Intervju

Ehlimana Dževlan: Naš najvažniji resurs su ljudi i kvalitet naše budućnosti će ovisiti o njima

Na svakom mjestu ističemo izvrsnu djecu, a kad završe školovanje gdje su ta izvrsna djeca? Moraju otići u vladajuće stranku da bi dobili posao u javnim ustanovama i preduzećima, a oni koji ne mogu tako da se deklarišu jedina im ostaje alternativa, a to je odlazak.

25. septembar 2022, 8:26



Ehlimana Dževlan je rođena 02.06.1968 godine u Zenici, 2003. diplomirala na Fakultetu humanističkih nauka na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, odsjek Engleski jezik i književnost. Na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu stekla je zvanje magistra odgojnih nauka, na temu ”Inkluzivna nastava sa djecom sa poteškoćama u učenju u engleskog jezika.” Od 2001. radi kao nastavnica engleskog jezika u Osnovnoj školi 'Suljo Čilić' u Jablanici.  Kroz projekte i saradnju sa drugim školama organizovala je susrete i vodila učenike na međunarodnu saradnju. Od 2019. godine se aktivno bavi politikom kroz Platformu za progres gdje je predsjednica Općinskog odbora Jablanica. Na listi koalicije “Stranka za Bosnu i Hercegovinu-Platforma za progres” za Skupštinu HNK kandidatkinja je pod rednim brojem 2. Za BUKU govori o programskim prioritetima, prijedlozima rješenja za goruća pitanja i drugim temama relevantnim za nivo vlasti za koji se kandidovala.

BUKA: Platforma za progres izlazi prvi put na Opšte izbore. Po čemu ste Vi drugačiji od ostalih? Šta su Vaši lični programski planovi?

Platforma za progres u oktobru prvi put izlazi na Opće izbore možda je i to jedna od prvih stvari koja nas razikuje od postojećih stranaka koje participiraju u Skupštini HNK i koji ponovo nude iste kandidate. Mi kažemo da bismo promjenili vlast koja je ista 30 godina, moramo prvo promijeniti opoziciju toj vlasti. 

Posebno sam fokusirana na segment obrazovanja u kojem radim preko 20 godina, svjedočim sve praznijim učionicama i ogromnoj politizaciji svakog radnog mjesta. Poređenja radi, cijeli Hercegovačko - neretvanski kanton ima prirodni priraštaj kao jedna općina u Sarajevu. Mi nemamo više vremena za čekanja. Važno je da pod hitno uspostavimo pravedniju socijalnu politku, posebno kroz mjere podrške porodiljama, kako bismo prava naši mladih majki izjednačili sa pravima porodilja u drugim kantonima.

BUKA:  Izlazite na kantonalnom nivou sa Strankom za BiH. Jeste li ideološki slični i zalažete li se za iste vrijednosti?

Ima nekoliko značajnih razlika, mi smo stranka koja nikad nije bila dio vlasti. Ideološki postoje razlike, ali nisu bile prepreka da se borimo za bolje obrazovanje i zdravstvo, oblasti za koje imamo vrhunske profesionalce u tim segmentima.

BUKA: Rekli ste jednom prilikom da živite za dan kada će učionici biti pune. Kako biste vi to učinili da imate vlast?

Preko 20 godina radim u osnovnoj školi. Kada sam tek počela raditi u mojim učionicama je bilo 28  učenika pa negdje i više po 6 odjeljenja. Danas mi u prve razrede upisujemo jedva  50 učenika. To je poražavajući podatak. Odjeljenja moga sina i mojih kćerki su skoro komletna po završetku školovanja otišla iz Jablanice. Prvi koraci su rješavanje pitanja porodiljskih naknada, rješavanje stambenog pitanja mladih, razvoj poduzetništva, konkretno mislim da moramo staviti najmanje 1 milion KM za pokretanje biznisa naših mladih u svim gradovima.

BUKA: Kao prosvjetna radnica zalažete se za reformu obrazovanja. Možete li nam to malo pojasniti?

Škola mora biti temelj timskog rada. Prva i osnovna tačka od koje polazimo jeste saradnja i međukorelacija. Iako djeluje da smo mi tako povezani na većini nivoa mi često ostajemo sami u radu. Da bi dobili generacije koja mogu da pariraju svim izazovima koji ih čekaju u raznim situacijama moramo ići u korak sa vremenom, a to je vizualizacija i digitalizacija koja je u HNK prisutna na vrlo niskom nivou. Opterećeni smo često nepotrebnim stvarima. Svakodnevno čujemo riječ treba rasteretiti GNPP međutim do tog rasterećenja još uvjek ne dolazi. Da li je razlog nedostatak vremena ili ključnih osoba koje bi mogle preuzeti taj posao? Međutim, znamo da veliki uticaj politike ima u odgojnim ustanovama i ona vodi kadrovsku politiku. Za odabiranje podobnih dokaz su falsifikovane diplome što je neshatljivo u 21. vijeku. Potrebno je jasno definisati ishode koje djeca moraju imati po završetku osnovnog obrazovanja, a to znači uvođenje male i velike mature. Zajednička jezgra su urađena i to treba implementirati kroz GNPP.

