Čavić je, također, kazao da su Vlada Republike Srpske (RS) i opštine sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) na čelu, svojim prijateljima, biznismenima dale poslove od gotovo milijardu KM.
Čavić je kazao i da nema ništa protiv ulaska BiH U NATO, ali da to mora prije da uradi Srbija, te objasnio zašto sad on nosi epitet “američkog čovjeka” u RS i zašto nakon izbora u BiH očekuje veće pritiske nego do sada.
Vaša istupanja u medijima uglavnom se baziraju na priči o sprezi vlasti i kriminala, u kojima prozivate imenom i prezimenom pojedince. Imate li dokaze za sve što tvrdite i da li imate problema, prijetnji zbog toga što govorite?
Imam argumente, iznosim istinu i aspolutno se ne bojim prijetnji i nikada ih se nisam bojao. Ne prijeti mi niko. Nisam ja Nikola Špirić da mi prijete i da to bude glavna vijest u medijima RS-a. Mislim da stvari treba postaviti po onoj narodnoj “boj se psa koji ujeda, a ne onog koji laje”.
Vaša stranka pripada opoziciji koja je često izložena kritikama javnosti da je zarad političkih interesa pojedinaca veoma rasuta i nema snagu koju bi trebala da ima, te ne nudi ništa novo. Kakvo je Vaše mišljenje o snazi i uticaju opozicionih partija u RS na predstojeće izbore?
Ne mislim da je opozicija slaba, ali jeste rasuta. Opoziciju snaži neodgovorna vlast. Opozicija je danas dovoljno jaka zato što je vlast slaba. Ključni problem je što opozicija ne koristi argumente koje ima i što poprilično djeluje improvizovano i neorganizovano. Često čujem da opozicija ne nudi ništa novo, što nije tačno, jer nudi. Nudi ono što je najbitinije, a to je rušenje režima. To je novo. Nema ljepše novosti od te da se sruši režim koji uzurpira javna sredstva i dovodi Republiku Srpsku na prag ekonomskog kolapsa.
Mislite li da je građanima RS dovoljno samo da srušite aktuelnu vlast Milorada Dodika? Šta poslije toga?
Stanje u društvu je takvo da pola ljudi živi u strahu, a pola u nadi. Ljudi se zadovoljavaju malim poslovima za 200 KM na crno, jer bolje je i to, nego ništa. Neki se nadaju da će biti bolje ako mu se približe, a drugi žive u strahu od osvete aktuelnog režima. Stanje u društvu je katastrofalno i priča o ekonomsko-socijalnom blagostanju, kada se samo malo uđe u suštinu, pada.
Na nivou RS treba poštenje, treba pošteno raspolaganje javnim sredstvima na način da se to radi stručno, a ne improvizatorski kao do sada – političkom uzurpacijom. Javni radovi kojima se vlast RS hvali proteklih godina su zapravo u 90 odsto slučajeva politički javni radovi. To su javni radovi koji imaju samo trenutnu političku težinu, a dugoročno predstavljaju teret za RS, naprimjer sportske dvorane, razni seoski i periferni putići, odnosno infrastrukturni zahvati koji ne daju nikakvu direktnu korist poboljšanom razvoju i zapošljavanju, već daju korist nekolicini javnih preduzeća koji izvode te radove.
Naveo sam mnogo puta kompaniju “Integral inžinjering”. Ona je u protekle tri ili četiri godine od Vlade RS, vjerovao neko ili ne, dobila poslove u vrijednosti od 700 miliona KM! U nekoliko posljednjih godina “Kalidera kompani” je u RS izvela javnih radova na uličnoj rasvjeti u vrijednosti od 130 miliona KM.
A naručioci su Vlada RS i opštine u kojima je SNSD na vlasti. Ovo je samo ilustracija gdje mi živimo i hoćemo to da prekinemo i damo jednaku šansu svakom privrednom subjektu u RS koji se bavi istom djelatnošću da dođe do tih poslova, a ne da to bude privilegija dvije – tri kompanije bliske aktuelnoj vlasti.
Mi živimo u ambijentu potpune uzurpacije sloboda svake vrste.
Ovdje postoji identifikacija lidera SNSD-a sa RS-om. Dakle, SNSD jednako je RS, jednako je zakon. Kada to saberete, to se zove režim. Oni pričama o zaštiti nacionalnog interesa prikrivaju haos u korištenju javnih sredstava.
A šta ako izbori pokažu da Milorad Dodik, ipak, uživa najveće povjerenje građana?
