<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dvije godine rata u Ukrajini: Tokom napada život stane, ali nakon sat ljudi se vrate svakodnevnim aktivnostima

Kakva je situacija danas u Ukrajini, kako ljudi žive i kako izgleda život u zemlji zahvaćenoj ratom pitali smo Paulinu Janusz, Poljakinju koja od početka rata redovno posjećuje Ukrajinu dobavljajući humanitarnu pomoć.

24. februar 2024, 3:28

Foto: Paulina Janusz, privatna arhiva

Na današnji dan prije dvije godine Rusija je započela invaziju na Ukrajinu. Cijeli svijet i Evropa našla se u čudu, a Rusija je najavljivala da se radi o trodnevnoj vojnoj akciji. No tri dana odužila su se na dvije godine, hiljade ljudi je obijeno, a milioni ljudi su morali napustiti svoje domove.

Kakva je situacija danas u Ukrajini, kako ljudi žive i kako izgleda život u zemlji zahvaćenoj ratom pitali smo Paulinu Janusz, Poljakinju koja od početka rata redovno posjećuje Ukrajinu dobavljajući humanitarnu pomoć.

Upitana kakva je danas situacija u Ukrajini, Janusz za Buku kaže da u ovom trenutku postoji nekoliko Ukrajina. Situacija na zapadu je, naprimjer, mnogo mirnija.

„Mada apsolutno nije tačan narativ da u zapadnoj Ukrajini nema rata. Pogotovo se neke oblasti, gdje je smještena vojna infrastruktura redovno sreću s napadima“, kaže naša sagovornica.

Posebna priča je Kijev, koji je kao glavni grad redovno na meti raketnih ataka.

„Ja se sjećam prošle godine kad je Kijev bio na meti prije svega iranskih dronova, dok je krajem prošle godine Rusija promijenila taktiku i sad su to vrlo složeni napadi s nekoliko vrsta raketa. Iskreno, meni sad ovi dronovi od koji su svi strepili prošle godine, djeluju kao igračke“, dodaje Janusz.

Vrijeme prolazi, ponestaje vjere u pobjedu, ali i municije.

„Kijev ima vrlo jaku protivvazdušnu odbranu, no sve se više govori o tome da uskoro može imati probleme s municijom za obaranje ruskih raketa. Mjesecima se čeka odluka američkog kongresa o vojnoj pomoći Ukrajini, i bojim se da ukoliko odluka ne bude brzo donesena, stanovnici Kijeva će se naći u velikoj opasnosti.“

Dok je u nekim dijelovima Ukrajine mirnije, u nekima je vazdušna opasnost svakodnevnica. Posebno u dijelovima koji su blizu ratišta.

„Imamo istok Ukrajine, koji je u neposrednoj blizini fronte. Veći gradovi na istoku, Odessa, Dnipro, Harkov, Mikolajev, oni su na meti gotovo svaku noć. Ja sam često u Hrakovu i vi tamo praktično neprestano imate vazdušnu uzbunu. A i kad nema uzbune, morate znati da je Harkov vrlo blizu granice s Rusijom, pa tako raketa iz Rusije može da doleti do njega u roku od 5 sekundi. Vi u takvim uslovima nemate vremena da uopšte proglasite uzbunu i par puta mi se dogodila situacija da prvo čujem udar i tek nakon toga se proglašava uzbuna. Dakle, opasnost za život postoji stalno“, priča Janusz.

Ukrajinu je napustilo više od šest miliona ljudi, a više od tri miliona ljudi je interno raseljeno. U dvogodišnjem ratu mnogi su se navikli na život pod konstantnom opasnošću, ali svi žele da rat što prije stane.

„Nakon dvije godine ljudi su se naravno navikli na takav život. Rade prodavnice, restorani, ljudi idu na posao. Tokom napada život se zaustavlja na taj neki period od jednog ili dva sata, ali onda svi nastavljaju sa svakodnevnim aktivnostima. Naravno, uzmite u obzir da svako drugačije reaguje na ovo što se zbiva. Nemoguće je da se do kraja naviknemo da u našem pravcu lete rakete i da možda će protivvazdušna odbrana da je obori, a možda neće. A ako neće, gdje će te rakete da padnu. U ovim najnovijm kombinovanim atakama na Kijev je poginulo više ljudi koji su prosto sjedeli u svojim stanovima. Niko nije do kraja zaštićen. Sve je to ogroman stres. Pogotovo djeca jako loše podnose ovu situaciju“, dodaje Janusz.

Foto: Privatna arhiva

Janusz je po zanimanju stručnjakinja za komunikacije, pa primjećuje da je ukrajinsko društvo umorno od rata,  što pokazuju i istraživanja javnog mnjenja.

„U maju 2022. je 80 posto Ukrajinaca u potpunosti vjerovalo u pobjedu, sad je taj postotak pao na 60. Isto tako sve manje ljudi vjeruje u mantru vlasti o izlazu na granice 1991. godine. Nekad je to bilo 61 posto, danas 52 posto. I opet sve zavisi gdje živite. Imam utisak da na istoku, gdje su napadi svakodnevni, češće se čuju glasovi da se rat prekine po svaku cijenu.“

„Međutim, ovdje se postavlja pitanje šta bi taj prekid značio na duže staze. Mi ovih dana govorimo o drugoj godišnjci rata, no za Ukrajince ovde se radi o desetoj godišnjici, jer rat u Ukrajini, možda u manjem obimu, traje od aneksije Krima. Dakle, ako je 2014. Rusija uzela sebi djelove teritorije Ukrajine, onda je 2022. ušla u Ukrajinu da uzme još neke, kakvu mi imamo garanaciju da i ako rat bude prekinut sutra, za nekoliko godina neće doći do njegovog nastavka, možda još brutalnijeg, možda do neke nove Buče ili Marjupolja?“, dodaje Janusz.

Zamor društva nosi sa sobom jedan vrlo ozbiljan problem za Ukrajinu a to su problemi s mobilizacijom vojnika.

„U ovom ratu je za sada, nažalost, odlučujući „ljudski resurs“, dakle ko ima više vojnika, taj ide naprijed. Rusija ima triput više stanovnika, pa je matematika jasna. Dodatno, Ukrajina je demokratska zemlja, niko ne može kao u dikraturi da naredi: „nađite mi milion vojnika“. Trenutno je u ukrajinskom parlamentu u proceduri zakon o mobilizaciji i cijela rasprava oko njega pokazuje da je demokratija zapravo veliki problem. Jer vlast htjela-ne htjela boji se da usvaja radikalna rješenja da na nekim budućim izborima ne izgubi potencijalne glasače“, priča sagovornica Buke.

Objašnjava da je mobilizacija vrlo nepopularna tema u Ukrajini. Neposredno nakon invazije imali ste hiljade dobrovoljaca, uvjerenih da će ovo biti brza i spektakularna pobjeda.

„Danas, jasno je da će rat još da potraje i dobrovoljaca je sve manje, a sve je više vijesti o muškarcima koji, naprimjer, pokušavaju preplivati rijeku Tisu da se domognu Rumunije, jer vojno sposobni muškarci ne mogu napuštati zemlju. Te slike uostalom vrlo vješto koristi ruska propaganda da demotiviše Ukrajince“, pojašnjava Janusz.

Rat traje predugo, a tvrdnje Rusije da će za tri dana da završi svoju operaciju na kraju su se ispostavile neutemeljene i preambiciozne.

„Ja hoću svakako da primjetim da uprkos svemu Ukrajina je u ove dvije godine zabilježila velike uspjehe. Rusija nije zauzela Kijev za tri dana kako se najavljivalo. Nije zauzela ni velike gradove na istoku. Za osvajanje Bahmuta i Avdijevke Rusiji je trebalo po nekoliko mjeseci. Linija fronta se uglavnom mijenja samo kozmetički. Crnomorska flota Rusije je uništena u jednoj trećini, sve su češće atake Ukrajinaca na vojnu infrastrukturu na teritoriji same Rusije. Ipak, imam utisak da ti uspjesi rijetko dobijaju pažnju zapadne javnosti. Komunikacijski je Ukrajina oslabila možda više nego vojno“, zaključuje Janusz.