Bosna će, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture, kazao je u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija (AA) prof. dr. Dževad Karahasan, jedan od vodećih, ”najsnažnijih i najdojmljivijih” bosanskohercegovačkih književnika, pisac i intelektualac koji je izuzetno cijenjen u Evropi.
Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su Europska nagrada za esej (knjiga eseja godine) Charles Veillon, Herderova nagradu, Nagrada Bruno Kreisky, njemačka književna nagrada ”Heinrich Heine”, koju je Karahasan primio kao prvi dobitnik te ugledne esejističke nagrade iz države koja je izvan njemačkog govornog područja, Goethe medalja iz Goethe instituta u Düsseldorfu, kao i brojnih drugih priznanja iz Beča, Graza, Leipziga, Pariza… Nažalost, ne i iz njegovog Sarajeva i Bosne.
Ovaj književnik i predavač na brojnim njemačkim i evropskim univerzitetima, koji je mnogo više poznat u Njemačkoj ili Austriji nego na Balkanu, jer je, kako veli, nespreman da učestvuje u klanovima, ”okuplja raju”, spletkari za bilo čije interese i pokazuje na sebe, duboko, ipak, proživljava sve što se dešava u njegovoj domovini iz koje je morao otići ratne 1993. godine.
Živi i radi u tri europska grada: Berlinu, Sarajevu i Grazu, ali najčešće se vraća upravo gradu na obalama Miljacke, o kojem je ispisao neke od najljepših rečenica.
Povodom njegovog 60-rođendana, kojeg slavi ove godine, u dva nastavka donosimo intervju sa profesorom Karahasanom, inače rođenim Duvnjakom (Tomislavgrad).
”Ja bih svoju poziciju najradije označio kao granicu. Jer, istovremeno sam u Bosni i van Bosne, jer vrlo često putujem. Inače, pisac je čovjek na granici. Pisac je čovjek koji gleda sluša, pokušava razumjeti i ono što mu je strano, sa čim se ne bi mogao složiti”, započinje priču Karahasan.
Kaže da je primijetio da su naši ljudi ”jako frustrirani i traumatizirani”.
”Takav sam i sam. Ne čudim se. Znate, često sam u situaciji da moram da objašnjavam te frustracije, odnosno taj politički košmar ili ja bih radije rekao pseudo politički košmar koji mi živimo, u koji smo mi svi upali. Svaki put kada to moram govoriti, kada moram činiti, sjetim se jedne uvrede koju sam negdje nekad pročitao. To je najpoganija formulacija koju znam. Jedan čovjek govori drugome: ”Primijetio sam, gospodine, da Vaša supruga pod maskom prostituiranja prodaje švercanu robu”. Uvijek se te uvrede sjetim kada moram govoriti o našoj političkoj situaciji. Naši pseudo političari, praveći se da su rasisti, sakrivaju činjenicu da su kriminalci, mizerni i jeftini šverceri koji se prave da su ultra, trubo, deluxe Srbi, Hrvati, Bošnjaci. Ustvari su sitni šverceri koji sitnu retoriku prodaju da bi sakrili činjenicu da kradu, pljačkaju, švercaju”, ocijenio je Karahasan u intervjuu za agenciju Anadolija.
To, kako priznaje, doista frustrira.
”Dvadeset godina mi sanjamo mrvu normalnosti. I oni nam je ne daju, da bi opljačkali ovo malo što je ostalo. Dvadeset godina mi pokušavamo razumjeti zašto nam se dogodilo ovo što nam se dogodilo u ratu, a oni nam ne daju da se sastavimo sa sobom. Čovjek koji je u nježnoj dobi od 40 godina otkrio da je Hrvat, sad bi htio od mene braniti mog najboljeg prijatelja Fra Milu Babića!? Čovjek koji u životu nije pročitao nijednu Krležinu stranicu, hoće od mene da brani ”hrvatsku stvar”. Pa, ne možeš… Čovjek za kojeg ne znam da li bi bio sposoban navesti dvojicu ozbiljnih srpskih intelektualaca, mislilaca ili pisaca, hoće od mene da brani ”srpsku stvar”. Pa, ne možeš…”, govori on.
Ugledni bh. književnik, dramatičar, esejist i romanopisac priznaje da oni to ne bi mogli ”da se nisu aranžirali sa zapadnim centrima moći koji se uporno prave da su zabrinuti za nas i hoće da nam pomognu”.
”Taj stupanj nemoći na koji smo mi usmjereni, na koji smo prisiljeni, koji nam nametnut, to mora da frustrira. Naprotiv, mislim da su naši ljudi, zaista, sjajni, da trpe tu nemoć, taj užas s toliko dostojanstva za koliko ja ne bih bio sposoban”, smatra Karahasan.