Nema problema, vladaće i nadalje, ali tome će, ipak, doći kraj. Nema togo što je vječno trajalo, i Milošević (Slobodan Milošević) je vladao punih 12 godina, pa šta je bilo na kraju? I Čaušesku (Nikolaj Čaušesku) je vladao, pa, kako je završio? Nema režima koji traje vječno, ni jedan režim nije ostao, samo je pitanje gubljenje vremena naroda koji živi pod tim režimom, a svi režimi prolaze tragično.
Govorite samo kritički i iznosite optužbe na rad aktuelne vlasti? Postoji li, prema Vašem mišljenju, nešto dobro što je uradila aktuelna vlast?
Ne mogu ništa reći dobro, pogotovo na socijalno – ekonomskom planu, a oni se “ubiše hvaleći”. Njihov koncept je porazan, on je sa jedne strane populistički, a sa druge strane soc-realistički. Oni i svoje ekonomske poteze vuku zbog političkih potreba, a ne zbog potreba društva i dugoročnog razvoja, nego zbog popularizacije u javnosti.
Njihov pristup ekonomiji je “drži vodu dok majstori odu”. Njima je sada najbitnije da do oktobra održe kontinuitet isplata budžetskim korisnicima i ne biraju sredstva da to urade, zadužuju se, koriste sredstva sa escrow-računa. Prošli su mjesec povukli 30 miliona KM za servisiranje tekućih obaveza.
Vi ste bili predsjednik Republike Srpske u vrijeme dok je Milorad Dodik bio premijer, dali ste mu čak mandat. Tada niste ništa slično govorili, a jeste li imali šta da kažete?
Ja sam bio predsjednik u kratkom periodu naše kohabitacije od marta do novembra i tada nije bilo takvih pojava. Ja bih sigurno koristio intsrumente predsjednika RS da je takvih pojava bilo. U tom periodu su stvari bile poprilično dobre, a sve se promijenilo kada je SNSD dobio natpolovičnu većinu u Narodnoj skupštini RS i kontrolni paket za upravljanje politikama na nivou BiH.
Od tog trenutka, od izbora 2006. godine njihovo se ponašanje polako pretvorilo u režim. Kod javnosti stvaraju strahove pričom da su Srbi ugroženi, te od Federacije, te od vehabija, te od Amerike…
Oni pri tom ispoljavaju takav politički cinizam, jer oni su jedini koji u RS-u zagovaraju ulazak u NATO, a istovremeno podgrijavaju priču o secesiji, što je apsolutno kontradiktorno. Put ka NATO-u kojeg propagira SNSD je u suprotnosti sa prijemom u NATO.
Zar i Vi niste propagirali ulazak BiH u NATO? U vrijeme dok ste bili predsjednik RS održali ste pred Narodnom skupštinom RS govor o potrebi pristupanja u NATO-u.
Podsjetiću da je u moj stav prema NATO programu Partnerstvo za mir bio direktno implementiran moj politički odnos prema reformi odbrane. U NATO-programu Partnerstvo za mir se nalazi i Ruska Federacija i taj program je ugovorni odnos koji garantuje bezbjednost u regionu.
Ja mislim da je članstvo u NATO-u pitanje regionalne stabilnosti, a ne samo stabilnosti svake države ovdje. Ja nemam ništa protiv da BiH bude u NATO-u, ali uslov za to mora da bude da u NATO-u budu zemlje koje okružuju BiH.
Čak i Aneks B Dejtonskog mirovnog sporazuma govori o regionalnoj kontroli naoružanja i stepenu naoružanosti tada tri zemlje – BiH, Hrvatske i Jugoslavije. Dakle, bezbjednost je nemoguće gledati van konteksta država koje okružuju BiH, sada Srbije, Crne Gore i Hrvatske. U tom kotekstu je politika moje stranke – put u NATO, ali i svih zemlja u regionu. Hrvatska se već dovela u članstvo u NATO-u, Crna Gora je na putu punopravnog članstva, ali Srbija nema tu politiku, iako i u Srbiji postoje snage koje misle drugačije.
Sve dok se i Srbija ne bude odlučila da ide u NATO, BiH nije mjesto u NATO-u. Isto tako, da je NATO imao mudrosti i želje da se to posmatra na način koji je najkorisniji za region, onda bi sve ovo bilo posmatrano kroz regionalnu saradnju.
Prema ispitivanjima javnog mnijenja u RS, građani nisu raspoloženi za ulazak BIH u NATO, a postoje i snage koje se negativno izjašnjavaju i o ulasku BiH u Evropsku uniju (EU). Šta je prema, Vašem mišljenju, doprinijelo takvom raspoloženju građana?
