrška Rusije članu Predsjedništva BiH iz RS-a, sve više sumnjivih investicija kineskih kompanija…?
– Neosporno je da postoji utjecaj velikih sila. To se vidjelo i kod izbora sadašnjeg visokog predstavnika kojeg ne podržava Rusija. Međunarodna zajednica nema zajedničko viđenje Bosne i Hercegovine i to dodatno opterećuje odnose u ovoj zemlji. Svaka strana ima svoje međunarodne prijatelje i zagovornike. Previše se očekuje od međunarodne zajednice koja je i sama razdijeljena i u kojoj svatko ima vlastite interese. Treba se osvijestiti i prihvatiti činjenicu da nismo tako važni kako volimo misliti o sebi, ni u europskom, a pogotovo ne u globalnom svjetskom kontekstu. Mnogi iz te trule, glomazne i beskorisne administracije međunarodne zajednice u BiH ne razumiju odnose u ovoj zemlji niti ih previše zanimaju problemi ovog društva. Riječ je najvećim dijelom o karijeristima koji su ionako privremeno u ovoj zemlji. Kad bi bilo pameti kod domaćih političara, a nema je, ne bi se toliko oslanjali na međunarodnu zajednicu, nego bi se sami dogovarali o važnim društvenim pitanjima. Dogovori uključuju i kompromise, ali nijedna strana ne želi kompromise, osim kad dijele budžetska sredstva i pljačkaju javna dobra.
Narod je sve više gladan, a političari se sve više bahate. Koja je Vaša poruka “malom čovjeku” pred vruću izbornu jesen i, po svim najavama, veoma hladnu zimu?
– Naše društvo je posve pasivno kad je riječ o socijalnim pitanjima, zloupotrebi vlasti, kriminalu, korupciji. Nitko se ne buni. Naše građane mogu jedino pokrenuti nacionalna pitanja. Bosanskohercegovački političari nisu silom došli na vlast, nego su dobili glasove građana, tih takozvanih malih ljudi, koji najviše podržavaju upravo one koji ih pljačkaju i ponižavaju.
Zadovoljni mrvicama
Riječ je, dakle, o licemjernim i bezgranično pokornim ljudima koji se klanjaju onima koji ih osiromašuju. Ne mislim, naravno, da su svi takvi, ali su takvi većina u ovom društvu. Oni će radije i gladovati i smrzavati se samo da ne izdaju tobože vitalne nacionalne ili državne interese. Svaki nacionalizam najviše ljudi privlači u kriznim vremenima. Tako će vjerojatno biti i na sljedećim izborima jer se sve stranke, uključujući i građanske, bave tobože vitalnim nacionalnim ili državnim pitanjima, dok istodobno propadaju i nacije i država. Nijedna se politička stranka ne bavi socijalnim i zdravstvenim pitanjima, pravima radnika, penzionera, nezaposlenih, bolesnih. Ako se i ostvare najcrnje prognoze, ne vjerujem da će se bosanskohercegovački građani pobuniti. Oni će se zadovoljiti mrvicama koje će im povremeno udijeliti bahati i bogati političari. Bosanskohercegovačke građane treba podsjetiti da izbori pružaju mogućnost da se promijeni loša vlast, pogotovo oni akteri vlasti koji vladaju desetljećima i koji su najodgovorniji za ovakvo stanje u državi.