U razgovoru s Farukom Hadžićem, bh. ekonomistom i stručnjakom koji se bavi analizom ekonomskih politika i tržišta u Bosni i Hercegovini, istražujemo ključne faktore koji oblikuju našu sudbinu. Kakve posljedice nosi politička nestabilnost, korupcija, globalni izazovi? Koji su to faktori koji nas mogu spasiti ili uništiti? Hadžić nudi odgovore na pitanje koje je od suštinske važnosti za sve – može li Bosna i Hercegovina u narednoj, 2025. preživjeti ekonomske oluje i krenuti ka stabilnijoj budućnosti?
Kakva su vaša zapažanja u vezi sa makroekonomskom stabilnošću Bosne i Hercegovine tokom 2024. godine? Koji su bili ključni faktori koji su uticali na stabilnost ili nestabilnost?
Makroekonomska stabilnost Bosne i Hercegovine u 2024. godini bila je relativno očuvana, ali uz primjetne slabosti koje ukazuju na potrebu za dubljim strukturnim reformama. Glavni oslonac stabilnosti bio je valutni odbor (Currency Board), koji je osigurao fiksni devizni kurs konvertibilne marke prema euru, pružajući povjerenje domaćim i stranim investitorima. Prihodi od indirektnih poreza, posebno PDV-a i akciza, ostali su stabilni uz određeni rast što je omogućilo finansiranje rastućih javnih rashoda.
S druge strane, ključni faktori nestabilnosti uključivali su visok nivo inflacije iz prethodnih godina koji je doveo do povećanja osnovnih cijena energenata i hrane. Iako je inflacija tokom 2024. smanjena na ispod 2% zbog globalnog pada cijena sirovina, realni troškovi života građana nisu se značajno smanjili. Dodatni problem predstavljali su globalni faktori, poput rasta kamatnih stopa u eurozoni i SAD-u, koji su uticali na povećanje cijene zaduživanja za BiH, što je u konačnici otežalo realizaciju javnih infrastrukturnih projekata i smanjilo privlačnost investicija.
Dugotrajna politička nestabilnost također je bila značajan faktor rizika. Nepostojanje efikasne fiskalne koordinacije između entiteta i kantona ograničilo je sposobnost države da implementira zajedničke ekonomske politike. Kao rezultat toga, BiH je djelovala više kao skup odvojenih ekonomija, nego kao jedinstveno tržište, što je umanjilo potencijal za održivi ekonomski rast.
Za dugoročnu stabilnost ključno je uspostaviti bolju koordinaciju fiskalne politike, podsticati izvozne sektore i smanjiti zavisnost ekonomije od uvoza. Također, neophodno je usmjeriti se na strukturne reforme, uključujući reformu tržišta rada, kako bi se povećala zaposlenost i zadržali mladi u zemlji.
Ove godine svjedočili smo globalnim ekonomskim turbulencijama. Kako je Bosna i Hercegovina reagovala na te promjene, i šta je moglo biti učinjeno bolje?
Globalne ekonomske turbulencije u 2024. godini, uključujući usporavanje svjetskog ekonomskog rasta, rast kamatnih stopa u vodećim ekonomijama i nastavak poremećaja u lancima snabdijevanja, direktno su uticale na Bosnu i Hercegovinu. BiH, kao mala i otvorena ekonomija, ostala je posebno osjetljiva na vanjske šokove zbog svoje zavisnosti od uvoza, slabog izvoznog sektora i visokog nivoa javnog duga u odnosu na kapacitete privrede.
Odgovor Bosne i Hercegovine na ove promjene bio je donekle pasivan. Monetarna politika pod valutnim odborom nije omogućila fleksibilnost u odgovoru na eksterne šokove, dok je fiskalna politika bila ograničena fragmentacijom između entiteta i nedostatkom strateškog pristupa. Na primjer, mjere subvencioniranja cijena energenata ili smanjenja PDV-a na osnovne životne namirnice mogle su pomoći u ublažavanju uticaja globalne inflacije na standard građana, ali su te inicijative bile sporadične i često nedovoljno koordinirane.
