U sklopu „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama” razgovaramo sa direktoricom Centra za socijalni rad u Banjaluci Mr. Verom Sladojević.
Sa njom smo razgovarali o broju zaprimljenih slučajeva nasilja, o tome na koji način se žene smještaj u Sigurnu kuću te kada ju žrtva nasilja može napustiti.
Kada govorimo o slučajevima nasilja u porodici, možete li reći koji je to broj slučajeva prijavljen Centru za socijalni rad i na koji način se zbrinjavaju žrtve nasilja u porodici?
Prema evidenciji Javne ustanove “Centar za socijalni rad” Banjaluka od januara mjeseca 2015.godine do 15.novembra 2015.godine zaprimili smo 200 (dvije stotine) prijava porodičnog nasilja, od kojih se 180 (stotinu osamdeset) prijava odnosi na nasilje koje se dešava po prvi put dok je 20 (dvadeset) prijava-prijava porodičnog nasilja. U zavisnosti od uzroka nasilja definiše se način zaštite žrtve. Na primjer, ukoliko se radi o alkoholizmu kao uzroku nasilja, radimo na smještaju nasilnika na psihijatrijsku kliniku-odjel alkoholizma, dok žrtvi pružamo savjetodavni rad, besplatnu pravnu pomoć i pružamo podršku vezano za buduću organizaciju života žrtve i njihove zajedničke djece. Ukoliko se radi o žrtvi koja je životno ugrožena preduzimamo aktivnosti smještaja u Sigurnu kuću.
Sa kojim se poteškoćama vi susrećete u radu na zbrinjavanju žrtava iz slučajeva nasilja u porodici?
Najveći problem u radu na zbrinjavanju žrtava porodičnog nasilja jeste primjena Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u praksi, zbog sveobuhvatnog i potpunog provođenja Zakona (npr. na izricanju zaštitnih mjera počiniocima nasilja, sporosti sudskih postupaka vezanih za događanja porodičnog nasilja). Zbog neefikasnosti i nedosljednosti provođenja Zakona, posebno u dijelu ne izricanja zaštitnih mjera dovodi se do osnaživanja počinioca nasilja, što predstavlja profesionalcima najveći problem u radu sa žrtvama koje gube vjeru u sistem.
Na osnovu kojih kriterijuma se Centar za socijalni rad u Banjaluci odlučuje da smjesti žrtvu porodičnog nasilja? Koja je procedura?
Prema pravilniku o smještaju žrtve nasilja u Sigurnu kuću propisana je jasna procedura i uslovi koje je neophodno da bi se žrtva smjestila u Sigurnu kuću. Vežano za angažman i rad stručnih radnika Javne ustanove “Centar za socijalni rad” najvažnija je stručna procjena ugroženosti žrtve u akutnoj fazi nasilja. Od 2007.godine u Javnoj ustanovi “Centar za socijalni rad” djeluje Interventni tim koji je mobilan 24 sata , te po prijavi nasilja u porodici interveniše zajedno sa policijom, te se na licu mjesta procjenjuje mjera zaštite žrtava nasilja u porodici. Poslije toga, stručni radnici na poslovima nasilja u porodici preuzimaju dalji rad sa porodicom.
Od kojih faktora zavisi period boravka u sigurnoj kući? Da li u odluci o dužini boravka u Sigurnoj kući ucestvuje žrtva nasilja, ili ona isključivo zavisi od odluke centra za socijalni rad i finansijskog stanja lokalne zajednice?
Izlazna strategija žrtve nasilja iz Sigurne kuće se sačinjava timski a tim predstavljaju stručni radnici Centra. Stručni tim koji sačinjavaju stručni radnici Centra i Sigurne kuće, zajedno sa žrtvom nasilja definišu i planiraju izlaznu strategiju. Dužina trajanja smještaja u Sigurnu kuću ne zavisi od finasijske situacije lokalne zajednice već od uspostavljenih realnih mogućnosti i uslova za samostalan život žrtve ali i njene djece, kroz ekonomsko osnaživanje-zaposlenje, psihološku i ekonomsku podršku, rad na pokidanim porodičnim vezama i sl.
Kakva je situacija sa zapošljavanjem osoba koja prežive nasilje? Da li žrtve imaju prioritet prilikom zapošljavanja u odnosu na druge kategorije u stanju socijalne potrebe?
Javna ustanova “Centar za socijalni rad” u toku savjetodavnog i podržavajućeg rada sa žrtvama u dijelu koji se odnosi na zapošljavanje istih, dajemo preporuke prilikom zapošljavanja ali to zavisi od senzibiliteta poslodavca za navedeni problem.
Da li počinioci nasilja mogu da vidjaju djecu ukoliko djeca to ne žele zbog preživljenog nasilja? Pri tome se ovdje misli na djecu koja su prisustvovala situaciji nasilja, a koje tretiramo takodje kao žrtve…
Vezano za provođenje ličnih kontakata roditelja koji je počinio nasilje u porodici i mldb.djece navodimo da se u svim situacijama vrši sveobuhvatna stručna procjena koja se prvenstveno bazira na zaštiti interesa malodobne.djece. Posebno naglašavamo da se sa posebnom pažnjom cijeni iskazana želja djece te da se u akutnoj fazi nakon preživljenog nasilja ne preporučuje održavanje ličnog kontakta nasilnika sa malodobnom djecom.