Rast desnice, porast broja mandata nezavisnih EU parlamentaraca, slabljenje ljevice. Ukratko, ovo su rezultati jučerašnjih izbora za Evropski parlament. Pretjeranih iznenađenja nije bilo, ukoliko posmatramo izbore u cjelini, ali iznenađenja su svakako prisutna na nacionalnim nivoima pojedinih zemalja članica Evropske unije. Desničarski AfD je zabilježio veliki rast u Njemačkoj, a desnica je ostvarila uvjerljivu pobjedu u Francuskoj pa je predsjednik jedne od ključnih članica Unija Emanuel Makron raspisao vanredne parlamentarne izbore. Nakon objave konačnih rezultata slijede pregovori oko ključnih pozicija i imenovanje novih šefova Unije. O rezultatima jučerašnjih izbora razgovaramo sa Adnanom Ćerimagićem viši manalitičarom za Zapadni Balkan u ekspertskoj organizaciji Inicijativa za evropsku stabilnost (ESI) .
BUKA: Šta očekivati od nove administracije EU u narednih pet godina u smislu proširenja? Nekako se očekuje eventualni ulazak Crne Gore u narednih pet godina, ali možemo li očekivati blaži odnos prema kandidatima poput Ukrajine, Moldavije, zemalja Zapadnog Balkana?
Europski izbori se odvijaju u tri trećine. Prva je završena sinoć, izborom članova Europskog parlamenta. Druga trećina je već krenula, i u njoj će šefovi vlada i država EU, pregovarati o kandidatima za najvažnije pozicije u EU, predsjednika Europskog vijeća, Europske komisije, i Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku EU, a ponekad i predsjednika Europskog parlamenta. U zadnjoj trećini, kandidat za predsjednika Europske komisije traži podršku većine u Europskom parlamentu za sebe, svoj plan, a onda i za svoje komesare koje predlože vlade zemalja članica. Tek po završetku treće trećine, moći ćemo sa nekom većom sigurnošću govoriti o politici EU prema regiji i proširenju. Osim Novog plana za rast za zapadni Balkan, i manjih koraka u procesu proširenja, kandidatski status i otvaranje pregovora sa BiH, EU je u prethodnom periodu izbjegla da postigne suglasnost o nekoj konkretnijoj i jasnijoj ponudi za zemlje regije, ali i istočni trio. Sve do sada se svelo na uopćeno obećanje punopravnog članstva jednog dana, i vezanje njegove konkretizacije za interne reforme EU. U tom smislu, i po pitanju Crne Gore, jasnija obećanja nisu dana, a koliko su ozbiljna vidjet će se i kroz prihvaćanje ili neprihvaćanje preporuke Europske komisije o tzv. IBAR-u, a koja se de fakto tiče toga da li je EU spremna da krene sa zatvaranje poglavlja u pregovorima sa Crnom Gorom, i upali svjetlo na kraju tunela.
BUKA: Koliko je očekivan i zabrinjavajući rast krajnje desnice, posebno u Francuskoj i Njemačkoj?
Na površini i nivou Europskog parlamenta, iako je primjetno određeno jačanje ekstremne desnice i slabljenje ljevice, do njega nije došlo na nivou kako su neki predviđali. Većina okupljena oko najjače, Europske narodne stranke (EPP-a), može da ostane ista. U Nizozemskoj, Poljskoj, Belgiji ali i u Mađarskoj rezultati su za desničare lošiji nego što se očekivalo. Međutim, ono gdje je krajnja desnica napravila zemljotres je Francuska, gdje je dobila ne samo više nego duplo glasova od stranke predsjednika Macrona, već je dobila i više nego zbir glasova drugoplasirane i trećeplasirane stranke, predsjednika Macrona i socijalista. To je već proizvelo i posljedice, predsjednik Macron je raspustio parlament i zakazao izbore za mjesec dana. Ovo se može završiti i dodatnim jačanjem krajnje desnice u domaćoj i vanjskoj politici jedne od ključnih članica EU. U Njemačkoj, jačanje krajnje desnice je, uz pobjedu opozicione CDU i CSU, zadalo ogromne probleme kancelaru Scholzu i vladajućoj koaliciji, od koje se traži odgovornost, poziva na fundamentalnu promjenu kursa, a neki čak traže i nove parlamentarne izbore. Ovakav razvoj događaja otvara puno pitanja o vodstvu u samoj EU, kojim putem će se ići dalje, i kakve će to posljedice imati na niz fundamentalnih pitanja.
BUKA: Iako oslobljene, EPP, SD i Renew idalje imaju najviše mandata. Da li će tri vodeće političke grupacije imati komotnu većinu za rad?
Većina okupljena oko najjače, Europske narodne stranke (EPP-a), u teoriji bi mogla da ostane ista. Međutim, stvari nisu tako lagane. Među šefovima vlada i država EU, osim Orbana i Fica, ima i Meloni, i iako bi druga trećina europskih izbora, tj. nominacija za glavne pozicije u teoriji mogla proći i bez njih, mnogi, uključujući i favorita za poziciju predsjednice Europske komisije, Ursule von der Leyen, ne žele isključiti i neku vrstu dogovora s njima. U tom slučaju koalicija za imenovanje u Europskom parlamentu mogla bi biti drugačija nego do sada, jer bi dio progresivnih snaga mogao odbiti da glasa zajedno sa Meloni i Orban. U svakom slučaju, većina u Europskom parlamentu je tradicionalno dosta fleksibilna, i često se razlikuje od pitanja do pitanja.
BUKA: Rezultati i „posljedice“ EU izbora će se tek vidjeti, ali koliko će budućnost EU sada zavisiti i od američkih izbora?
EU se u svojoj istoriji oslanjala na transatlantsku zajednicu, čiji su SAD nezamjenjivi i iznimno važan dio. Izbori u SAD-u će sasvim sigurno odrediti budućnost odnosa u toj zajednici, a onda će i to imati različite posljedice na EU. Nije tajna da se mnogi europski lideri, od Orbana do Le Pen, raduju mogućem povratku Trumpa u Bijelu kuću. Drugi, pak, se nadaju ostanku Bidena. U ovom trenutku, međutim, EU mora pronaći novo vodstvo i izvući se iz posljedica jučerašnjih izbora. Bez obzira na rezultate izbora u SAD-u, bilo bi dobro da EU svoj proces završi do novembra ove godine.