Također, BiH nije dovoljno iskoristila prilike za povećanje izvoza u svjetlu promjena na globalnom tržištu. Neki sektori, poput IT industrije i prerade drveta, imali su potencijal za širenje, ali su nedostatak podrške u vidu povoljnih kredita, subvencija i infrastrukture ograničili njihov rast.
Što se moglo učiniti bolje? Prije svega, veća fleksibilnost u fiskalnoj politici, uključujući uvođenje ciljanih mjera podrške za najugroženije kategorije stanovništva, mogla je ublažiti ekonomske posljedice za građane. Dugoročno, BiH mora raditi na diversifikaciji izvoza, smanjenju zavisnosti od uvoza energenata kroz obnovljive izvore energije i osiguravanju većeg nivoa ekonomske autonomije.
Osim toga, jačanje institucionalnog okvira, posebno u vezi s borbom protiv korupcije i stvaranjem povoljnijeg poslovnog ambijenta, pomoglo bi BiH da bolje odgovori na buduće globalne ekonomske izazove.
Kao stručnjak za međunarodnu ekonomiju, kakve bi bile dugoročne posljedice trenutne ekonomske politike BiH, posebno u kontekstu regionalne integracije i odnosa sa EU?
Dugoročne posljedice trenutne ekonomske politike Bosne i Hercegovine zavise od njenih napora da ubrza reforme potrebne za približavanje Evropskoj uniji i jačanje regionalne integracije. Trenutna politika, obilježena sporim napretkom u strukturnim reformama, nedostatkom koordinacije između nivoa vlasti i niskim stepenom iskorištavanja potencijala regionalne trgovine, mogla bi zadržati zemlju na periferiji evropskog ekonomskog prostora.
Jedan od ključnih izazova je neusklađenost ekonomskog sistema BiH s EU standardima, posebno u oblastima poput pravne sigurnosti, javnih nabavki, tržišta rada i zaštite okoliša. Bez značajnog napretka u ovim oblastima, BiH će se suočiti s rizikom zaostajanja za zemljama regije koje su već otvorile pregovore s EU ili se približile završnim fazama procesa integracije.
Regionalna integracija kroz inicijative poput Berlinskog procesa ili drugih bilateralnih i multilateralnih sporazuma ostaje nedovoljno iskorištena. BiH ima potencijal da se pozicionira kao ključna tranzitna tačka za regionalnu trgovinu i logistiku, ali su političke prepreke i nedostatak infrastrukture često kočnica za ostvarivanje ovog potencijala.
Ako trenutna politika ostane nepromijenjena, dugoročne posljedice mogu uključivati održavanje visokog nivoa nezaposlenosti i emigracije mladih, što bi dodatno ugrozilo ekonomski rast i socijalnu stabilnost, zatim ograničene investicije zbog percepcije visokog nivoa korupcije i pravne nesigurnosti i sasvim sigurno gubitak potencijalnih ekonomskih koristi od ranog pristupa fondovima EU.
S druge strane, ukoliko BiH počne ubrzano raditi na reformama, integracija s EU i regionalnim tržištima može donijeti višestruke koristi, uključujući povećanje investicija, brži tehnološki razvoj i jačanje ljudskog kapitala. U tom kontekstu, preporučujem vlastima da prioritiziraju stvaranje funkcionalnog jedinstvenog ekonomskog prostora unutar BiH, jačanje izvoza kroz poticanje domaće proizvodnje, i ulaganje u obrazovanje i inovacije, što je presudno za dugoročni razvoj.
Jedan od izazova BiH je visok nivo nezaposlenosti i emigracije mladih. Koji bi ekonomski modeli mogli privući i zadržati mlade talente u zemlji?
