Mehmed Mahmutović je dvadesetjednogodišnji mladić iz Bihaća, čije ime ako do sada niste čuli, sigurno ćete čuti u skoroj budućnosti. Mehmed se bavi novinarstvom, poezijom, fotografijom, koordinator je magazina „Karike“, planira uskoro izdati knjigu, studira, a prije dva dana je postao novi SHL ambasador aktivizma za 2018. godinu. Obzirom da je Mehmed jako svestrana ličnost dotakli smo se svega po malo, ali je suština ovo razgovora bila o bitnosti aktivističkog djelovanja i promocija omladinskog aktivizma koji će u narednih godinu dana biti njegov zadatak.
Na samom početku Mehmed nam kaže da se kao SHL ambasador aktivizma osjeća fantastično i da će dati sve od sebe kako bi opravdao nagradu.
„Značaj ove nagrade je nešto što ću zaista da pamtim. Kako ja, tako i ljudi koji su uključeni i koji će biti uključeni u rad. Srce mi nije mirno. Nije ni duša. Nije ni svijet. Moj svijet. Još uvijek sam pod dojmom i smatram da će tako ostati narednih godinu dana jer vjerujem da ću se svaki dan oduševljavati mladim ljudima sa kojima radim i sa kojim ću imati priliku da radim“.
Šta podrazumijeva titula ambasadora, na čemu ćeš raditi, za šta se zalagati?
Titula Ambasadora za mene predstavlja pečat na moj dosadašnji rad i doprinos, kako Omladinskoj novinskoj asocijaciji, tako i svim mladim ljudima koji su uključeni u procese našeg djelovanja. Ova nagrada predstavlja i ljubav i podršku! Imam snažan osjećaj da sam već nešto postigao i još snažniji osjećaj da u narednim mjesecima, ali i godinama mogu još više. Zalagat ću se za još potpunije uvjete za napredak mladih ljudi u Bosni i Hercegovini, kakve SHL gradi već godinama. Na meni je da uključim što više mladih u donošenje odluka, kako u svojim lokalnim zajednicama, tako i šire. Pored toga, bitno je nastaviti graditi okruženje u kojem će se ljudi osjećati sigurno, ali i toliko ohrabreno da u potpunosti mogu izraziti sebe. Mlade oko nas je potrebno pohvaliti, jer tačno znam kako je kad vas neko prepozna i pohvali. Nevjerovatan je taj osjećaj kad shvatite da ipak vrijedi. A vrijedi mnogo više nego što pojedinac može zamisliti! Otkrivat ću rupe, kako u svome znanju, tako i u znanju onih koji će imati priliku da budu dio SHL-a, nas, ali i mene kao Ambasadora. Te je rupe potrebno popuniti. Moj cilj nikako nije da izdajem naređenja, već da okupljam, krenem prvi, usmjeravam, ali i dopustim drugima da mi se obrate ukoliko imaju određene zamisli ili ideje. A imaju, znam da imaju.
Šta za tebe inače predstavlja aktivizam i od kada si u ovoj priči, kako i šta te zainteresovalo?
Aktivizam za mene predstavlja čin otpora, intenzivno zagovaranje i rad na idejama koje donosi ili iznosi pojedinac, ali i grupa. Izlazak iz mikrosvijeta. Pored toga, aktivizam znači pokazati emocije. Bez emocija nema pokreta, a bez pokreta nema promjena. Dakle, potrebno je biti iskren i dosljedan onome što osjećamo. A kad osjećamo, onda smo svjesni situacije. Ona nije nimalo bajna, međutim, potrebno je znati da su dio SHL-a ljudi koji znaju da je ovo vrijeme kada je potrebno razmišljati, procjenjivati, kritički prilaziti situacijama, ali i ono najvažnije, vrijeme kada je potrebno biti svoj, drugačiji, iskren, hrabar i nježan, emotivan i svjestan da je lakše kada se udružimo. Mi smo jedva velika porodica, a dio te priče sam postao prije godinu dana kada sam postao član Upravnog odbora Omladinske novinske asocijacije u Bosni i Hercegovini i krenuo da se intenzivno borim sa mnogim mladim ljudima, kako za slobodu medija, tako za slobodu svakog čovjeka koji želi da bude glasan i jasan, a pri tome ono što govori ima smisla. SHL me zainteresovao u trenutku kada je jedan od mojih drugara postao polaznik prve Akademije za mlade lidere u civilnom društvu koja je jednogodišnji edukacijski program SHL-a. Dopali su mi se njihovi tematski moduli, mogućnost za realizaciju vlastitih incijativa, ali i obavljanje prakse. Nisam postao dio Akademije (što ne znači da neću – smijeh) ali sam postao dio Omladinske novinske asocijacije u BiH koja ima punu podršku SHL Fondacije. Eto, tako je to bilo. Potpuni preokret. Neočekivan, ali, hvala svim silama koje su mi pomogle da se to desi.
Mehmede odlično si to rekao, možeš li nam još reći i gdje bi volio da vidiš promjenu, te šta te najviše ispunjava kao aktivistu, a šta te frustrira?
Najviše me ispunjavaju ljudi koji su moja glavna vodilja, ali i osmatranje prostora unutar Bosne i Hercegovine koji nam jasno govori da u tom prostoru ima mjesta za sve nas, one koji vide potrebu da ga izmijene, preurede ili dodaju nešto potpuno novo. Ne vidim nešto mnogo frustracija, vidim samo prazan prostor kojeg je potrebno ispuniti. Volio bih da promijenim svijest ljudi koji smatraju da je politika glavni faktor zbog stanja. Ne, nije, politika je tu kako bi neko unaprijedio vlastite karijere. Jasno je. A mi smo tu kako bismo unaprijedili vlastito postojanje i svijet u kojem postojimo. Dakle, ono što bih zaista htio da promijenim jeste svijest mladog čovjeka kojem je potrebno reći da je on taj koji može i mora da, prije svega, promijeni sebe, jer je superioran a ne inferioran, a onda da, motivisan i pod utjecajem samospoznaje mijenja razne društvene oblike koji su se u određenim trenucima iskrivili. Treba pronaći balans, ponuditi dobrodošlicu, pomoći mladim ljudima da postanu uporni bez obzira koliko puta bili odbijeni ili koliko se ono što su zamislili ne ostvarilo u potpunoj zamisli. Neka pravac kojim idemo bude osvijetljen svjetlima hrabrosti, a neka oni koji nose lampe u rukama budu vitezi promjene, svjesni da moraju raditi, tražiti sreću i ispunjenje, ali i učiti druge i mlađe više nego bilo ko! To je naš zadatak!
Koliko je, u svjetlu svega što si rekao, važan lični primjer. Kada neko svojim primjerom pokaže da se nešto može uraditi da nam svima bude bolje, da se gledaju opšti, a ne lični interesi?
Meni je najvažnije u drugom probuditi interes za rad, prije svega na sebi, a onda na mnogim drugim stvarima kako bi upotpunio i promijenio. Ako je čovjek dovoljno uradio na sebi, onda će biti mnogo lakše onom drugom, koji je prethodno napravio isto. Dakle, imamo dvije snažne osobe. Tako stvaramo krug sigurnosti koji je spomenut davno, čak i prije Krista, u jednoj od Ezopovih priča koja kaže da se lav često prikradao polju na kom su boravila četiri bika. Mnogo je puta pokušao da ih napadne, ali kad god bi im prišao, oni bi se zbili okrenuti repovima jedan prema drugome. Lav bi se uvijek našao ispred rogova jednog od njih. Ovo je fantastičan primjer nas i osnaživanju individualca. Zamislite šta sve mogu aktivisti uključeni u rad Fondacije SHL, Asocijacije srednjoškolaca u BiH ili Omladinske novinske asocijacije. Vjerujte mi, najponosniji sam na taj krug sigurnosti koji može da riješi, pokrene, odbrani, ali i krene u napad. Na njih sam najponosniji!
