U najdubljoj institucionalnoj krizi od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, međunarodna zajednica se – čini se – povlači u drugi plan, a BiH ostavlja domaćim institucijama da zaštite vlastiti ustavni poredak. O tome šta to znači za unutrašnju stabilnost države, poziciju visokog predstavnika, šanse za evropski put i promijenjene uloge svjetskih sila, za BUKU govori politički analitičar i ekspert za evropske integracije, Adnan Ćerimagić.
BUKA: Nakon poteza Milorada Dodika i ulaska Bosne i Hercegovine u najveću političku krizu nakon rata, čini se da je BiH prepuštena sama sebi što nije modus operandi na koji smo do sada navikli. Pa, je li BiH sada „ostavljena“ da sama rješava ovu krizu?
Nametanje izmjena krivičnog zakona BiH od strane visokog predstavnika Christiana Schmidta, u julu 2023. godine, označilo je svojevrsnu prekretnicu u odnosu međunarodne zajednice, tada predvođene SAD-om, prema BiH. Tim izmjenama kriminalizirano je neprovođenje odluka visokog predstavnika, ali i detaljnije pojašnjena krivična djela napada na ustavni poredak i neprovođenje presuda Ustavnog suda BiH.
Od tada međunarodna zajednica očekuje od domaćih institucija, prije svega pravosudnih, da preuzmu ulogu i nametnu se kao zaštitnici dejtonskog i ustavnog poretka BiH. U ovom trenutku prolazimo kroz prvu snažniju kulminaciju pokušaja da se to i dogodi. Činjenica da do nje dolazi u trenutku kada se nova Evropska komisija i administracija predsjednika Donalda Trumpa još uvijek uhodavaju, stvara dodatnu nervozu, ali u slučaju Milorada Dodika dovodi i do njegovih pogrešnih procjena.
BUKA: Jeste li zadovoljni posjetom, izjavama i potezima Evropske unije nakon posjete Kaje Kallas BiH?
Moj je dojam da ništa u vezi s posjetom Kallas Sarajevu nije bilo slučajno – bila je to ad hoc posjeta s potrebom da se pošalju političke poruke. Po mom mišljenju, ona je donijela četiri ključne poruke. Prvo, za Evropsku uniju ustavni i pravni poredak sada je na istom nivou važnosti kao i suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Kallas je jasno rekla da je EU spremna braniti taj poredak, pri čemu je direktno označila rukovodstvo Republike Srpske kao one koji ga podrivaju.
Drugo, iako su neki očekivali da će doći s naredbom da EUFOR uhapsi tri osumnjičena – Dodika, Viškovića i Stevandića – to se nije dogodilo. Time je poručeno da je na domaćim pravosudnim i policijskim institucijama da sprovode te naloge.
Treće, implicitno je poslala poruku da, iako EU razumije političku logiku iza političke izolacije trojice osumnjičenih, institucionalna saradnja i dijalog s ostalima treba da se nastave – idealno kroz europski put i ispunjavanje uslova.
Četvrto, EU ostaje privržena svom stavu iz 2019. godine o ulozi i prirodi Ureda visokog predstavnika, bonskim ovlastima i drugom međunarodnom prisustvu – a to je da se u okviru EU puta trebaju postepeno ukinuti. Time je Kallas pružila podršku onima u Republici Srpskoj koji mogu da se utiču na ponašanje trojice osumnjičenih, nudeći im argument da postoji miran, legalan i uređen način za ostvarenje političkih ciljeva. Iako su mnogi u BiH možda očekivali više, to je u ovom trenutku ono što je EU spremna ponuditi.
BUKA: Mediji pišu da su strukture unutar EU lobirale da za Dodikom ne bude raspisana Interpolova potjernica, koliko je to realno i šta bi mogao biti interes EU?
Ono što ja čujem od onih koji redovno prate rad Interpola jeste da su šanse za stavljanje Milorada Dodika i drugih na tzv. crvenu listu u startu bile minimalne. U zadnjih nekoliko godina, naime, ponukan lošim iskustvima, Interpol je kroz interne procedure suzio krivična djela za koja se ta potjernica izdaje. Ukoliko su te procjene tačne, bilo kakvo potencijalno lobiranje, ukoliko ga je bilo, imalo je minimalan utjecaj.
BUKA: Posljednih mjeseci uopšte se ne govori o EU putu, čak ni o poziciji glavnog pregovarača sa EU. Koliko je zastoj na EU putu stvarni problem za građane?
Poruka visoke predstavnice Kallas i drugih zvaničnika EU jeste da bi oni željeli vidjeti da institucije BiH nastave rad na ispunjavanju uslova za otvaranje pregovora o članstvu. Brisel smatra da bi se time poslala poruka kako institucije nastavljaju raditi, i da sve vezano za pravosudne procese protiv Dodika ne utiče na širu institucionalnu stabilnost.