Visok nivo nezaposlenosti i kontinuirana emigracija mladih su među najvećim socioekonomskim izazovima s kojima se Bosna i Hercegovina suočava. Ovi problemi nisu samo ekonomski već i demografski, jer odlazak mladih prijeti dugoročnoj održivosti ekonomskog rasta i javnih finansija. Rješavanje ovih pitanja zahtijeva strateški pristup koji uključuje inovativne ekonomske modele i prilagodbu postojećih politika.
Bosna i Hercegovina može ostvariti značajan napredak u zadržavanju talenata i podsticanju ekonomskog razvoja primjenom inovativnih modela prilagođenih savremenim potrebama. Jedan od ključnih pristupa je razvoj digitalne ekonomije, što je pokazala inicijativa “Digital Tax-Free City” implementirana u Travniku i Ljubuškom. Fokusiranje na digitalizaciju i stvaranje povoljnog okruženja za mlade preduzetnike i freelancere može učiniti BiH privlačnom destinacijom za mlade stručnjake. Pružanje poreznih olakšica, podrške za startupe, te razvoj coworking prostora i digitalnih platformi može stimulisati sektore IT-a i kreativnih industrija, koji imaju ogroman potencijal za rast.
Istovremeno, podsticanje inovacija i preduzetništva ključno je za dugoročni razvoj. Programi koji olakšavaju pokretanje vlastitog biznisa, uz finansijsku podršku, mentorstvo i integraciju univerziteta s industrijom, mogu stvoriti ekosistem u kojem mladi vide priliku da ostvare svoje ideje. Fondovi za startupe i inovacijski hubovi dodatno bi ojačali ovu dinamiku, povezujući obrazovne institucije i privredu.
Reforma tržišta rada je još jedan važan segment. Fleksibilni radni modeli, podrška za freelancere, rad na daljinu i projektno zapošljavanje odgovaraju savremenim preferencijama mlađe generacije. Paralelno s time, reforma obrazovnog sistema s fokusom na STEM i tražene vještine na tržištu rada može značajno povećati zapošljivost mladih. Dualno obrazovanje i partnerstva s privatnim sektorom osigurali bi praktično iskustvo studentima, čineći ih konkurentnijima na tržištu rada.
Uz to, regionalne i lokalne fiskalne politike usmjerene na mlade mogu igrati važnu ulogu. Porezne olakšice za mlade koji prvi put kupuju nekretnine ili pokreću vlastiti posao mogu smanjiti finansijski pritisak i motivirati ih da ostanu u zemlji. Kombinacija ovih pristupa ne samo da bi stvorila povoljniji ambijent za mlade, već bi i značajno doprinijela ukupnom ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine.
Ove godine imali smo značajna poskupljenja, posebno u energetskom sektoru i na tržištu hrane. Koji su, po vašem mišljenju, najefikasniji načini za ublažavanje inflacije, smanjenje troškova života građana i povećanje životnog standarda, naročito za socijalno ugrožene kategorije?
Poskupljenja u energetskom sektoru i na tržištu hrane tokom 2024. godine nastavila su ozbiljno opterećivati budžete građana Bosne i Hercegovine, posebno najosjetljivijih socijalnih kategorija. Iako su statistički podaci ukazivali na smanjenje inflacije, stvarni efekti visokih osnovnih cijena i dalje se osjećaju u svakodnevnom životu građana. Rješavanje ovog problema zahtijeva kombinaciju kratkoročnih mjera za hitno ublažavanje posljedica i dugoročnih strategija za povećanje životnog standarda.
U kratkoročnom periodu, prioritet bi trebao biti direktna podrška najugroženijim kategorijama stanovništva. Vlade na entitetskom nivou mogle bi osigurati ciljanje subvencije za energente, poput električne energije i grijanja, koje bi bile precizno usmjerene ka socijalno ugroženim domaćinstvima, čime bi se izbjeglo neefikasno trošenje resursa. Kreiranje posebnog fonda za hitnu pomoć, kroz vaučere za hranu i energente ili jednokratne finansijske transfere, pružilo bi privremeno olakšanje najugroženijima.
