Dr Jela Aćimović, spec. epidemiologije u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske, govori za BUKU o situaciji u vezi sa korona virusom u Republici Srpskoj, o tome koliko su pomogle donesene mjere u suzbijanju širenja, ali i o načinu rada epidemiologa u trenutnoj situaciji.
Doktorice Aćimović, u petoj smo sedmici, kada je riječ o prisustvu virusa korona u Republici Srpskoj, kakvo je stanje danas?
Sa današnjim danom (intervju rađen u četvrtak 9.4.) imamo 365 osoba kod kojih je potvrđena infekcija virusom SARS-COV2 , što čini incidenciju 32 osoba na 100 000. To je ta neka učestalost koju mi epidemiolozi računamo, da bismo mogli porediti sa drugim zemljama. To je nešto niže nego u Srbiji, a podjednako kao u Hrvatskoj. Što se tiče broja umrlih, sa današnjim danom imamo 13, što čini naš letalitet oko 3,6, s tim da za ovu kategoriju moram naglasiti da je dosta promjenjiva i da zavisi od dosta faktora. Ne treba se na nju pretjerano oslanjati u smislu analize, jer prvenstveno zavisi od broja ljudi koji je testiran i kod kojeg procenta je otkrivena ova infekcija. To je čisto radi poređenje sa drugim zemljama. Možemo reći da u RS još uvijek dosta postepeno raste broj oboljelih. Nema naglih skokova, nema naglog porasta i to je ono što smo mi postigli našim mjerama, koje smo na vrijeme započeli, i što trebamo držati. Dakle, nemamo drastičnih skokova, ali nemamo ni naznake da će se ova epidemija brzo završiti. U principu, po ovim mjerama moramo postupati još neko vrijeme.
To znači da i dalje vrijedi prognoza da su naredne sedmice ključne. Kada čekujete da bi se mogao dogoditi vrhunac epidemije u Republici Srpskoj?
Teško je to sada procijeniti. Mi u ovom momentu analiziramo i pratimo situaciju dan za danom, a možemo reći da još uvijek nemamo usporavanje, a nemamo ni pretjerane skokove u broju oboljelih, odnosno u širenju same epidemije. Dakle, mogle bi biti ključne ove naredne sedmice, ali ne smijemo dozvoliti sebi da ne poštujemo preporučene mjere i da u tom slučaju dođe do naglog skoka. Dakle, ove naredne sedmice je bitno da poštujemo mjere distanciranja koje su na snazi određeni period i koje su dale rezultate. Jako je bitno da budemo aktivni u smislu rada epidemiologa na terenu, traženja i istraživanja svakog slučaja, traženje svakog kontakta, njihova izolacija i testiranje. Jako je bitno da ne dozvolimo da dođe do ulaska virusa u zdravstvene ustanove, odnosno širenja, što može izazvati nagli skok. Takođe je bitno da sačuvamo staračke domove i druge ustanove za kolektivni smještaj, od ulaska virusa u te prostore. Vidimo da se u zemljama koje imaju veliki broj oboljelih, upravo to i dogodilo i da je to to dovelo do naglog skoka. Moramo aktivno raditi narednih par sedmica i striktno se pridržavati postojećih mjera, kako bismo održali postojeći tempo i usporili rast ove epidemije…
Kako izgleda trenutno rad epidemiologa, ali i sistem testiranja? Dosta ljudi komentariše da su ranije zvali doktore pitajući ih za određene simptome, pa su dobijali odgovor da još nije vrijeme za testiranje i da ostanu kući. Dakle, kod nas ne postoji mogućnost da se pojavom simptoma odmah ljudi testiraju?
Mi to procjenjujemo iz faze u fazu. Generalno, sve zemlje se nalaze u jednoj od četiri faze širenja epidemije. Prva faza je kad nemate nijedan slučaj, pa se pripremate. Druga faza je kad imamo jedan slučaj, pa je treća faza kada je došlo do lokalnog širenja, na manji broj ljudi, na tzv. klastere, o kojima dosta pričamo u medijima. Onda slijedi četvrta faza, kada dođe do širenja ovog virusa u zajednici. Različite su i mjere u svakoj od tih faza. U ovoj fazi u kojoj smo nedavno bili, cilj testiranja su svi oni koji spadaju u definiciju slučaja za testiranje. To su, prije svega, ljudi koji imaju neke simptome, ali koji imaju i epidemiološki faktor. A epidemiološki faktor je da su putovali u zemlju u kojoj postoji širenje ove bolesti ili su bili u kontaktu sa osobom kod koje je potvrđena ova infekcija ili sa osobom kod koje se sumnjalo na infekciju. Osnovni prioritet nam je bilo kada takva osoba dobije simptome. Nedavno smo već procijenili da smo došli u fazu u kojoj postoji širenje u zajednici. U toj fazi, mi već možemo preći na drugi način djelovanja, a to je da testiramo i osobe koje imaju simptome, koji se uklapaju u kliničku sliku, a da nemaju epidemiološki faktor. Dosad smo radili samo one sa epidemiološkim faktorom, jer je princip djelovanja epidemiologa bio takav. Sada, a kao što je ministar najavio, polako prelazimo u fazu da će sve osobe koje imaju simptome moći da se jave u nadležni Dom zdravlja, tamo će raditi ambulanta za sve osobe sa respiratornim simptomima i tu će biti procijenjeno da li je u fazi da se treba testirati, odnosno prema prioritetima. A ko su oni? Svi koji imaju simptome, a da su podložniji teškim kliničkim slikama- starije osobe, osobe koje imaju hronična stanja, kod kojih se može desiti da, ako dobiju ovaj virus, imaju težu kliničku sliku. Prelazimo i u tu fazu gdje pacijenti i sa simptomima mogu da se jave u Dom zdravlja i da se sa njima dogovore za eventualno uzimanje brisa za test na koronu.
