Solo koncert Damira Imamovića održaće se u Banjalučkom socijalnom centru (BASOC), Ulica Mirka Kovačevića 4, u subotu, 9. jula 2016.
Koncert Damira Imamovića održaće se u subotu 9. jula, s početkom u 20.30h. Koncert je besplatan sa predloženim prilogom od 10KM koja ide za društveno-humanitarne aktivnosti BASOC-a.
U okviru svoga dvodnevnog gostovanja u BASOC-u Damir Imamović održaće i radionicu “SevdahLab” – putujuću laboratoriju sevdaha, sa posebno osmišljenom temom “Banjalučke pjesme”. Radionica će se održati narednog dana, u nedjelju, 10. jula u dvije sesije od 11-14h i od 17-19h (prijave se vrše unaprijed i cijena za obe sesije je 10KM a sav novac biće prilog za BASOC) .
Prije banajlučkog nastupa sa Damirom razgovaramo o muzici, Banjaluci, društvenom aktivizmu i drugim temama.
Damire, nakon dugo vremena 9. 7. nastupićete u Banjaluci, u BASOC-u. Šta publika može očekivati na koncertu u Banjaluci?
Da, Danijela Majstorović izračunala je da u Banjaluci nisam koncertno bio već 8 godina. Mnogo. Ovaj koncert u BASOC-u moj je način da podržim rad grupe vrijednih ljudi koji čine Banjalučki socijalni centar i napravim jedan ljetni koncert u bašti prelijepe kuće stare banjalučke porodice Čejvan. Biće to mali solo koncert, samo tambur i glas.
Kako se osjećate kad dođete u Banjaluci, koje su vam prve asocijacije na ovaj grad?
Iskreno, slabo poznajem Banja Luku jer nisam baš mnogo dolazio. Pored pjesama i par dragih ljudi koje tu poznajem, prva asocijacija mi je još uvijek knjiška: muzikolog Vlado Milošević i njegova izuzetno važna istraživanja sevdalinke.
Dan poslije koncerta održaćete i radionicu “SevdahLab”. Za publiku koja nije upoznata sa ovom radionicom, možete li ukratko objasniti o čemu je riječ?
SevdahLab je moj edukacijski projekt u okviru kojeg već nekoliko godina radim radionice, istraživanja i predavanja o historiji i estetici sevdaha. Ovaj put ćemo održati jednu pjevačku radionicu na kojoj ćemo istraživati stari banjalučki sevdalijski repertoar.
Ulaznice za koncert su donacije za Banjalučki socijalni centar. Koliko je važno u današnjem svijetu pomagati organizacije poput ove, biti human, imati sluha za druge?
Mislim da je izuzetno važno jačati institucije, ali i ljude u koje vjeruješ da čine bolji svijet. Nekad se to čini zajedničkim radom, nekada novčanim ulaganjem, nekada jednostavno podržavanjem neke druge vrste. BASOC je izuzetno vrijedan jer se ne boji teških tema i akcija. Mislim da je to suština etičkog odnosa u sevdahu, tako da smo na istoj strani.
Foto: Ton Maas
Vi niste klasičan muzičar, odnosno, ne živite izolovani od društva u kojem živite i bavite se društvenim aktivizmom. Koliko je važno danas biti društveno aktivan?
Pa mislim da ne možeš biti izolovan. Od praktičnih stvari do ideoloških. Npr. desilo mi se nekoliko puta u proteklih 11 godina od kada nastupam da mi cijela turneja propadne zbog nekog političkog dešavanja (pada vlade ili sl.). Ljudi se prepadnu, slabije kupuju karte, štede novac kojeg ionako nemaju puno, organizatori su stidljiviji, i dr. Sve to čini da ne možeš biti izolovan sve i da hoćeš.
Kako izvući ljude iz letargije i pokrenuti ih, da se više bave društvenim aktivizmom, društvom uopšte, zajednicom i sl?
Mislim da je to nemoguće. Ljudi se uvijek bune kad im voda dođe do usta i tako će uvijek biti. Mislim da je veći problem to što toj pobuni treba novi jezik kojeg već decenijama ne uspijevamo pronaći. Sama aktivnost nije dovoljna ako nema neku ideju kojom se vodi. “Biti protiv” nije dugoročna ideja, osim ako se ne ujedini s nekim “za nešto”. Zato mislim da su organizacije tipa BASOC izuzetno važne jer okupljaju ljude ne samo da urade nešto, nego i da promisle opcije.
Ljudi u BiH su i dalje u okvirima nacionalističke retorike, približavaju nam se izbori, vraća se ista, već poznata priča. Kako ostati normalan u ovakvom okruženju?
Biti normalan u ovakvom okruženju znači usvojiti vrijednosti koje danas živimo i zbog toga pozivam: Hajde da ne budemo normalni!
Kako Vi razmišljate o sevdahu nekad i danas? Da li smo svjesni njegovog značaja za bh kulturu?
Sevdah se mijenja kao i sve oko nas. Neke od tih promjena su na bolje, neke na gore. Najveći problem je nemogućnost mainstream publike kod nas da shvati sevdah bilo kako drugačije do kao narodnjake. Usuđujem se reći da je to siguran put za propast sevdaha, sve to meketanje, ponavljanje desetak istih pjesama i starih banalnih aranžmana. Mislim da smo sa sevdahom napravili mnogo značajnih pomaka i kod nas i na međunarodnoj sceni u proteklih 15ak godina, ali nam dosta toga tek predstoji.
Razgovarala Maja Isović Dobrijević