Dijana Grbić je glumica i producent izvođačkih umjetnosti, a trenutno je na čelu Narodnog pozorišta Republike Srpske, čiji je direktor. Profesionalnu karijeru je gradila u Londonu kao asistent na programu obrazovanja u sklopu Međunarodnog festivala pozorišta London (LIFT). Uz redovno zaposlenje, Dijana je aktivno radila na brojnim projektima i programima u oblasti kulture sa akcentom na pozorište i izvođačke umjetnosti. Na predstojećim lokalnim Izborima Dijana je kandidat partije SNSD za odbornika u Skupštini grada Banja Luka i povodom toga pojasnila je zašto se politički angažovala i koji su njene ideje kada je riječ o politici upravljanja gradom.
Kandidat ste za odbornika u Skupštini grada Banja Luka. Za šta ćete se konkretno zalagati ako bi osvojili odborničko mjesto?
To je sigurno uvećanje budžeta za kulturu, finansiranje i sufinansiranje domaće umjetničke produkcije. Upravo u onom dijelu što jesam po vokaciji i profesionalno. Banjaluka je dom sjajnih umetnika i oni zaslužuju bolje uslove za rad u boljim prostornim kapacitetima, veća angažovanje u kulturnim projektima. Treba nam i jedinstven kalendar kulturnih manifestacija Grada, kao i uvećanje sredstava za iste. Grad kulturu mora približiti svojim građanima, posebno onim najmlađima. Jednako je važno vratiti instituciju konkursa u svim segmentima realizacije projekata u Gradu, a u cilju sistematičnijeg donošenja svih rješenja koja se tiču korišćenja javnih resursa. S druge strane, kao Banjalučanka, založiću se za usvajanje prostornog plana grada i njegovu transparentnu i javnu realizaciju, u cilju sprečavanja uticaja ličnih interesa na infrastrukturna rješenja.
Da li ste zadovoljni sadašnjim izgledom Banjaluke i projektima na kojima je radio aktuelni gradonačelnik? Da li je moglo da se učini više za ove četiri godine?
Iako me raduje to što su realizovane aktivnosti na uređenju priobalja Vrbasa, pristaništa za dajak i nastavak uređenja šetališta od Gospodske ulice do Narodnog pozorišta, a koje su, faktički, nastavak aktivnosti prethodne uprave, nisam stekla utisak da je urađena sistematična analiza, već da se nekim projektima pristupilo iz ličnih interesa, a bez određivanja prioriteta. Moram podsjetiti da je prethodna uprava, tačnije Muzej grada, projektima obuhvatio kuću Milanovića, galeriju Terzić, kuću Šeranića, Vlade Miloševića, ali je za njih, osim sanacije, planirana i odgovarajuća namjena kao i način upravljanja. Upravo je kući Milanovića, osim estetike, potrebna i konkretna namjena. Kuća Milanovića je tokom procesa renoviranja najavljivana kao novi kulturni centar u kojem će svoje mjesto naći alternativna i nezavisna scena, a izbor upravnika i dosadašnji program su već viđeni i daleko od obećanog. Sve ovo nažalost, ukazuje na to da se zbog populizma, želje za grandioznim i kvantitetom, radi ‘ad hoc’, ulazi i u gradske zone koje su već bile uređene i preuređuju se, kao naprimjer Park Knjige, Park Ćirilice na Kupusištu i novi park kod tvrđave Kastel. Dakle, mogu pohvaliti ideju postavljanja spomenika ili instalacija u javnom prostoru, kao što su one na kružnim tokovima, ali je ta ideja u realizaciji sprovedena na pogrešan način, budući da su izostali javni pozivi, kako bi svi umjetnici dobili priliku da se uključe, a ne da se udovoljava ličnim estetikama. Postoji toliko neuređenih javnih površina u gradu koje bi mogle biti prilagođene realizaciji društvenih sadržaja, ali mi se čini da je u svakom segmentu aktivnosti na prvom mjestu udovoljavanje ličnim ukusima.
Koji su po Vama oni osnovni, gorući problemi grada Banja Luka koje treba hitno rješavati?
Definitivno novi prostorni plan i stavljanje tačke na pitanje rada Vodovoda i kvaliteta vode, prirodnog resursa koji mnogima nedostaje, a mi ga, mislim na trenutnu vlast u gradu, iako imamo, zanemarujemo na uštrb zdravlja građana najvećeg grada Srpske.
