“Iako entiteti imaju određeni stepen autonomije, uključujući pravo da donose vlastite zakone, ta autonomija nije apsolutna. Entiteti ne mogu donosti zakone koji su u suprotnosti s nadležnostima koje pripadaju institucijama na nivou Bosne i Hercegovine”, rekao je za BUKU Davor Trlin, profesor ustavnog prava na Internacionalnom univerzitetu Burch za BUKU komentariše trenutna ustavno-pravna previranja u kojima se Bosna i Hercegovina nalazi.
Profesore Trlin, kako biste prokomentarisali trenutnu situaciju pravno gledano, Republika Srpska donijela je svoje zakone kojima ne priznaje određene institucije iz BiH, da li je to realno moguće, koliko ovakvi zakoni imaju pravnog utemeljenja?
Zakoni koje Republika Srpska donosi, a koji ne priznaju ili osporavaju rad tih institucija, u suprotnosti su s osnovnim principima Ustava Bosne i Hercegovine. Zakonodavni postupci u jednom entitetu, koji nastoje minimizirati ili eliminisati nadležnosti državnih institucija, nisu u skladu s ustavnom strukturom države i principima federalizma. Iako entiteti imaju određeni stepen autonomije, uključujući pravo da donose vlastite zakone, ta autonomija nije apsolutna. Entiteti ne mogu donosti zakone koji su u suprotnosti s nadležnostima koje pripadaju institucijama na nivou Bosne i Hercegovine. Dakle, regulisanje određenih društvenih odnosa od strane Republike Srpske, iako ovaj entitet ima pravo da uredi unutrašnje odnose, mora biti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Narodna skupština RS može donijeti samo zakone iz domena svoje nadležnosti. a ovo nije slučaj. Raspodjela nadležnosti između Bosne i Hercegovine i entiteta je izvršena Ustavom BiH. Iako ovaj pravni akt u članu III./1 navodi uzak krug nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, ovo nisu jedine nadležnosti Bosne i Hercegovine. Nadležnosti Bosne i Hercegovine su takođe i: pitanje državljanstva (član I/7 Ustava BiH), zaštita ljudskih prava (član II/1), izborni zakon (član IV/2.a), Predsjedništvo BiH je civilni zapovjednik oružanih snaga (član V/5a.), nadležnosti Ustavnog suda BiH (član VI/2) i Centralne banke (član VII/1) su takođe određene Ustavom BiH. I na kraju, Ustav BiH u članu III/5 predviđa i mogućnost prenosa nadležnosti sa entiteta na državu BiH. Za Vaše pitanje ključna je odredba člana III/3.b) Ustava BiH koja propisuje nadređenost državnog prava entitetskom i stavljanje van snage svih zakonskih odredbi entiteta koje nisu saglasne Ustavu BiH.
Vidjeli smo da su nastupile jedine moguće realne posljedice donošenja ovih zakona (bilo je moguće u teoriji , u praksi ne, da ih (možda i ex officio) poništi Ustavni sud RS, da ih sama Narodna skupština Republike Srpske stavi van snage…) – preispitani su od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i suspendovana je njihova primjena, čeka se odluka u meritumu, koja će, ubijeđen sam , smjerati na poništenje ovih zakona. Takođe su nastupili pritisci od strane SAD, EU i drugih međunarodnih subjekata, budući da je Bosna i Hercegovina subjekt međunarodnog prava i podložna je raznim međunarodnim ugovorima i obavezama. Takođe, vidimo da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine započelo istrage vezano za krivično djelo “Napad na ustavni poredak”. 2023. godine je Visoki predstavnik nametnuo novi sadržaj bića tog krivičnog djela (uz to i dodao krivično djelo “Neizvršavanje odluka Visokog predstavnika) i tako olakšao procesuiranje i dokazivanje tog krivičnog djela.
Kad govorimo o četiri zakona uz Republike Srpske koja su donesena u Republici Srpskoj, a čiju je primjenu zaustavio Ustavni sud BiH, da li se oni mogu provoditi na teritoriji Republike Srpske?
Ne mogu, naravno. To je abeceda ustavnog sistema Evrokontinentalnog pravnog kruga. Ponovo ću podsjetiti na princip normativne hijerarhije iz člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Vidite da SIPA nesmetano radi, ljudi dolaze na posao, VSTV organizuje seminare sa Centrom za edukaciju sudija i tužilaca Republike Srpske uredno u Banjaluci.. itd. MUP RS je dužan asistirati SIPA-i prilikom izvršenja naloga za hapšenje, u suprotnom, lica koja to odbiju se mogu suočiti sa krivičnim procesom. Podsjetiću da Krivični zakon Bosne i Hercegovine, pored toga što ovo krivično djelo “Napad na ustavni poredak” stavlja pod pojam sva lica koja pokušaju da promijene ustavni poredak Bosne i Hercegovine, predviđa sankcionisanje i za pokušaj, te za pomaganje i podstrekavanje kao oblike saučesništva u krivičnom djelu.
Izgleda da je cijeli set zakona donesen da bi se zaštitila jedna osoba, koliko je realno očekivati da se cijelo zakonodavstvo promijeni zbog cilja da jedna osoba ostane na vlasti? Da li u praksi drugih država postoje ovakvi presedani?