Profesor Karahasan podrobno je pratio sve što se dešavalo na nedavnim protestima bh. građana ispred državnih institucija u Sarajevu kada su zahtijevali usvajanje Zakona o jedinstvenom matičnom broju građana (JMBG). Za agenciju Anadolija analizira narodni bunt i otvoreno daje podršku zahtjevima građana.
Upitan zašto narod trpi, neočekivano ističe da je to ”dokaz zrelosti tog naroda”, jer ”ljudi koji su kobajagi izabrani u naša zakonodavna tijela lažu sebi, Bogu i nama”. Svjestan je da su pred Parlamentom BiH protestirali očajni roditelji male djece i njihovi prijatelji.
”Ja mislim da su zbivanja oko demonstracija pred Parlamentom više nego jasno pokazala svu užasnu sramnu laž sistema koji je nama nametnut i daytonske logike. Sjećate se, desetine grmalja sjede osigurani kordonima policajaca u zgrada Parlamenta i tresu se, cvokoću od straha jer je trogodišnji dječak probio policijskih kordon vozeći kolica sa svojom jednogodišnjom sestrom! Ljudi koji se potpisuju kao doktori nauka, nekakvi Ljubići, ne stide se reći da su se osjećali ugroženima i ne stide se lagati. Tvrde da se ne usuđuju doći u Sarajevo jer nisu sigurni! To me užasava. Vjerujte mi da je to što ljudi trpe ovo dokaz njihove ljudske i emotivne zrelosti. Jer šta možemo? Nije Bosna otok izgubljen negdje u dubini oceana, izoliran, Bosna je, nažalost, usred kontinenta, integrirana u nekadašnju Jugoslaviju, u Balkan, Evropu, Bosna je, naravno, temeljito okupirana. I šta mi možemo”, pita se.
Laži bh. političara, kazao je Karahasan, naši zaštitnici i prijatelji sa Zapada slušaju i odobravaju.
”Ja ne vidim drugog načina nego dalje trpjeti i uporno, uvijek iznova demonstrirati, protestirati i te neljude prisiljavati da i dalje lažu. Možda se, možda se nekada u nekome od njih probudi mrva ljudske svijesti”, rekao je Karahasan.
”Provociran” našim brojnim upitima, profesor Karahasan više puta ističe kako nema odgovore, već pitanja… Govoreći tako o budućnosti njegove domovine, Bosne i Hercegovine, ističe da nije zabrinut. Bosna će, veli, preživjeti.
”Pojam države se kroz historiju mnogo puta mijenjao. Ono što je nastalo u 19. stoljeću nakon Francuske revolucije kao država nacije je jedna kratka, minijaturna, super kratka epizoda, trenutak u ogromnoj historiji države. Imate ljudi, ja spadam u te, koji smatraju da država nacije spada u pseudomorfozu države, da je to jedna potpuno kriva forma koja je u jednom momentu nastala, neko vrijeme trajala, mnogo zla izazvala i nestala. Već danas ne igra više nikakvu ulogu. Moćni koncerni su danas mnogo jači, određuju zbivanja u svijetu mnogo više nego tzv. nacionalne države. Predsjednici, država vlada u Americi, Francuskoj, Velikoj Britaniji su ustvari namještenici 10 ili 15 velikih državnih koncerna, nemojmo se zavaravati. Mene države, iskreno, nisu nikada posebno zanimale jer im nisam pripisivao značaj. Ono što mene uzbuđuje i zanima jeste kultura. Naš život se ne odvija u državi, već u kulturi i kulturnom sistemu. Država je nekakav okvir, infrastrutkra društva”, ocijenio je Karahasan.
Bosna može trenutno da zamre…
Podsjeća na primjer Poljske čije je ime skoro dva stoljeća bilo zabranjeno, a opstala je! Opstala je jer su poljska književnost i kultura sve to vrijeme postojali.
