O svojoj borbi i političkom angažmanu, dok je još bila srednjoškolka,
ali i o razlikama u politici i rješavanju problema Švedske i balkanskim
zemalja govori u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).
U švedskoj javnosti poznati ste po borbi
protiv islamofobije i ostalih vidova diskriminacije. Kada je počela ta
borba i šta Vas je opredijelilo da se angažujete?
Rašović-Kasumović: Osjetila sam u školi, društvu i
na radnom mjestu šta znači islamofobija, diskriminacija i rasizam. To me
ponukalo da se borim protiv toga. Još u srednjoj školi počela je moja
borba. Nažalost, i na radnom mjestu se susrećem s islamofobijom i
diskriminacijom.
Borim se tako što poslodavcima i radnim kolegama skrenem pažnju da je
islamofobija prisutna. Opomenem ih i podsjetim da postoje zakoni protiv
toga. Često na sastancima radnika u Zavodu za zapošljavanje gdje radim
tražim da se uvrsti islamofobija kao jedna od tačaka dnevnog reda.
Možete li nam opisati sa kojim vidom islamofobije i diskriminacije se susrećete.
Rašović-Kasumović: Na primjer, kada poslodavcima
pošaljemo iz Zavoda za zapošljavanje kandidata čije ime zvuči kao
muslimansko, on takvu osobu odbije i kaže da ne zapošljava muslimane.
Postoji i prikrivena diskriminacija, gdje poslodavci ne kažu otvoreno da
je to problem, nego kažu da kandidat nije dovoljno kompetentan.
Zbog čega je, prema Vašem mišljenju, u
jednom tako uređenom društvu islamofobija pronašla plodno tlo? Poznato
je da je Švedska po zaštiti ljudskih prava odmakla od mnogih evropskih
zemalja.
Rašović-Kasumović: U Švedskoj, kao i u ostalim
evropskim državama, rasističke i nacionalističke partije dobile su veću
podršku na izborima. Danas u Švedskoj imamo takvu jednu partiju koja je u
parlamentu i koja ima čak 20 posto glasova i samim tim legalizuju
rasizam i islamofobiju.
Njihov cilj je da okrivljuju izbjeglice i strance za sve loše što se
dešava u Švedskoj, da bi dobili podršku ljudi koji su nezadovoljni
svojom trenutnom situacijom. Normalno je da su ljudi uplašeni kada se
susretnu sa novom kulturom i oni taj strah zloupotrebljavaju često
koristeći propagandu da bi došli na vlast.
Kako se može kroz politički angažman uticati na svijest ljudi da promijene mišljenje?
Rašović-Kasumović: Jedan od načina je, koristeći
istoriju kao argument, pokazati narodu šta rasizam, nacionalizam i
fašizam znači. Rasističke i nacionalističke partije danas koriste iste
metode koje je Hitler koristio. Bitno je na to podsjetiti društvo. Ako
ne spriječimo rasizam i islamofobiju na vrijeme istorija će se ponoviti.
Šta motivira mlade ljude u Švedskoj da se bave politikom?
Rašović-Kasumović: U Švedskoj se većina omladine
bavi politikom u slobodno vrijeme. Nije im to plaćeno zbog toga je bitna
motivacija. Mene motivira borba za ljudska prava i ravnopravnost, ne
volim nepravdu. Jednostavno, ne mogu da sjedim i gledam kako neke grupe u
društvu imaju više prava od drugih.Kako Šveđani i generalno Skandinavci rješavaju probleme kroz politiku u odnosu na Balkance?
Rašović-Kasumović: Moj utisak je da su Šveđani
rezervisaniji od Balkanaca. Kod Šveđana je bitna diplomatija i da se
nađe neki kompromis u rješavanju problema.
Kako danas Šveđani percipiraju Balkance? Da
li se nešto promijenilo u odnosu na period kada su ljudi, bježeći od
rata početkom ‘90-ih, odlazili u Švedsku?
Rašović-Kasumović: Kad smo mi došli u Švedsku kao
izbjeglice ‘90-ih bilo je slično političko stanje kao danas. Izbjeglički
kamp u kojem smo mi živjeli napadali su rasisti više puta.
Vandalizirali su kamp, bacali su kroz prozore kamenje i crvenu farbu
kako bi nas uplašili. U nekim dijelovima Švedske koristili su i nasilje.
Danas švedski mediji pišu kako su Balkanci ravnopravan dio društva i
kako su uspjeli da se integriraju u švedsko društvo.
Šta biste poručili mladim ljudima u Bosni i Hercegovini – ostati ili otići?
Rašović-Kasumović: Kao aktivista lijeve partije
smatram da se svi mladi ljudi koji nisu zadovoljni sa svojom situacijom,
trebaju organizovati i boriti za bolje sutra. Ali ne mogu mladim
ljudima u BiH da kažem kako će oni da žive. Zato poručujem političarima u
Bosni i Hercegovini da bi trebali da rade na tome da stvore uslove
mladima da ostanu i ne napuštaju državu. Borba protiv mita i korupcije,
kao i briga o mladima, treba da bude prioritet svim balkanskim
političarima.