Kako bi ocjenio sitaciju sa tvojim kolegama i inače mladim uu našoj zemlji . Da li su oni svjesni sitacije u kojoj se nalazimo? Jesu li zainteresovani za promjene u društvu ili su jednostavno usljed svih ovih političkih previranja prihvatili svojevrsnu podijeljenost?
Mladi su sve više zainteresovani za promjene u društvu. Koliko ja primijetim, više je onih koji odbacuju politička previranja, a prihvataju aktivističke mehanizme koji se iz dana u dan sve više isplate.
Mehmede aktivizam je samo jedan dio tebe, baviš se i novinarstvom, poezijom, fotografijom, koordinator si za magazin „Karike“, planiraš izdati knjigu, studiraš…Kako sve postižeš, iskordiniraš i pokušavaš li i kroz umjetnost i pisanu riječ doprinjeti drugačijem razmišljanju i otvaranju raznih pitanja?
Organizacijom! Trudim se biti organizovan i raditi što više, te se u određenom vremenskom periodu nagraditi kvalitetnim odmorom u prirodi i u opuštenijoj varijanti se zabaviti mislima i razlučiti sa sobom kako i šta dalje. Umjetnost je na visokom nivou kada je u pitanju doprinos drugačijem razmišljanju. Nastojim isprovocirati ljudske osjećaje u tolikoj mjeri da se rasplaču, ismiju, promisle i osmotre kao jedinstvo u odnosu na sve što ih okružuje, pa dublje uđu u duševne sfere, te ojačaju u tom dijelu, jer kad je taj dio čvrst onda je i bedem života čvršći. Nedavno sam došao na još luđe ideje kada je umjetnost u pitanju, tako da vas ostavljam u neizvjesnosti jedan period dok se ne desi ono što se treba desiti. Nadam se da ćete uživati u tom mom načinu iskazivanja, performansu koji ima za cilj natjerati i zvijezde na još jači sjaj.
Ne sumanjam Mehmede da ćemo uživati i eto još jednog sjanog povoda za novi razgovor sa tobom. Na kraju bih te još pitala smatraš li da mladi često sputavaju sami sebe, da su u strahu od nekih velikih promjena ili od toga šta će reći okolina? Šta bi im poručio?
Ne da smatram, nego zaista mislim da je sputavaju sami sebi jer se plaše okoline koje prečesto napada agresivnije nego što može. Svakim se danom iznenađujem takvim situacijama. Htio bih da se oglašavaju, da podržavaju jedni druge ukoliko je neko drugačiji, ukoliko neko teži ka nečemu što je na ovim područjima apstraktno, ukoliko rade nešto dobro i da tu priču i sve moguće nevjerovatne, iskrene i inspirativne omladinske priče šire koliko god mogu. Htio bih da se obrate baš meni ukoliko osjećaju strah pri pomisli na određeni čin. Možda imam dvadeset i jednu godinu, ali sam, slobodno mogu da kažem, veoma iskusan u prevazilaženju takvih stanja i situacija i danas mogu da budem kamen oslonac svima koji osjećaju da im mogu pružiti savjete ili bilo kakvu vrstu pomoći. Dragi omladinci, trudite se ostvaritei snove koje neprestano sanjate, a možda mislite da su ludi, neobični i drugačiji od bilo čijih snova. Ne plašite se doživjeti stvari kada otvorite oči! Tretirajte jedni druge kao izvanredna ljudska bića, završavajte dan sa intenzivnim osjećajima pripadnosti, ispunjenosti, zahvalnosti i inspirisanosti, ali i ono najvažnije – završavajte dan sa intenzivnim osjećajem sigurnosti. Dopustite da se vaše misli i vjerovanja preispituju! Volite na unikatne načine! Maštajte! Čitajte više! I neka pravac kojim idete bude dobar za, ako ne sve nas, bar nekoliko ljudi koji će biti uključeni u njega! Budite ugodan gost gdje god da idete i kome god da idete! Živjeli! Živjela sloboda!