Dešavalo se da se donose zakoni koji smjeraju na zaštitu određenih političkih ličnosti i /ili grupa, ali s ciljem njihovog zadržavanja na vlasti. To se najčešće odnosilo na izmjene izbornih zakona ili čak izmjene u ustavu države. Najpoznatiji su primjeri autokrata predsjednika Rusije, Turske, odnosno Ugande Vladimira Putina, Recep Tayyip Erdoğana i Yowerija Musevenija koji su intervencijama na ustavu produžavali sebi ostanak na vlasti. Ili Viktor Orban u Mađarskoj koristi promjene u zakonodavstvu koje su oslabile demokratske institucije i omogućile veću koncentraciju moći u njegovim rukama. Ali, u savremenom društvu nemamo da je jedna federalna jedinica na ovakav način pokušala da onemogući primjenu akata državnog prava na svom području. Ono što je bitno, kada se dogode, a češće su bile u ranijim periodima istorije, situacije da izmjenom pravnih akata ovakvi vladari pokušaju sebi pojačati političku dominaciju, to uvijek dovede do velikih pravnih, političkih i društvenih posljedica. Takođe se dešava polarizacija društva, smanjenje povjerenja u državne organe i dođe do međunarodnih osuda.
U Republici Srpskoj govori se o promjeni Ustava, da li je vrijeme za mijenjaje ustava u ovakvim politički uzavrelim vremenima? Šta bi promjena Ustava značila u ovim okolnostima?
U ovoj fazi je tako jako opasno jer dodatno polarizuje društvo. Ne postoje evidentirani nikakvi problemi u institucionalnom okviru Republike Srpske koji ometaju efikasno upravljanje ili sprečavaju implementaciju određenih reformi koje su potrebne za jačanje demokratije, vladavine prava i ekonomskog razvoja da bi se razumno mogao opravdati ovaj proces, a nije se ni u naznakama o njemu govorile prije ove političke krize, najteže od stupanja na snagu Daytonskog sporazuma. Vidimo da nema konsenzusa ni u Republici Srpskoj, a pogotovo ne u cijeloj Bosni i Hercegovini, te u odnosu unutrašnjeg sistema sa OHR-om, za takvo nešto.
Koliko je u ovim okolnostima važno držati se slova prava, odnosno ko je dužan da sprovodi pravo i ustavne odluke na kojima ova zemlja počiva?
Držanje do slova prava u svakoj državi je ključno za održavanje pravnog poretka, stabilnosti i poverenja građana u institucije. U okolnostima političkih, društvenih ili drugih izazova, važno je da svi organi vlasti — zakonodavni, izvršni i sudski — budu posvećeni sprovođenju ustava i zakona, kao i odluka Ustavnog suda ili drugih relevantnih ustavnih institucija. Suspendovana od primjene ova četiri zakona od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te da je izdat nalog za hapšenje tri politička funkcionera i da su organi Republike Srpske dužni postupati u skladu sa propisima Državnog prava. Ustavne odluke posebno imaju snažnu pravnu težinu i obavezne su za sve grane vlasti. Kada institucije ne sprovode pravne akte ili odluke Ustavnog suda, to može dovesti do narušavanja pravne sigurnosti, smanjenja povjerenja građana u pravosudni sistem i institucije, i u ekstremnim slučajevima do destabilizacije društva. U tom smislu, svi nosioci vlasti, ali i građani, imaju dužnost da poštuju i primjenjuju zakone i odluke koje proizilaze iz Ustava i drugih pravnih akata. Ni meni se npr. ne sviđa što prodavnice ne rade u F BiH nedjeljom pa ne mogu dosta toga kupiti, ali poštujem tu odluku, ne idem da razbijam izlog prodavnice i iznosim ulje, mlijeko … i slično.
Ohrabruje da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine počelo da postupa protiv najviših funkcionera koji su sada predmet istrage. Po mom mišljenju to je trebalo se desiti i u nekim ranijim slučajevima. Sjetićemo se konstantnog negiranja genocida od strane gosp. Dodika (produženo krivično djelo), a takođe bi se mogla preispitati i krivična odgovornost Nenada Stevandića koji dugo vremena već odbija staviti na dnevni red Narodne skupštine Republike Srpske popunjavanje nedostajućeg kadra iz Republike Srpske u sastavu sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (umjesto toga se tražilo uvođenje mehanizama konsocijacije i u taj državni organ te eliminisanje stranih sudija – ovo drugo se moglo uraditi samo intervencijom na Ustav Bosne i Hercegovine)
S obzirom na sve to, važno je da se bez obzira na političke okolnosti insistira na principu vladavine prava, jer se na taj način obezbeđuje pravna sigurnost i pravičnost, što je temelj svakog stabilnog društva. Čitao sam nedavno izjavu gospodina Dragana Čovića koji je rekao da je rješenje u “dogovoru naroda”, principu koji nas je i unazadio po mom mišljenju. Rješenje je zapravo vladavina prava i ustavna lojalnost te poštovanje osnovnih principa federalne države.
Koje su sankcije ukoliko se ne poštuje pravni temelji i Ustav BiH?
To mogu biti krivične sankcije, ako gosp. Dodik bude pravosnažno presuđen za Neizvršavanje odluka Visokog predstavnika i bude ponovo optužen za Neizvršavanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ako bi opet bio osuđen na kaznu zatvora – to će uticati na visinu kazne. Takođe, mogu se oni koji ne poštuju suočiti i sa gubitkom mandata, bilo kroz smjenu sa funkcije (napominjem da OHR izbjegava da to radi i želi da pusti domaćim institucijama da reaguju), ili kroz sporednu krivičnu sankciju/mjeru bezbjednosti – zabranu obavljanja političkih funkcija u određenim slučajevima. Sankcije protiv navedenih lica u formi blokade određenih finansijskih sredstava, ograničavanja slobode kretanja i druge restriktivne mjere već postoje, a mogu postati još strožije. Takođe, krivično je djelo Neizvršavanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nisu samo njegove odluke konačne i obavezujuće, ta ustavna norma je dobila i razradu Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine.