Centar za politike i upravljanje nedavno je završio analizu kojom se
istraživala efikasnost osnovnog obrazovanja u BiH. „Analiza ključnih
faktora i preporuke za povećanje efikasnosti osnovnog obrazovanja u
Bosni i Hercegovini“ ukazuje da se kao posljedica pada nataliteta od
2004. godine, broj upisanih učenika u osnovne skole u Bosni i
Hercegovini posljednjih deset godina smanjio za priblizno 20 odsto, a da
se istovremeno broj nastavnika povećao za oko 10 odsto.
O detaljima analize, efikasnosti osnovnog obrazovanja, optimalnom
broju učenika u jednom razredu za portal BUKA razgovarali smo sa Adnanom
Muminovićem, koji u Centru za politike i upravljanje radi kao
istraživač i analitičar.
Gospodine Muminović, nedavno ste uradili izvještaj Analiza
ključnih faktora i preporuke za povećanje efikasnosti osnovnog
obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Možete li nam reći nešto više o ovoj
analizi?
Centar za politike i upravljanje se dugi niz godina bavi kreiranjem i
promoviranjem društvenih i ekonomskih politika. Školstvo je tema kojom
se bavimo jer čini temelj svakog društva, odnosno koliko je naš
obrazovni sistem jak, toliko će nam biti jaka privreda, kultura, nauka
itd.
Kao polaznu tačku ove analize uzeli smo trend smanjenja prosječnog
broja učenika u razredu, koji nije isključivo karakterističan za Bosnu i
Hercegovinu, ali je posljednjih nekoliko godina u fokusu domaćih
obrazovnih politika. Ispitivanjem efekata smanjenja razreda došli smo do
zaključka da ta praksa ne daje željene rezultate, te da je nužno
zaustaviti ovaj trend. Tim povodom, pripremili smo set preporuka kako
preusmjeriti fokus sa smanjenja razreda na racionalno zapošljavanje
nastavnika i bolju raspodjelu sredstava. Sredstva uložena u obuke
nastavnika bi dovele do povećanja njihove stručnosti i kvaliteta, a
samim tim i do kvalitenijeg obrazovanja.
Adnan Muminović
Analiza je, između ostalog, ukazala da se u posljednjih
deset godina broj učenika u BiH smanjio za oko 20 odsto, a da je
istovremeno broj nastavnika povećan za 10 odsto. Šta nam ove brojke
govore?
Te brojke nam govore da se u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu
smanjuje prosječna veličina razreda, a kao posljedica toga, da se sve
veći dio sredstava za obrazovanje odvaja za plate novih nastavnika, za
održavanje većeg broja učionica i sl.
Što se tiče manjeg broja upisanih učenika, to nije samo slučaj u
Bosni i Hercegovini. U čitavoj Evropi je prisutan trend pada nataliteta,
tako da se velika većina evropskih zemalja suočava sa manjim brojem
upisanih đaka. Međutim, samo u nekim, kao na primjer Hrvatskoj, povećava
broj zaposlenih nastavnika.
Ovo bi bilo opravdano ukoliko bi značilo da se time, u isto vrijeme,
povećava kvalitet obrazovanja i uspjeh učenika. To je, kako sam
prethodno istakao, i prevladavajuće mišljenje roditelja, nastavnika i
javnosti općenito. Međutim, rezultati međunarodnih istraživanja ukazuju
nam na suprotno.
Dva najpoznatija međunarodna istraživanja TIMSS (Trends in
International Mathematics and Science Study) i PISA (Programme for
International Student Assessment) su kvalitet nastavnog osoblja istakla
kao presudan faktor u poboljšanju učeničkih rezultata. Slični zaključci
se mogu naći i u knjizi ‘Visible Learning’, koja je vjerovatno
najsveobuhvatnija analiza školskog uspjeha.
Koliki je broj učenika koji je optimalan za normalno odvijanje nastave u osnovnim školama?
Na to pitanje ne postoji jednostavan odgovor, jer uvijek zavisi od
okolnosti. Daću Vam jedan primjer: Južna Koreja i Japan, koje su među
državama sa najuspješnijim učenicima na svijetu, ujedno su i države sa
najvećim brojem učenika po razredu. Međutim, treba bi vrlo oprezan sa
donošenjem zaključaka. Pretpostavka je da istočno – azijske imaju
strožiju hijerarhiju u razredima, pa je moguće da učitelji zbog toga
lakše upravljaju većim grupama učenika. Ali da se vratimo u bh.
kontekst, prema analizi koja je rađena 2007. godine, optimalan broj
učenika u odjeljenju je između 20 i 25. Prosječna veličina razreda u
Bosni i Hercegovini trenutno je 19,7, što znači da se mi nalazimo ispod
optimalne granice.
Zbog čega je došlo do povećanja nastavnog osoblja, ako za tim nije bilo potrebe?
Nadamo se da ćemo u razgovorima koji budu pratili objavljivanje ove
analize doći do konačnih razloga i srži ovog problema. Za sada možemo
istaći da je jedan od razloga prethodno navedeno uvjerenje da manjim
omjerom učenika po nastavniku automatski podižemo kvalitet obrazovanja.