Tokom kampanje obišli ste mnoge dijelove grada Banja Luka i razgovarali s ljudima na terenu. Na šta se naši sugrađani najviše žale?
Čini mi se da je to, definitivno, komunalni mobilijar, neodržavanje postojećih igrališta, javnih površina, stambenih naselja i podzemnih prolaza. Upravo tu bih naglasila da mi se čini da je ova gradska vlast usmjerena na grandioznost, brojnost, a ne kvalitet i zahtjeve građana. Zapamtila sam i čestu misao, naime, građanima se čini da je Gradska uprava preuzela posao neke marketinške agencije za organizovanje događaja. Dakle, populizam jeste vidjiv, radi se o lakoj i brzoj zabavi, ali nema suštine, kvaliteta, jasne ideje, ali ni sluha za potrebe i glas građana.
Partija, čiji ste Vi kandidat, ima ideju da se grad Banjaluka podijeli u pet opština. Po Vašem mišljenju, da li bi to bilo pravo riješenje i da li bi građani Banjaluke od toga imali ikakve koristi?
Moje mišljenje je jasno, ukoliko će to dati efikasniju upravu, omogućiti da se brže rješavaju zahtjevi mjesnih zajednica, a time i građana, zašto da ne? Uvijek sam za to da se preuzmu dobre prakse razvijenih gradova. Dakle, ako funkcioniše, zašto da ne?
Vi sigurno imate mnogo obaveza i bez političke angažovanosti. Kako ste se odlučili da se kandidujete za odbornika i da li će vas jedno takvo angažovanje odvlačiti od primarnog posla koji je vezan za umjetnost?
Naizgled nespojive oblasti, politika i kultura, zar ne? Ipak,smatram da je politika instrument na koji se može uticati sa unutrašnje strane, mijenjanjem nekih zakonskih osnova idemo u pravcu da se neke stvari, koje otežavaju rad umjetnika, olakšaju, pa zašto da ne, sasvim konkretno, i u kući u kojoj radim, a to je Narodno pozorište Republike Srpske. Iz gotovo dvodecenijskog iskustva rada u upravi, obrazovanja u umjetnosti, shvatanja da je kultura osnovni stub društva, rodila se i svijest da je političko angažovanje jedini način da se stvari mijenjaju iznutra. Samo tako mogu biti ponuđeni bolji uslovi kroz legislativne procese i može se uticati na bolje uslova rada i veća izdvajanja za kulturu. Može se uticati na to da kultura bude razdvojena od zabave, da kultura bude osnov za stvaranje identiteta.
Svakodnevno se družite sa umjetnicima. Da li su oni zadovoljni svojim statusom u Banjaluci i da li su dovoljno cijenjeni od strane svojih sugrađana?
Nikada umjetnost nije bila na mjestu na kojem treba da bude u društvu, ali, zahvaljujući radu kolega koje su na čelu institucija, sada se vidi bogatiji sadržaj i ponuda, mada je i to daleko od onoga što se može uraditi. Banjalučki umjetnici, gdje god da odu i predstave se, evo, i kroz rad NPRS-a, osvajaju srca publike i bivaju zapaženi. Svjesna sam da tu ima dosta stvari na kojima se još treba raditi i na lokalnom i republičkom nivou, kroz niz propisa i boljih uslova i upravo i tu neophodnog političkog angažmana. Raduje činjenica da u fokus dolaze institucije kulture, kao i podrške u smislu većeg ulaganja u njihov razvoj. Na Akademiji umjetnosti otvoren je Studentski kulturni centar kao novi prostor koji tek treba da zaživi. A uzmimo u obzir godine nastanka Akademije i činjenice da njihovi studenti već sada osvajaju nagrade. Za rezultate treba i veća podrška i vrijeme. Na kraju bih posebno istakla koliko sam ponosna na glumački ansambl Narodnog pozorišta Republike Srpske. Pažljivo izgrađen i sačuvan, kreira kvalitetan sadržaj, a dostupan svima, što i jeste suština pozorišta. Podsjetila bih na riječi prvog bana, Svetislava Milosavljevića: „Narodno pozorište, uopše uzev, jedna je od najvažnijih ustanova za vaspitanje naroda i omladine, ono je upravo pionir kulture, umjetnosti i narodne misli“. Nema se tu šta dodati.