BUKA: Neformalna grupa građana “Stop izgradnji mHE na Buni” poslala je otvoreno pismo na adrese 17 političkih subjekata koji se bore za zastupnička mjesta u Skupštini HNK tražeći izjašnjenje po pitanju raskida koncesionog ugovora za gradnju mHE na Bunskim kanalima. Traže od političkih subjekata da potpišu izjavu kojom se javno obvezuju da će staviti na listu prioriteta borbu za Bunske kanale i zaustavljanje gradnje minihidroelektrana. Jeste li potpisali izjavu i je li ekologija ono za šta ćete se boriti?

Ja lično nisam dobila ovo pismo. Za lokalne izbore smo dobili slično pismo od udruženja 'Doljanka' gdje se tražili isto za MHE na Doljanci. Gdje sam potpsala saglasnostda zaustavi izgradnja MHE na Doljanci.  Isto bih uradila i sada.

BUKA:  Jednakopravnost svih građana u HNK godinama je bila želja, ne i stvarnost. Tek prošle godine Srbi su postali konstitutivni u HNK. Hoćete li se boriti za sve građane HNK podjednako?

Čovjek se rodi potpuno isto. Prvo proplače, zatim uči da hoda i kako raste dobija identitete.  Prema tome predodređeni smo da trebamo imati iste uslove u svim segmentima života bez segregacije, diskrimunacije po bilo kojoj osnovi. Prava moraju biti zagarantovana svakome. Raduje me što su Srbi dobili ravnopravni status sa druga dva naroda i nadam se da će i ostali dobiti ista prava. Tako da ću se sigurno zalagati za ravnopravnost i bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi.

BUKA: Dolazite iz Jablanice, ali tu su i drugi gradovi u kantonu koji se bore sa komunalnim, ekološkim i sličnim problemima. Imate li rješenje za sve ove višegodišnje probleme?

Mi u Platformi za progres Jablanici imamo članova koji se bore već duže vremena za podizanje ekološke svijesti i ekoloških normi. Naš problem upotrebe plastičnih kesa i ambalaže je vidljiv na svakom koraku. Zbog toga ćemo zahtjevati izgradnju i stavljanje u funkciju svih kolektora, obezbjediti otkup plastične ambalaže, definisati sve deponije za smeće i napraviti ih kao ekološki prihvatljive. Kao naš doprinos podizanju ekološke svjesti mi smo se odlučili uložiti naša skromna sredstva od kampanje u platnene cekere koje su sašile naše članice udruženja žena. Te cekere dijelimo kao promotivni materijal u kampanji. Rado se odazivam svim organizovanim akcijama čišćenja okoliša.

BUKA:  Zalažete se i za ujednačavanje porodiljnih naknada. Znamo da su porodilje u Federaciji diskriminisane. Je li vrijeme da se to promijeni i mislite li da ćete uspjeti u tome?  

Naš najvažniji resurs jesu ljudi i kvalitet naše budućnosti će ovisiti o njima. Negativne stope prirodnog priraštaja moramo zaustaviti konkretnim pronatalitetnim politikama, politikama koje će pomoći i zaštitit razvoj porodice, kao osnovne gradivne jedinice našeg društva. Iz ovih razloga moj fokus će biti na ujednačavanju prava za sve žene u BiH. U Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu porodilje imaju naknadu po 1000 KM mjesečno, a dok u HNK samo dobiju jednokratnu pomoć od 400 KM.

BUKA: Kazali ste da nećete dozvoliti podjelu djece. Na šta konkretno mislite?

Mi učitelji učimo djecu, odgajamo, čuvamo radujemo se svakom njihovom uspjehu i ponosni smo na njih. Na svakom mjestu ističemo izvrsnu djecu, a kad završe školovanje gdje su ta izvrsna djeca? Moraju otići u vladajuće stranku da bi dobili posao u javnim ustanovama i preduzećima, a oni koji ne mogu tako da se deklarišu jedina im ostaje  alternativa, a to je odlazak. Kako ih motivisati da budu opet izvrsni. Sloboda mišljenja i govora je neophodna kao hrana. Samo slobodan čovjek može biti kreativan, a nam trebaju menadžeri kreativci, nažalost  koji su sada uspješni u drugim državama. Moramo osloboditi naše javne ustanove i preduzeća od uticaja politike. Samo konkurencijom možemo imati kvalitet. Etiketiraju nam djecu, dijele ih na podobne i nepodobne, djeca nisu kriva samo su se našla u situaciji koju smo mi kreirali šutnjom, odsustvom volje da djelujemo i veoma često kažemo mene politika ne interesuje. Moramo postati sistem vrijednosti gdje će tehnički podaci CV odnosno socijalne vještine pojedinca biti glavni argument prilikom donošenja odluka i biranja kadrovske. Djeca zaslužuju iste šanse.