Na kraju 2024. godine, ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini suočava se s izazovima koji ne samo da ugrožavaju svakodnevni život građana, već i njihovu budućnost. Uprkos očekivanjima za rast ekonomije, visoka inflacija, poskupljenja energenata i niska primanja građana ostavljaju trag na životnom standardu. U intervjuu s ekonomistom Admir Čavalićem razmatramo realnu sliku trenutne ekonomske situacije, potencijalne mjere za oporavak i ključne reforme koje su nužne kako bi Bosna i Hercegovina izašla iz ekonomske stagnacije i smanjila iseljavanje mladih.
Kako biste ocijenili ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini na kraju 2024. godine?
Očekivanja su da ćemo imati ekonomski rast u intervalu od 2 do 3 % za 2024. godinu. Ovo je tradicionalni, puzajući rast naše zemlje, koji jednostavno ne ispunjava očekivanja stanovništva i koji ih posljedično navodi da idu vani. Iako je inflacija na nekih 2%, svejedno brojni su problemi u vezi parcijalnih poskupljenja, posebno kategorija poput hrane i energije koji imaju visoku volatilnost cijena. Mjesečni dohodak naših građana u relativnom smislu upravo se najvećim dijelom troši na te dvije kategorije. Zbog toga imamo nizak životni standard. 2024. godina je relativno dobro počela zelenim svjetlom za otvaranje pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine sa EU. To je ponudilo određeni, nužno potreban, optimizam u kontekstu ekonomske predvidljivosti. Međutim, ovo se vrlo brzo zaboravilo zbog izostanka reformi potrebnih za uključivanje u program Plana rasta za Zapadni Balkan. Bosna i Hercegovina je izolovana po pitanju ovog programa u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana. Tako da smo ostali u okviru zamke nepredvidljivosti, kako političke i pravne, tako i ekonomske. Umjesto konkretnih reformi, godinu su obilježile uredbe, odluke, imenovanja, političke trzavice i slično. Vjerovatno da sve to zabavlja pojedine, ali to od toga nema koristi. Skakavci budu i prođu, jedu, ostave pustoš.
S obzirom na drastičan porast cijena hrane, usluga i električne energije, te s obzirom na to da veliki broj radnika i penzionera ima primanja ispod prosjeka, kako uopšte preživljavaju u ovoj situaciji? Koje konkretne mjere bi vlasti trebale poduzeti kako bi adekvatno odgovorile na trenutnu ekonomsku krizu i pomogle građanima?
Vjerovatno da se postojeći socijalni mir održava kroz dotacije iz inostranstva tj. od predstavnika naše novoformirane i stare dijaspore. Samo u prvih šest mjeseci 2024. godine stiglo je oko 2 milijarde KM evidentiranih doznaka. Moguće još toliko nevidentiranih. Također, tu je i siva ekonomija koja brojnim građanima nudi prilike da ostvare dodatni prihod. Teško je drugačije objasniti neke domaće fenomene – evidentirani dohodak spram kontinuiranih pritisaka cijena, ranije inflacije i slično. Kada je riječ o mjerama, prvi korak treba da bude izrada socijalne karte koja treba da ponudi odgovor na pitanje kome zaista treba pomoći u Bosni i Hercegovini. To je temeljni korak i podrazumijeva jednu vrlo bitnu, sveobuhvatnu reformu. Znam da je dosta institucionalnih i drugih barijera protiv ove mjere, ali moramo jednom “podvući crtu”. Nakon toga slijede mjere targetirane pomoći sa naglaskom na to da se omogući što više uslova, od obrazovnih do radnih, za osobe koje žele izaći iz začaranog kruga siromaštva.
Kakve posljedice očekujete od uredbe Vlade Federacije BiH koju ste označili kao “najgoru stvar koju su mogli učiniti”? Kako mislite da će ovo uticati na poslovnu klimu i građane?
Problem je apsolutna nepredvidljivost naših institucija. Kako da planirate bilo kakav budžet ako Vlada FBiH čeka zadnje dane u godini kako bi predstavila uredbu, mjeru koja treba da determiniše narednu godinu? Zaista mi nije jasno zašto se tako radi. Kao da neko ciljano želi da upropasti ekonomiju naše zemlje. Čak je i upotreba riječi u komunikaciji ove mjere nevjerovatna – “povjerljiva”, “sakrivena od javnosti” uredba, riječi su federalnog premijera Nikšića. Zašto? Zbog “špekulacija”, odgovor je premijera. Dakle, uredba koja treba da definiše da li će radnici imati viša primanja -ne plate, jer to nije fiskalna reforma i to se nije ispunilo u januaru 2024. godine, odnosno poslodavci viši trošak je sakrivena od javnosti zbog nekakvih špekulacija? Zaista nevjerovatno i zato sam upotrebio komparaciju sa naprednom fizikom, nekim sigurnosnim operacijama i slično.
Poskupljenje energenata, posebno struje, izazvalo je zabrinutost među građanima. Kako bi povećanje cijena energenata moglo uticati na privredu, a kako na socijalnu stabilnost?