”Poljsku se naprosto nije moglo izbrisati. Mene to zanima… U BiH još uvijek itekako postoji nešto što bih ja mogao nazvati specifično bosanski amalgamom, sintezom, kombinacijom različitih kulturnih formi. Oni nama ukidaju, nastoje nam ukinuti Zemaljski muzej, Nacionalnu galeriju, Nacionalnu biblioteku… Oni pokazuju da će uništiti kulturu ukidajući institucije. Time pokazuju koliki su oni idioti. Jer, kultura kojom ljudi, jedna zajednica, oblikuju svoje vrijeme, svoje boravak na svijetu, to nam ne mogu uzeti”, rekao je u svom stilu ugledni književnik te dodao:
”Tako da, što se mene tiče, neka oni sad okupe ovo pseudo-političara, neka ih odvedu u Gvantanamo, gdje im je već mjesto, neka se žene s njima, neka nam ukinu ime države! Ja vas uvjeravam ništa se neće dogoditi ako nam ukinu sve ove kobajagi vlade koje haraju. Država je konstrukt, kultura je organski proizvod. Ja sam u tom pogledu, naravno, veliki optimista da će Bosna će, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture. BiH nikad nije bila politički projekt. Ja mislim da je Jugoslavija bila dobra ideja. Ja sam Jugoslaviju volio i mislim da je to bio izvrstan, sjajan politički projekt. Ali, je Jugoslavija, nažalost, ostala politički projekt. Nikad nije prerasla u činjenicu kulture i raspala se dok ste rekli keks, bez velike agresije izvana. Bosna je bila izložena užasnoj agresiji i izvana, a i iznutra. Još uvijek je ostalo dosta Bosne. Bosne još uvijek ima, jer je Bosna tvorevina kulture ”.
Upitan da li će upravo zbog toga BiH opstati, odgovorio je potvrdno.
EU – Orgija kontrole
Nadalje, komentirajući činjenicu da nakon ulaska Hrvatske u EU BiH ostaje u nekoj vrsti prešutne izolacije od evropskih centara moći, Karahasan i tu nudi svoj specifičan odgovor.
”Ja mislim da je i EU, kao i Jugoslavija, sjajan projekt. To je prekrasna ideja. Ja volim tu ideju. Ali, da budem iskren, gledam na nju prilično skeptično. Jer onotoški strah modernog čovjeka koji osjeća da je izručen na milost i nemilost mašinama i idiotima, taj strah budi u ljudima, u čovjeku, potrebu da sve kontroliraju, da sve reguliraju, da sve propišu. EU se sve više pretvara u jednu smiješnu birokratsku orgiju kontrole. A sve manje je kulturna politička, sjajna ideja, sposobna da sebe potvrđuje, razvija, da raste. Vama Evropska komisija najozbiljnije propisuje oblik, dužinu i debljinu kratavaca. Naravno, da se dvije trećine ljudi smiju, valjaju od smijeha kad se spomene EU. Dolaze ozbiljan zakon koji zabranjuje kokošima da ulaze u štalu zajedno s kravama!?”, ukazuje on.
Postoje, veli, dva straha zbog kojih EU i BiH ne želi.
”O čemu se radi? O dva tipa straha. Prvi je strah čovjeka koji je porekao Boga, mater, stvaranje…, koji je na sebe ograničio sav svijet. To je ka strah djeteta u mrahu. Drugi strah je strah od stvarnog ostvaranja EU. Jer Bosna je u klici, u jezgru EU. Ali ono čega se boje ljudi koji trenutno vladaju Evropom jeste EU koja bi bila dokaz, tvorevina, samoostvarenje evropske kulture”, rekao je.
Prema njemu, kriza ubrzava sveopće procese, pa se iz nje mogu očekivati i dobre stvari.
”Šta znate, možda se iz krize u kojoj se EU trenutno nalazi, a ta kriza je užasno duboka i, zaista, nije nikakva finansijska kriza kako oni tvrde. Da je to financijska kriza oni ne bi spašavali stotinama hiljada milijardi mog novca privatne banke, kao što čine. To je upravo kriza identiteta, kriza smisla. Šta znate možda iz ove krize EU izađe jača i poletnija nego ikada. Tada bi Bosnu integrirali potpuno prirodno. Možda se raspade… Kao i Bosna. Bosna je u krizi već 20 godina. Možda iz nje izađe jača nego ikada, možda trenutno zamre”, upozorio je.
Evropa i kriza
Prema njemu, nije tačno da je Evropa u krizi – Evropa je kriza.
”Fantastična, šokantna snaga Evrope dolazi upravo otuda što je Evropa permanentno u stanju krize. Evropa ne zna gdje su joj granice. Je li Rusija, od Urala na Zapad, Evropa? Je li Balkan dio Evrope? Zapadna kultura je rođena na Balkanu? Je li Evropa ono što ju je uvijek učilo i hranilo? Egipat, Sjever Afrike, Bliski istok? Kulturološki gledano to itekako jeste Evropa. Niko u Evropi ne zna granice Evrope, niko ne zna gdje joj centar. Evropa je permanentno stanje krize i otuda dolazi njezina luđačka snaga. Ozbiljno gledano, Evropa je mali poluotok azijskog kontinenta. Pogledajte koja je to suluda, bezumna produktivnost. Otuda i stalna kriza. Stalna kriza oslobađa stalne nezamislive energije”, zaključio je Karahasan u intervjuu za agenciju Anadolija.