Nije tajna da političari u Sarajevu imaju drugačiji pogled. Građani generalno imaju niska očekivanja od EU puta BiH, a moj je utisak da su prilično zabrinuti svime što se dešava od 27. februara. U tom smislu, mislim da je i njihova percepcija prioriteta bliža stavovima domaćih političara. Izazov je što će do drugostepene presude u prvom slučaju protiv Milorada Dodika, ali i potencijalne optužnice i procesa u drugom slučaju, biti potrebno određeno vrijeme. Držati do tada sve ostalo na ledu biće veliki izazov.
BUKA: Koje posljedice i štetu po ugled BiH slijede nakon odluke vlasti Republike Srpske da protjeraju ministricu vanjskih poslova Njemačke, kako se na taj incident gleda u Njemačkoj?
Milorad Dodik ovim potezom želio je pokazati kako on ima direktnu kontrolu nad operativnim radom entitetske policije. Ništa u tom činu – od navodne odluke o proglašenju nepoželjnom do provedbe te odluke – nije utemeljeno u entitetskim zakonima i procedurama. Mislim da je ta poruka u međunarodnoj zajednici jasno shvaćena.
Kada su u pitanju potencijalne reperkusije, vlada Njemačke je objavila kako je protestirala kod nadležnih institucija. Mjere koje je Berlin već uveo, od rezanja bilateralnih i utjecaja na rezanje EU i drugih međunarodnih fondova, već se provode, i nisu ni pojačane ni oslabljene zbog ovog čina. U medijima na njemačkom jeziku, uključujući Austriju, Švicarsku i Belgiju, ova vijest bila je vrlo prisutna danima. To će, zbog negativne i sigurnosne konotacije ove vijesti, vjerujem, prije svega osjetiti turistički radnici i ugostitelji u Republici Srpskoj. Prije svega jer su Banja Luka i Vrbas, ali i Trebinje, Drina postale vrlo popularne u njemačkom govornom području.
BUKA: Dodik kaže kako je spreman da povuče ili suspenduje sporne zakone, ako visoki predstavnik povuče svoje zakone. Mislite li da je to moguće? Vjerujete li da je došlo vrijeme za povlačenje visokog predstavnika ili za smanjivanje njegovih ovlasti?
U diplomatskim krugovima razgovori ne idu u pravcu spremnosti za takav dogovor s Miloradom Dodikom. Prije dvije-tri godine, ovakva njegova ponuda – pogotovo javna – bila bi dočekana sa velikim olakšanjem i, uz određene modifikacije, prihvaćena. Međutim, raspoloženje se promijenilo. Svi oni koji su zagovarali pristup pregovaranja i direktnog dogovora u međuvremenu su nadjačani onima koji vjeruju da to više nema smisla. Da li će tako i ostati ukoliko i kako vrijeme bude odmicalo, vidjećemo.
BUKA: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je kako je BiH bila tema razgovora sa predsjednikom Francuske Emmanuelom Macronom, koliko je realno očekivati da Francuska povuče i miniminalan potez u korist Milorada Dodika?
Moj je utisak da Pariz na dešavanja u BiH gleda i iz perspektive promijenjenih globalnih odnosa – prije svega sa Washingtonom, ali i u odnosu na Moskvu. U tom smislu oni vide potrebu da Europa preuzme snažniju ulogu u BiH i regiji Zapadnog Balkana. Francuska ima posebnu odgovornost u BiH i jedinstvenu poziciju – kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, članica EU i NATO-a, kodomaćin dejtonsko-pariškog sporazuma, ali i kroz svoj doprinos EUFOR-ovoj misiji. Koliko mi je poznato, Pariz još uvijek nema definisanu strategiju postupanja, ali mislim da iz svega ovoga žele vidjeti da ustavno-pravni okvir i mir u BiH budu zaštićeni, a domaće institucije osnažene.
BUKA: SAD još nisu imenovale ambasadora u BiH. Hoće li se to desiti uskoro i da li je BiH uopšte u fokusu američkog interesovanja?
Svi očekujemo ime kandidata, ali ambasadorska pozicija u BiH nije jedina nepopunjena u regiji. Generalno, interes SAD-a i alokacija resursa opadaju. To će neminovno rezultirati i smanjenim ili promijenjenim utjecajem u BiH i regiji. Za sada, nova administracija se drži tradicionalnih linija u odnosu prema BiH. Međutim, u nepredvidljivom Trumpovom svijetu, pitanje je da li će i koliko dugo to tako i ostati.