Svakog 14. februara obilježava se dan kada je oslobođen Mostar od fašizma u Drugom svjetskom ratu. Tako je bilo i ove godine, kada je obilježena 79. godišnjica ovog važnog događaja. Prethodnog vikenda održana je i svečana akademija i upriličeno polaganje cvijeća na Partizanskom spomen-groblju. Članovi SABNOR-a BiH imali su namjeru i prošetati od zgrade Vlade FBiH u Mostaru do Partizanskog groblja, ali nisu dobili dozvolu Ministarstva unutrašnjih poslova HNK-a.
Ono što je privuklo posebnu pažnju jeste komentar gradonačelnika Mostara Marija Kordića, koji je u nedjelju na svom FB profilu poručio kako je potrebno graditi Mostar “okrenut budućnosti i zaustaviti veličanje zločinačkih ideologija”.
“Iz godine u godinu skupina ljudi koji se predstavljaju antifašistima noseći u rukama simbole jednog od najgnusnijih totalitarnih režima. Možda bi i ove godine igrokaz koji isti glumci godinama izvode prošao bez reakcije, ali nemoguće je zanemariti kontekst u kojem se skupina mladosti, naše djece šeće središtem grada u kostimima koji simboliziraju budućnost, razvoj, a u isto vrijeme lažni moralizatori falsificiraju povijest i porukama podjela nastoje unijeti nemir u naše društvo”, okarakterisao je gradonačelnik Kordić antifašiste i način na koji gaje kulturu sjećanja.
Ostatak godine glume evropske vrijednosti
O vrijednostima antifašizma važno je uvijek govoriti, pogotovo u vrijeme kada pojedini politički zvaničnici sve direktnije vrše udar na antifašiste i kada ih optužuju za falsificiranje historije i podjele u društvu. O svemu navedenom za Buku je govorio Dragan Markovina, historičar i pisac.
Prethodnog vikenda su u Mostaru antifašisti obilježili 79. godišnjicu oslobađanja Mostara od fašizma. Gradonačelnik Mostara je tom prilikom antifašiste nazvao “lažnim moralizatorima koji falsificiraju povijest”, te poručio kako je potrebno zaustaviti veličanje zločinačkih ideologija. Možete li nam, gospodine Markovina, reći šta to falsificiraju antifašisti, i zašto bi antifašizam bio zločinačka ideologija?
– Prvo, ja kada sam vidio tu vijest, ja sam mislio da je to vijest od prošle godine. Potpuno istu rečenicu je rekao prošle godine i sve se isto ponovilo samo što je datum novi. Vidim da se i HDZ oglasio zajedno s crkvom jučer. Naprosto, HDZ i crkva, pa evo i gradonačelnik, kao čovjek iz HDZ-a, smatraju partizane isključivo zločincima i za razliku od doba 90-tih neće baš otvoreno zagovarati da se treba srušiti groblje ili slično, ali skoro pa da sve ostalo hoće. Ono što je meni tu najgore od svega, i najlicemjernije, jeste to da istovremeno, dok se s pravom ljute što se nije govorilo o ubojstvima fratara 1945. godine nakon oslobođenja, i da je cijela jedna regija bila na neki način gledana kao neprijateljska, govorim o zapadnoj Hercegovini, sve to se može razumjeti u kontekstu toga, ali se ne može razumjeti zašto onda doslovno rade istu stvar. Zašto potpuno istu stvar rade danas i zašto govore na isti način isključivo kao o zločincima o antifašistima, zašto ne mogu vidjeti vlastitu odgovornost zbog dešavanja 90-tih, zašto im ne smeta kada je HDZ pod zastavom Herceg-Bosne pola grada etnički očistio i napravio logore. To je potpuno licemjerno. Oni su trebali da kažu: “imamo problem s tim zato što je tu ubijeno sedam fratara, zato što je bilo osvetničkih zločina, zato što se o tome nije smjelo govoriti, ali evo ista stvar se dogodila 90-tih i mi se zbog toga ispričavamo”. To bi bilo potpuno uredu i ja bih razumio sve što oni kažu. Međutim, to jednostavno nije slučaj.
Je li ovo prvi put da ovako direktne riječi dolaze od jednog političkog zvaničnika?
– Doslovno isto je bilo i prošle godine. Doslovno iste izjave i Kordića i crkve. Doslovno isto se nije smjelo ići do Partizanskog groblja nego autobusima. Za ostatak Bosne i Hercegovine je ovo možda i neka novost, ali za Mostar nije. Taj dio Hrvata Hercegovine koji je nacionalistički orijentiran ima ogroman problem da legitimira antifašističku borbu kao ispravnu i pravednu. On imaju taj problem od početka i u Mostaru su napravili sve u zadnjih 30 godina da zatru svaki spomen na činjenicu da je Mostar bio apsolutno partizanski grad. HDZ je 90-tih promijenio apsolutno sva imena ulica koja su se na bilo koji način ticala partizanske borbe i dali su imena po ovim ustaškim ministrima, pa su ih, evo, konačno makli prošle godine. Međutim, činjenica je da, ako govorimo o crkvi u Hercegovini i o HDZ-u u Mostaru i Hercegovini, situacija je doslovno ista. Na istim su pozicijama već više od 30 godina, dakle otkad su se osnovali do danas. Stvar je u tome da oni ostatak godine nekako glume evropske vrijednosti i nekako se mogu suspregnuti dok ne dođe taj 14. februar kada uvijek izroni, više zahvaljujući crkvi nego HDZ-u, taj problem koji imaju.
Mogu li nam ovakve poruke dati odgovore na pitanje zbog čega ni nakon 20 mjeseci nisu procesuirani oni koji su porušili Partizansko groblje?
– Pa mogu. Mostar je možda za uvjete Bosne i Hercegovine jedan od većih gradova, ali je realno mala sredina gdje se manje-više svi znamo i gdje policija redovno zna ko su ljudi koji mogu napraviti nešto slično. Ja mislim da za to, naprosto, ne treba puno pameti, ako imate političke volje da nađete osumnjičene i da pokušate dokazati o kome se i o čemu radi. Dakle, po mom sudu je to isključivo stvar političke volje nego bilo čega drugog, kada je to u pitanju.
Šetnja ulicama Mostara antifašistima se ne dozvoljava već godinama. Kako u ovakvoj atmosferi prenijeti mladima vrijednosti antifašizma i upozoriti na buđenje fašizma?
– Ja mislim da u današnjim okolnostima gdje se mladi puno više informiraju na društvenim mrežama, nego u školama, svako može doći do nekih informacija i ako negdje postoji situacija gdje nemamo problem, mislim da nemamo problem s pronalaskom informacija. Međutim, ono što imamo problem jeste da su pozicije u Bosni i Hercegovini zakopane duboko kao i u Mostaru u obiteljskoj predaji u tome kako se ko odnosi prema tome i da to tako traje već desetljećima, ne samo zadnjih 35 godina, očito to traje od 1945. do danas. Teško da se nešto puno može pomaknuti po tom pitanju.
Minimum pristojnosti
Mislim da je maksimum koji se može dobiti je da barem pustimo jedni druge i da shvatimo da postojimo svi raznih profila i da pustimo da obilježavamo datume do kojih nam je stalo. Što se mene lično tiče, ja svake godine odem pješke do Partizanskog groblja i nisam jedini. Razumijem i Savez antifašista koji prijavljuje skup policiji, to i jeste sve po zakonu, ali ja bih na njihovom mjestu, naprosto, prošetao i mislim da se ne bi ništa bitno dogodilo.
Promijenjeni su nazivi ulica u Mostaru koje su nosile imena ustaških zvaničnika iz Drugog svjetskog rata. Iz današnje perspektive, je li ovo bio iskren čin i da li je dovoljan?
– Naravno da nije dovoljan. Međutim, pitanje je koliko je to bio iskren čin. Cijeli Mostar nagađa da je to zbog ovog izraelskog poduzetnika Kabirija, koji je došao kao jedan od ključnih ulagača u Mostar preko HDZ-a. Nije uopće sada bitno da li je on to potaknuo ili nije, bitno je da se to dogodilo. Što se mene lično tiče, ja od HDZ-a uopće ne očekujem ni razumijevanje, ni empatiju ni da počnu naglo zagovarati vrijednosti u koje oni iskreno ne vjeruju, ja samo očekujem minimum pristojnosti. Taj minimum pristojnosti kaže da ne trebaju ustaški ministri imati imena ulica i taj minimum su ispunili. Drugi minimum pristojnosti bio bi da se obnovi Partizansko groblje i da dobije stalnu zaštitu, čuvare i kamere i da se održava. Treći je da se ne problematizira što netko obilježava Dan antifašističke borbe mašući jugoslovenskom zastavom pod kojom je ta borba i vođena. To je minimum pristojnosti. Ja ne očekujem ništa više od tih ljudi niti ima potrebe. Zašto bismo razmišljali isto. Ali, ovo bi nekako bilo fer i to je maksimum koji se može dobiti.