A kada govorimo o samom radu epidemiologa?
Različit je rad epidemiologa koji su u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u domovima zdravlja, u odnosu na epidemiologa u Institutu za javno zdravstvo. U Institutu naša osnovna funkcija je nadzor. Epidemiološki nadzor jeste prikupljanje svih potrebnih podataka, na osnovu kojih se uradi analiza i određuju mjere. Mi bez nadzora i bez uvida u situaciju, ne možemo nikako ispravno odrediti mjere i to je naša osnovna funkcija, kao i da radimo na spremnosti i adekvatnom odgovoru. Sa druge strane, epidemiolozi koji rade u primarnoj zaštiti, sprovode na terenu sve mjere. Njihov je zadatak da procijene rizik kod svake pojedine osobe koja se javi sa sumnjom, da procijene stepen rizika, da odrede adekvatnu mjeru, istraže svaki potencijalni slučaj, da pronađu sve kontakte kod kojih se potvrdi infekcija, da se svakom kontaktu preporuči adekvatna mjera – da li je to samoizolacija, testiranje i slično… Taj njihov dio posla je izuzetno uticao na usporavanje toka epidemije u dosadašnjem periodu…
Kao stručna osoba, šta ste uspjeli naučiti o ovom virusu, šta je to što ga čini opasnim za zajednicu, je li to način, je li to brzina širenja, zbog čega je alarmiran cijeli svijet?
Postoji jedna stvar zbog koje se za ovaj virus u startu pretpostavilo da bi mogao biti opasan, a to je činjenica da se on po prvi put javlja u ljudskoj populaciji. Ako se prvi put javlja, ljudska populacija apsolutno nema imunitet prema ovom virusu. Takve situacije mi u epidemiologiji predviđamo već duži niz godina, odnosno radimo na tome da sistemi budu spremni na situaciju kad dođe do pandemije. Najčešće smo pričali o pandemiji gripe, međutim, evo sad se ne radi o pandemiji gripe, već o potpuno drugom virusu. Dakle, to je osnovni problem kod ovog virusa što cijela ljudska populacija nije imala imunitet u momentu kada se on pojavio. Iz dosadašnjeg toka epidemije, onog iz Kine, već smo mogli vidjeti da je njegova opasnost u tome što se veoma brzo širi. Izuzetno lako i brzo se širi. Evo, vidite, u dva mjeseca, ili u još kraćem periodu, on je zahvatio praktično cijelu planetu. Dakle, imamo mnogo nepoznanica oko ovog virusa. Ne znamo kakav će nam biti imunitet nakon prebolijevanja, još uvijek ne znamo hoće li biti kratkotrajan ili dugotrajan, da li će ovo biti virus koji će se negdje pritajiti, pa nećemo imati sa njim problema ili će se on javljati sezonski. Nemamo adekvatnu terapiju i ne postoji vakcina. Dakle, ne možemo se zaštititi kao kod nekih drugih bolesti koje su takođe opasne. Sve su to faktori koji nam kažu da ovaj virus može biti veoma problematičan i evo to vidimo u ovih zadnjih nekoliko mjeseci.
Rano smo pristupili restriktivnim mjerama i promjenama našeg socijalnog ponašanja. Na jednu stranu, koliko ove mjere zaista pomažu, epidemiološki gledano, a na drugu stranu, često su i epidemiolozi u dilemi oko ublažavanja tih mjera, pa govore ili ćemo populaciju kontrolisano izložiti virusu ili ćemo se zatvoriti na dvije godine, dok se ne pojavi lijek odnosno vakcina. Gdje se mi trenutno nalazimo?