Ja nemam takav utisak. Što se tiče NATO-a oprečni su stavovi u tri nacionalna korpusa u BiH. Srbi su skeptici kad je u pitanju ulazak BiH u NATO, jer je NATO bombardovao Srbe u RS-u 1994. godine, a Srbiju 1999. godine i odnos prema NATO-u proizilazi iz tih činjenica. To su činjenice koje kod Srba stvaraju najveći otpor, jer poginuli su ljudi, desila su se razaranja.
Kada je u pitanju EU, ja nisam nigdje uočio otpor, prilično je konsolidovan taj odnos prema EU u BiH i svi ga podržavaju i smatraju da će donijeti korist BiH. I ja mislim tako. BiH mora da pokaže kapacitet i sposobnosti da autoritativno pregovara sa EU i da čini korake napretka prema EU.
Tu mora da se postigne unutrašnji koncenzus, kojeg, nažalost, nema. Koncezus je preduslov za ovu vrstu intenzivnog napretka i poboljšanja statusa svih nas.
Mi smo propustili šansu da riješimo neka tehnička pitanja u odnosima sa EU, a ona su predstavljala uslov za dobijanje bezviznog režima. Mi kasnimo za Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom godinu dana.
Mi i dalje stojimo u redovima i čekamo vize. Nalazimo se u karantinu zajedno sa Albanijom. Generalno mi smo po svim, i političkim i ekonomskim pokazateljima u rangu Albanije, i najtragičnije je to što u Komesarijatu za proširenje EU postoji odjel koji ima jedinstvenu kancelariju za BiH i Albaniju. To je tragična situacija.
Stav političkih partija u RS prema radu i dijelu međunarodne zejednice je poznat, ipak čini se da međunarodna zajednica nekima više, a nekima ništa ne toleriše. U vrijeme tzv. demokratskih promjena pričalo se za aktuelnog premijera Milorada Dodika da je ”američki čovjek”, zatim se ista priča vrtila oko Mladena Ivanića kada je osnivao PDP, dok se sad čuje da ste Vi miljenik američke administracije. Ima li u takvim špekulacijama istine?
To su gluposti. Govoriću u svoje ime, jer je moja pozicija specifična. Ja sam bio smjenjivan, pa vraćen u politički život, pa sam imao zabranu ulaska u SAD, pa zabranu kontakta sa američkim diplomatama… nema kakve sve restrikcije i ograničenja nisam doživio u periodu od 1998. godine do danas.
Dok sam bio predsjednik RS-a i predsjednik SDS-a, uspostavio sam dosta korektne odnose sa diplomatskim korom i vratio ono što SDS do tada nije imao, a to su otvorena vrata u komunikaciji sa predstavnicima međunarodne zajednice. Sama činjenica da sam ja ta vrata otvorio, smjestila me je u taj milje koji koriste moji politički protivnici, pa pričaju da sam “američki čovjek”.
Ja sam od svih politčara najmanje bio u Americi. Ja komuniciram sa istim ljudima sa kojima i oni. DP, naprimjer, nije podržala ono što je bio američki projekt, a ti koji važe za navodne protivnike Amerike, kao što su Dodik i njegovi kompanjoni, za sve njihove prijedloge su glasali. Naprimjer, izmjene Ustava BiH u vezi sa amandmanom koji se tiče Distrikta Brčko. To je direktno dogovoreno između Amerikanaca i Dodika, odnosno Rafi Gregorijana i Dodika i SNSD je glasao za taj amandman, a mi nismo.
Nikada nisam podržavao, niti će bilo ko iz naše partije dići ruku za legalizaciju zakona koje je nametnuo visoki predstavnik. Svi zakoni u Parlamentu BiH legalizovani su upravo glasovima onih koji sebe nazivaju zaštitnicima srpskog nacionalnog interesa.
Tako u njihovim izjavama o stranim plaćenicima, izdajnicima i slično postoji mnogo kontradiktornosti. Ja čak mislim da mnoge stvari koje danas oni rade, rade u dogovoru sa međunarodnom zajednicom.
Kako će BiH izgledati nakon 3. oktobra?
Kao prostor u kojem će se otvoriti ogromni apetiti da se četiri godine zastoja nadomjesti brzim promjenama u pola godine u 2011 .godini, što neće biti moguće. To će samo po sebi dovesti u konfuziju političke odnose unutar BiH i otežati stvari izvršnim vlastima na svim nivoima.
Prevelike su ambicije, jer mnogi žele da u kratkom vremenskom roku riješe brojna politička pitanja koja jednostavno nije moguće riješiti u kratkom roku. Mnogi žele da se preko noći promijeni politička klima koju je konstantno koalicija na vlasti gradila na destruktivan način i to četiri godine. To je napravilo i ogromne probleme u percepciji javnosti prema ključnim pitanjima i trebaće vremena da se ta percepcija promijeni.