Gdine Bieberu, Zahvaljujući terorističkom napadu Mevlida Jašarevića na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država, Bosna se ponovo pojavila na naslovnim stranicama svjetskih novina, i još jednom postala “udarna vijest” na gotovo svim regionalnim i svjetskim televizijama. Koliko je ovaj teroristički napad naštetio imidžu zemlje, ukoliko možemo uopšte govoriti o nekakvom imidžu BiH?
Ovaj teroristički akt je potvrdio dvije predstave o Bosni, jedna je da Bosna nije u potpunosti stabilna, da asocira na nasilje, a druga predstava je da radikalni islam jeste relevantan faktor u Bosni: To zasigurno ne pomaže imidžu zemlje. Ono što svakako pomaže jesu jasne osude napada od strane svih ključnih aktera, a u većini izvještavanja u zapadnoj Evropi navodi se da je ovakva vrsta nasilja rijetka i da nije bilo ranijih napada na Američku ambasadu.
Pominjete izvještavanja, kako je ovaj akt viđen u Evropi?
To je donekle bilo iznenađenje, jer ovakva vrsta napada više podsjeća na Afganistan ili Irak nego na Evropu. Naravno, zaboravlja se napad na američke vojnike na Frankfurtskom aerodromu prošle godine. Neki mediji su pretjerali u izvještavanju o “osumnjičenom radikalnom islamističkom napadaču”. Ova vijest se fino uklapa u narativu o globalnoj islamističkoj prijetnji, međutim u ozbiljnijim izvještavanjima kasnije je istaknuto da je islamistička zajednica u Bosni mala i da je napadač inspiraciju dobio u Austriji, a ne u Bosni ili Sandžaku.
Činjenica da je Mevlid Jašarević iz Sandžaka zbunila je mnoge zapadne novinske kuće, pa su ga često opisivali kao Srbina, ne praveći razliku između državljanstva i nacionalnog identiteta.
Da li je po Vama sistem zakazao u zaštiti građana, ako imamo na umu da je počinilac “od ranije poznat bezbjedonosnim agencijama” u Bosni i Hercegovini i Srbiji?
Mi još uvijek ne živimo u svijetu poput onog u filmu Stivena Spilberga “Minority Report” gdje se počinioci hapse prije nego što počine zločin. Meni se ne čini da je ovo dobro isplaniran napad za koji bi bezbjedonosne službe mogle znati. Mislim da je nemoguće spriječiti ovakve napade u potpunosti i ukoliko se ne otkrije neki ozbiljan propust u sprovođenju zakona, ovaj napad ne ukazuje na neuspjeh policije ili bezbjedonosnih službi. Naravno, napad pokazuje da službe iz Bosne (i unutar Bosne), Srbije i Crne Gore moraju bliže sarađivati.
Postoji li prijetnja od islamskog fundamentalizma u Bosni i Hercegovini?
Do sada nije bilo nekih pokazatelja da postoji velika prijetnja. Većina radikalnih islamističkih grupa su male, žive povučeno, izvan društvenog i političkog života, u malim zajednicama u ruralnoj Bosni. Naravno, uvijek postoji mogućnost da članovi ovih grupa ili drugi pojedinci izvrše napade poput onog koji se desio prošle sedmice, ali to ne predstavlja veliku ili stalnu prijetnju. Prijetnja se može javiti usljed promjene u globalnim odnosima između muslimanskog svijeta i Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja, ali je mala vjerovatnoća da ćemo vidjeti povratak Bušovog doba od prije osam godina. Veća je vjerovatnoća da će se javiti prijetnja ukoliko politička kriza i ćorsokak u Bosni doprinesu daljoj radikalizaciji.
Prema Vašem mišljenju, može li ovaj napad biti predmet političke manipulacije, odnosno da li postoji neko kome ovakvi događaji odgovaraju?
Sumnjam u to. Nijedan politički faktor u Bosni ne može izvući nikakvu korist iz ovakvog napada. Ali to ne isključuje mogućnost da neke stranke prikažu ovo kao dokaz nekakve islamističke prijetnje.
Da li će se i na koji način ovaj događaj odraziti na svakodnevni život u Bosni i Hercegovini?
To zavisi od političke reakcije. Najgora reakcija na ovakve napade bi bila uspostavljenje bezbjedonosne politike koja vodi u paranoju i još manju dostupnost ambasada i stranih ureda u BiH.
Kako bi ovakav događaj mogao uticati na međuetničke odnose u našoj zemlji?
On može imati samo negativan uticaj ako ga političke stranke zloupotrijebe, naročito u RS, kako bi se predočila islamistička prijetnja. To uvijek može dovesti do pogoršanja međuetničkih odnosa.
Razgovarao Elvir Padalović