U principu, mi smo na vrijeme proveli mjere i to je bilo sa stručnog stanovišta od ključne važnosti. Da te mjere nisu provedene, mi bismo imali mnogo veći broj oboljelih, mnogo brži porast i to je definitivno. Dakle, pravovremeno donesene mjere su pomogle da ne dođe do brzog širenja u zajednici. Znate iz informacija koje dajemo u javnost da su prvi slučajevi bili u mlađoj populaciji u Republici Srpskoj, mlađe i srednje životne dobi. To nam je isto pomoglo u smislu da, kada smo proveli pravovremeno mjere, spriječili smo da taj virus rano dođe do populacije onih koji su najosjetljiviji. Da to nismo uradili, virus bi već bio među tom populacijom i imali bismo veći broj oboljelih i veći broj težih kliničkih slika, veći broj smrtnih slučajeva. Ovim mjerama smo to definitivno spriječili i pomogli blažem porastu. Epidemiološke analize se rade u smisli procjene kada u epidemiji dođemo u fazu da je ona dovoljno usporena, kada vidimo da se manji broj ljudi zarazi od jednog pozitivnog slučaja. To je jedna procjena koja nam govori da je možda već vrijeme da možemo polako puštati virus kontrolisano u određene dijelove populacije. I neke zemlje su izračunale da to mogu , Češka i slično. Mi još nismo u toj fazi i naredni period je ključan za striktno poštovanje mjera koje već postoje. Trenutno ne vidimo potrebe za striktnije mjere, ali postoji potreba za striktno poštovanje propisanih mjera. To će pomoći da usporimo epidemiju, da dođemo u neku narednu fazu, da možemo da polako poništavamo određene mjere i da postepeno puštamo širenje virusa u populaciji.
Kada ste već spomenuli Češku, oni su u srijedu saopštili da su taj broj spustili na 1, dakle da jedan čovjek zarazi maksimalno jednog čovjeka i to je za njih već signal za popuštanje..
Tako je, da, to je inače granica za zarazne bolesti, ako je manje od 1, to je situacija koja je povoljna, ako je veće od 1, to već govori o potencijalnoj epidemiji, tako da je to jedna od mjera koje mi epidemiolozi pratimo i koje su bitne, i na osnovu njih se neki odlučuju na postepeno popuštanje mjera…
Paralelno sa ovim mjerama, krenuli smo u agresivnije testiranje. Može li se reći koliki bi to trebao biti broj izvršenih testiranja da bismo rekli, ovako stojimo, ovakav će nam biti slijed događaja u budućnosti. Opet se vratimo na Čehe, oni su sproveli dosad skoro 100 000 testiranja, dakle 1% populacije.
Da, znate kako, teško je reći neki određeni procenat i on ne vrijedi za sve zemlje. To se može procijeniti tek kada se svi parametri uzmu u obzir, uključujući i spremnost zdravstvenog sistema i kapacitete. Ranije smo se držali definicija koje su bitne i vidjeli ste da smo svakodnevno otkrivali pozitivne osobe, njihove kontakte, da smo ih izolovali i da smo uradili sve što se moglo u tom momentu. Sada širimo spektar testiranja i na osobe koje nemaju simptome, ali su po svojoj prirodi mogle biti ugrožene, kao što su zdravstveni radnici koji direktno rade sa osobama koje su pozitivne na ovaj virus, osobe koje su zaposlene u staračkim domovima, dakle kategorije koje su bitne da dalje mogu prenositi. Zdavstveni radnici su bitni sami po sebi, jer ih moramo sačuvati da ne bismo ostali bez snage koja štiti naše stanovništvo, a sa druge strane, oni su svakodnevno u kontaktu sa ljudima koji su imunokompromitovani i ukoliko oni prošire virus na takvu populaciju, doći će do fatalnih posljedica. Slično je i sa ljudima koji rade u staračkim domovima. Znači, proširujemo testiranje na neke kategorije koje mogu uticati na širenje virusa u populaciji. E sad, koji je to procenat? To zavisi od vrste testova koji se koriste. Neke zemlje su prešle na masovnije testiranje, ali ne ovom PCR metodom kojom otkrivamo virus, nego serološkim metodama, gdje vidimo da neko ima već antitijela prema toj bolesti, pa na osnovu toga zaključimo da je bio u kontaktu sa virusom, stekao imunitet… Dakle, mnogo je faktora za određivanje optimalnog procenta. Mi radimo najviše što možemo i imamo dosta visok procenat testiranja, čak u odnosu na okolne zemlje i on nam daje dovoljno podataka u ovom momentu, a vidjećemo kako će proći naredne sedmice, pa ćemo prilagođavati strategiju.
Svi se pitaju hoće li toplo vrijeme zaustaviti širenje virusa. Znamo kako se neki virusi ponašaju kada je toplije, da li je to i slučaj i kod ovog korona virusa?
U ovom slučaju ne možemo još uvijek davati apsolutno nikakve prognoze. Postoje teorije i ZA i PROTIV, ali prvi put se susrećemo i ne znamo kako će se on ponašati. Postoji i jedna i druga mogućnost.
Kakva su Vaša predviđanja? Kada se možemo nadati boljem? Je li to juni, je li to maj?
Ja vjerujem da ćemo do kraja aprila imati otprilike sliku šta nas dalje očekuje. Još je rano da dajemo dugoročniju prognozu, ali krajem ovog mjeseca očekujem da ćemo sa većom izvijesnošću moći reći i da će to biti u pozitivnom smislu, da smo pred kraj. Nadam se da će biti tako…