Dugoročne mjere, s druge strane, moraju biti usmjerene na održivo rješavanje osnovnih uzroka visokih troškova. Ulaganje u obnovljive izvore energije, poput solarnih i hidroelektrana, može smanjiti zavisnost od fosilnih goriva i stabilizirati troškove energenata na srednji i dugi rok. Ove investicije ne samo da bi doprinijele smanjenju cijena energenata, već bi otvorile i nova radna mjesta. Paralelno, povećanje domaće proizvodnje hrane kroz subvencije, smanjenje troškova za poljoprivrednike i ulaganje u infrastrukturu za skladištenje hrane može smanjiti zavisnost od uvoza i stabilizirati cijene osnovnih proizvoda.
Reforma socijalne politike također je ključna za dugoročno povećanje životnog standarda. Precizno ciljane socijalne naknade, uz digitalizaciju procesa socijalne zaštite, mogu osigurati da pomoć dospije do onih kojima je najpotrebnija, uz istovremeno smanjenje administrativnih troškova i zloupotreba. Konačno, postavljanje minimalne plate na nivo koji prati rast troškova života, zajedno s poreznim rasterećenjem nižih prihoda, može povećati kupovnu moć građana i stimulisati domaću potrošnju.
Kakve promjene u fiskalnoj politici BiH bi bile ključne za smanjenje javnog duga i povećanje ekonomskog rasta u narednim godinama?
Fiskalna politika Bosne i Hercegovine mora evoluirati iz pasivnog alata za prikupljanje prihoda u ključni mehanizam za poticanje ekonomskog rasta i osiguranje dugoročne fiskalne održivosti. Trenutni fiskalni okvir karakterizira visoka zavisnost od indirektnih poreza, poput PDV-a i akciza, dok je sistem prikupljanja prihoda nedovoljno efikasan. Istovremeno, javni rashodi često nisu usmjereni na projekte koji generiraju dugoročnu produktivnost, što dodatno ograničava potencijal ekonomskog razvoja. Promjena ovog pristupa zahtijeva niz reformi koje će modernizovati fiskalni sistem, smanjiti javni dug i omogućiti održiv rast.
Prva ključna promjena leži u reformi sistema oporezivanja, koja treba postati progresivnija. Smanjenje opterećenja na rad, posebno za niže dohotke, trebalo bi biti prioritet kako bi se povećala kupovna moć građana i podstakao rast zaposlenosti. Istovremeno, povećanje poreza na luksuznu potrošnju, imovinu i druge oblike bogatstva moglo bi generirati značajne prihode, dok bi porez na nekretnine bio dvostruko koristan – povećao bi budžetske prihode i smanjio spekulacije na tržištu nekretnina.
Povećanje efikasnosti u naplati poreza također je neophodno. Smanjenje sive ekonomije kroz digitalizaciju poreske uprave, strože kontrole i ciljane inspekcije može značajno povećati prikupljene prihode. Uvođenje strožih sankcija za utaju poreza dodatno bi obeshrabrilo neformalno poslovanje i stimulisalo formalizaciju privrede.
Uz to, BiH mora smanjiti neproduktivne rashode, posebno prekomjerne troškove administracije. Restrukturiranje javnog sektora, uključujući smanjenje broja zaposlenih u administraciji i bolju kontrolu troškova, moglo bi osloboditi značajna sredstva za kapitalne projekte. Javni rashodi trebaju biti usmjereni prema ulaganjima u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo i digitalizaciju – sektorima koji ne samo da podstiču ekonomski rast, već povećavaju konkurentnost i omogućavaju dugoročnu održivost.
Reforma socijalnih davanja također je ključna za optimizaciju fiskalne politike. Preciznije ciljane socijalne naknade, uz digitalizaciju sistema socijalne zaštite, osigurat će da pomoć dospije do najugroženijih, smanjujući nepotrebne troškove i administrativne gubitke.