Imamo posebnih problema u nekim kategorijama koje su zanemarene u jeku donošenja novih energetskih zakona. Poput npr. zdravstva u FBiH – zbog toga se Odbor za ekonomsku i finansijsku politiku koji vodim angažovao oko ovog pitanja, zajedno sa kolegama iz Odbora za energetiku. Zdravstvo pruža usluge po socijalnim cijenama, a sada dobiva tržišne cijene električne energije. To dugoročno nije održivo. Brojni su drugi slični primjeri. Povećanje cijene energenata, posebno električne energije koja je ključna za našu privredu i građanstvo, neminovno vodi povećanju drugih troškova i transferu istih na finalne cijene proizvoda i usluga. Konkretno – narušava se životni standard naših građana, što se po ovom osnovu očekuje u narednoj godini. Cijena električne energije, prirodnog plina, nafte i naftnih derivata, pa i uglja, sve je pod znakom upitnika.
Koje su najvažnije ekonomske reforme koje bi trebalo implementirati u 2025. godini kako bi Bosna i Hercegovina poboljšala svoju ekonomsku poziciju i smanjila trend iseljavanja mladih?
Fiskalne reforme, fiskalne reforme i fiskalne reforme. Na tri prve pozicije, pa onda sve ostale reforme. Uslijed opravdanog nedostatka instrumenata monetarne politike, naš fokus treba da bude na fiskalnim politikama. To znači smanjivanje fiskalnog nameta na rad, a što bi dinamiziralo tržište rada i omogućilo više stope ekonomskog rasta. Vrlo bitno je i sprovesti reforme tržišta rada, prije svega kako bi jasnije znali ko su oni koji aktivno traže poslove i fokusirali se na njih, a ko su oni koji su tu samo zarad zdravstvenog osiguranja ili drugih benefita. Potrebno je i ubrzati infrastrukturne projekte, naročito po pitanju saobraćaja. Blizina masivnom tržištu EU je naša konkurentska prednost, ali je ne koristimo kako treba jer smo saobraćajno blokirani – kako iznutra, tako i prema vani- od nedostatka autoputeva, željeznica, pa sve do relativno niskih rezultata u okviru aviosaobraćaja – znam, rastemo, ali samo u apsolutnim iznosima, ne u komparaciji sa drugima.
Vi ste veliki zagovornik ekonomskih sloboda i decentralizacije. Kako mislite da bi Bosna i Hercegovina mogla koristiti ove principe za ubrzanje svog ekonomskog razvoja?
Dokazano je da viši nivo ekonomskih sloboda doprinosi opštem društvenom blagostanju. Uostalom, naši građani upravo migriraju u zemlje koje su ekonomski slobodnije od Bosne i Hercegovine shodno mjerenjima Fraser instituta. Možete se slagati ili ne sa tim da trebamo više ekonomskih sloboda, ali naši građani uglavnom biraju Zapad kada je riječ o migracijama. Sloboda znači više prilika, mogućnosti, izbora, uspjeha i slično, dok zabrane vode nizu negativnih efekata. Moramo unaprijediti stanje naših ekonomskih sloboda i to posebno prije ulaska u EU – jer i EU nije baš tržište koje ohrabruje u tom pravcu, zbog toga i usporavanje u donosu na SAD i Kinu. To je od historijskog značaja za našu zemlju i recept je uspjeha zemalja Istočne Europe i Baltika. Nažalost, ne vidim takve inicijative – politika bi samo da zabranjuje rad npr,, regulira, vrši ekstrakciju resursa od građana i privrednika – tipičan primjer djelovanja ekstraktivnih institucija kako ih definišu Daron Acemoglu i James A. Robinson, ovogodišnji ekonomski nobelovci. Kako iskoristiti decentralizaciju koja je dejtonski usud Bosne i Hercegovine? Pa prije svega da potaknemo konkurenciju među opštinama, gradovima, kantonima, entitetima i Brčko distriktom, a kako bi ekonomskim politikama utjecali na privlačenje investicija, ali i građana – bitno je dinamizirati naše društvo – zbog toga i spominjanje saobraćajne deblokade u ranijem odgovoru.
S obzirom na globalne ekonomske izazove i političke napetosti, kakve prognoze imate za 2025. godinu? Kako bi se globalni faktori mogli reflektovati na ekonomiju Bosne i Hercegovine?
Posebno zabrinjava stanje njemačke ekonomije i inače političkih odnosa u ovoj zemlji. Mi smo svojevrsni ekonomski satelit EU, posebno Njemačke, tako da bilo kakvi problemi tako imaju direktne posljedice za Bosnu i Hercegovinu. To se već osjeti, posebno kod izvoza. Neki od naših izvoznika su zbog toga krenuli sa radikalnim mjerama poput zatvaranja fabrika. Da li će Njemačka ubrzati vlastitu ekonomiju ili ne u 2025. godini, direktno uvjetuje naše ekonomske prilike. Očekujem dalju stabilizaciju inflacije, ali ostaje zabrinutost u vezi hrane i energetike – što zavisi i od geopolitičkih odnosa, od Ukrajine do Sirije i Izraela. Vezano za ekonomske reforme, teško je očekivati iste u 2025. godini. Izuzev ako ne bude nekog inostranog pritiska i inicijative. Nadam se da ćemo u narednoj godini pak ubrzati priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), odnosno riješiti bilateralni spor sa Rusijom. To bi mogla biti jedna pozitivna vijest u pravcu veće trgovinske, globalne inkluzije i predvidljivosti naše privrede. U svakom slučaju treba biti realan optimista – u tom duhu svim građanima, privrednicima i posebno poreznim obveznicima naše države želim uspješnu Novu, 2025. godinu.