Ovakva kretanja nisu ništa neobično ni za države u regionu. Upisni
rezultati koji su u Hrvatskoj objavljeni prije nepunih mjesec dana
pokazuju da se u proteklih 10 godina broj učenika osnovnih škola smanjio
za 63 hiljade, dok se broj učitelja u osnovnim školama povećao za više
od 2500. Kod njih je, dakle, problem još ozbiljniji.
Ukoliko se nastavi politika zapošljavanja nastavnika, a smanjenja učenika sa čim ćemo se u budućnosti morati suočavati?
Naglasio bih da manji razredi nisu sami po sebi loši. Postoje
situacije kada su sasvim opravdani. Dobar primjer za ovo su
laboratorijske vježbe koje su efikasnije onda kada se provode u manjim
grupama. Međutim, i za kvalitetne laboratorije je potrebno izdvojiti
sredstva, koja neće postojati ukoliko ih kontinuirano budemo usmjeravali
na zapošljavanje nastavnika.
Ukoliko i dalje budemo ulagali u smanjenje prosječne veličine
razreda to znači da ograničena sredstva koja nam stoje na raspolaganju
ne koristimo na najefikasniji način. Ako djeca u Bosni i Hercegovini ne
dobiju obrazovanje zahvaljujući kojem će biti kompetitivni na evropskom i
globalnom tržištu, to neće štetiti samo njima već i čitavoj zajednici.
Ako naša djeca ne budu konkurentna, neće ni naša privreda. Ako naša
privreda ne bude konkurentna, to znači da nećemo imati dovoljno
sredstava ni za penzije, zdravstvo, nove investicije…
Prema Vašem mišljenju, kakva je kvaliteta osnovnog
obrazovanja u BiH i šta bi se moglo uraditi da situacija za djecu, koja
tek započinju svoje školovanje, bude bolja?
Tony Wagner, obrazovni stručnjak s Harvard Univerziteta smatra da cilj
obrazovanja danas nije da osposobi ljude za fakultet, već da ih osposobi
za inovacije. Mislim da naše obrazovanje ne ispunjava ovaj imperativ.
Važna su svakako i međunarodna istraživanja, a jedino takvo istraživanje
koje provedeno u BiH je TIMSS 2007. godine. Ono je pokazalo da se BiH
nalazi među zemljama nižeg i srednjeg nivoa međunarodnog kvaliteta
obrazovanja. Rezultati također pokazuju da naši nastavnici daju prednost
usvajanju činjenica, a ne razvijanju sposobnosti primjene znanja i
rezonovanja, što upravo ide u prilog ovome što sam prethodno istakao.
Centar za politike i upravljanje je nedavno objavio ‘Analizu
prednosti uvođenja redovnog Međunarodnog testiranja trendova u
matematici i prirodnim naukama (TIMSS)’ u bosanskohercegovački obrazovni
sistem, koji upravo treba da nam omogući da kontinuirano pratimo šta se
dešava u našem obrazovnom sistemu, da ga usporedimo sa drugim, i da nam
da jasnu sliku sliku o tome idemo li naprijed ili nazad, kao i gdje
zaostajemo.
Koje su preporuke Centra za politike i upravljanje kada je
odnos broja učenika i nastavnika u pitanju? Mogu li se napraviti neke
uštede na nivou škola i na nivodu države?
Postoje značajne lokalne neusklađenosti u Bosni i Hercegovini koje su,
kao i veliki broj sličnih problema, rezultat različitih propisa. U
skladu s tim, jedna od preporuka je harmoniziranje normi i standarda
koji propisuju minimalnu veličinu razreda na nivou čitave države. Zatim
je potrebno preusmjeriti fokus sa kvantiteta na kvalitet nastavnika kao
najznačajnije odrednice uspješnih obrazovnih sistema. Ukoliko želimo
kvalitetan kadar, moramo biti u stanju da privučemo i talente. To ne
mora nužno značiti povećanje plate, već je moguće i povećanjem ugleda
struke. Međunarodni primjeri pokazuju da su svi vrhunski sistemi
obrazovanja vrlo selektivni u procesu izbora kandidata koji ulaze u
profesiju nastavnika. I konačno, potrebno je ubrzati i intenzivirati
proces uspostavljanja magistarskih i doktorskih studija na pedagoškim
akademijama i fakultetima u BiH koji bi opširnije i detaljnije izučavali
nove nastavne koncepte.
Prema proračunu CPU-a povećanje veličine odjeljenja za jednog
učenika, bi dovelo do smanjenja rashoda po učeniku i uštedom od 45
miliona KM. U BiH je u fuknciji 2196 osnovnih i srednjih škola što nam
ukazuje da je moguća godišnja ušteda sredstava u iznosu od oko 20.000 KM
po školi. Ova sredstva bi mogla biti utrošena za obrazovanje i trening
nastavnika i pedagoga, za investiranje u opremanje svake škole, dopunske
časove za učenike koji zaostaju u nastavi itd.
Razgovarala Maja Isović
Vezan tekst:
Ivana Zečević: Učenici ne treba da budu knjiški moljci