Konačno, kontrola javnog duga mora biti prioritet. Umjesto kratkoročnog zaduživanja za pokrivanje budžetskih deficita, fokus treba biti na dugoročnim kreditima usmjerenim u razvojne projekte koji generiraju ekonomski povrat. Pažljivo planiranje zaduživanja može smanjiti troškove duga i osigurati stabilniju osnovu za razvoj.
Sve ove mjere zajedno mogu transformisati fiskalnu politiku BiH iz reaktivnog u proaktivni alat koji ne samo da smanjuje dug, već potiče rast i unapređuje kvalitet života građana.
Kako vidite ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini 2025. godine? Koji su vaši najvažniji savjeti za vlasti u BiH kako bi se stvorio povoljan poslovni ambijent i unaprijedio ekonomski razvoj?
Ekonomska situacija Bosne i Hercegovine u 2025. godini značajno će zavisiti od brzine i efikasnosti kojom vlasti budu reagovale na ključne izazove s kojima se zemlja suočava. Ako se dosadašnji trendovi fragmentirane ekonomske politike nastave bez značajnih strukturnih reformi, BiH će se suočiti s usporenim ekonomskim rastom, stagnacijom u zapošljavanju i nastavkom masovne emigracije mladih. Međutim, postoje realne šanse za oporavak i napredak ukoliko se preduzmu odlučni koraci ka reformama.
Očekuje se da BiH u 2025. godini ostvari umjeren ekonomski rast između 2% i 3%, uz stabilan devizni kurs i kontrolisanu inflaciju. Ipak, glavni izazovi će ostati niska produktivnost, ograničen izvoz i nepovoljan poslovni ambijent koji destimuliše strane investicije. Istovremeno, emigracija mladih nastaviće vršiti pritisak na tržište rada, posebno u ključnim sektorima poput zdravstva, obrazovanja, turizma i građevinarstva, što dodatno otežava oporavak.
Kako bi se ovi izazovi prevazišli, vlasti bi trebale prioritizirati pravnu sigurnost i borbu protiv korupcije. Strani i domaći investitori traže predvidljivo poslovno okruženje, što podrazumijeva efikasan pravosudni sistem, smanjenje birokratskih prepreka i snažnije mehanizme za suzbijanje korupcije. Ovo je osnovni preduslov za privlačenje investicija i stimulisanje ekonomskog rasta.
Paralelno s tim, neophodna je reforma obrazovnog sistema i veće ulaganje u ljudski kapital. Prilagođavanje obrazovnih programa potrebama tržišta rada, posebno u oblastima poput IT-a, inženjerstva i prirodnih nauka, ključno je za povećanje zapošljivosti mladih. Programi prekvalifikacije i cjeloživotnog učenja mogu pomoći radnoj snazi da se prilagodi novim zahtjevima tržišta.
Digitalizacija javne uprave je još jedan prioritet. Uvođenje digitalnih usluga na svim nivoima vlasti značajno bi smanjilo administrativne troškove, povećalo efikasnost i unaprijedilo poslovni ambijent. Ovo bi omogućilo jednostavnije poslovanje i privuklo više investitora.
Osim toga, podrška malim i srednjim preduzećima (MSP), kao okosnici ekonomije BiH, može donijeti značajne benefite. Povoljniji krediti, smanjenje poreznog opterećenja za nova preduzeća i podsticanje inovacija kroz grantove i edukativne programe ključni su za njihov razvoj. Ulaganje u infrastrukturne projekte, poput modernizacije puteva, željeznica i energetskog sektora, dodatno bi podržalo regionalnu integraciju i smanjilo troškove poslovanja.
Pored toga, BiH mora raditi na smanjenju zavisnosti od uvoza kroz podsticanje domaće proizvodnje, posebno u sektorima poljoprivrede, energetike i prerađivačke industrije. Ciljane subvencije i podrška izvoznicima povećali bi konkurentnost domaćih kompanija na stranim tržištima. Konačno, kreiranje programa za zadržavanje mladih, poput poreskih olakšica za preduzetnike, subvencionisanja prve nekretnine i razvoja programa za rad na daljinu, može spriječiti nastavak masovne emigracije.