Bojan Klačar, direktor Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID), u intervjuu za BUKA magazin analizira aktuelnu političku situaciju u Srbiji i regionu, posebno u kontekstu sve većih pritisaka na režim Aleksandra Vučića — kako iznutra, kroz studentske proteste i pad povjerenja građana, tako i spolja, kroz političku destabilizaciju u Republici Srpskoj i presudu Miloradu Dodiku.
“Nisam siguran da je Vučić srećan sa svim potezima koje je Dodik činio, pa čak i kod ove presude jer je napomenuo da je odlazak Dodika u sud bio greška, ali je nemoguće iz pozicije Beograda ostati po strani ili podržati sprovođenje presude” – kaže Klačar za BUKA magazin.
Istraživanja javnog mnijenja govore da vladajuća koalicija u Srbiji gubi podršku građana. Kako se nose s tim, prema Vašem uvidu?
Neka istraživanja javno objavljena to govore, druga ne, ili barem ne na takav način. Istraživanja za političke rejtinge u Srbiji je danas teško raditi, ne zbog toga što su loši uzorci, metodologija ili korišćeni alati, već zbog činjenice da se mere scenariji koji neće biti realnost na izborima. I to je razlog zašto se istraživanja retko i stidljivo pojavljuju jer su istraživači oprezni. CeSID je među njima. Znamo da danas ne postoji dobro pitanje kojim se mogu meriti rejtinzi kao posledica činjenice da postoji puno nepoznatih varijabli: ne zna se kako će izgledati studentska lista, ne zna se kako će opozicija izaći na izbore, ali su otvorena i pitanja da li će umesto SNS na izbore nastupiti „Pokret za narod i državu“ i kakav će biti status SPS. Zbog svega toga će se jasnija slika podrške ili izostanka podrške za vladajuću koaliciju moći da vidi tek kada se politička scena malo razbistri i kada birači mogu da dobiju jasniju sliku o tome kako će izgledati zaista glasački listić na predstojećim izborima.
Ono što se sada istraživački može reći jeste da je došlo do veoma izražene homogenizacije dva bloka, da između njih nema ni komunikacije ni razumevanja ni minimalnog poverenja, da je ekonomski optimizam u stagnaciji ili blago pada i da su se promenili prioriteti ljudi – pre svega, korupcija postaje neizostavni deo briga i prioriteta koje imaju građani.
Do raspisivanja izbora koje je Vučić nudio još uvijek nema ništa. Kako posmatrati stav vlasti o odgađanju izbora tokom ozbiljne političke krize?
Vlast je odbila da odmah raspiše izbore na način kako su studenti tražili, tj. da se održe u junu ili početkom jula, ali vrata za prevremene izbore nisu zatvorena i njih ne treba isključiti. Vlast je razumela da bi novi izbori značili novu mobilizaciju ljudi, nove proteste i snažnu energiju i zato ih nije želela da raspiše kada su to studenti tražili. Drugi razlog je taj što vlast u kampanji želi da ima dobre vesti, a njih trenutno nema i zato je procena bila da se čeka mirniji i predvidljiviji period, kraj 2026. ili početak 2027. godine, i da se pred birače izađe sa projektom „Ekspo“, povećanjem minimalca i/ili nekim dobrim ekonomskim vestima. Međutim, ako vlast proceni da se protesti neće umiriti a da ekonomsko nezadovoljstvo može da raste s protokom vremena, ne treba isključiti ni prevremene izbore i brzu kampanju u kojoj bi vlast pokušala da uhvati nespremnu studentsku listu i, posebno, njihove međusobne odnose sa opozicijom.
Nema naznaka da će se u izbornom procesu i mehanizmu ispraviti ključni problemi. Da li se regularnost izbora može već sada smatrati samo još jednim obećanjem vlasti?
Veoma su male šanse da dođe do unapređenja izbornih uslova ako izbori budu za nekoliko meseci jer je za taj proces neophodno učešće svih aktera i postojanje bazičnog poverenja. Toga nema u Srbiji. Ako bi izbori bili krajem 2026. ili početkom 2027. onda postoji dovoljno vremena da se neki problemi, ne svi, otklone. Ono što je problem za vlast u prvom scenariju nekih ranih izbora, a indirektno i za sve građane, jeste da neispunjavanje obećanja o novom sastavu REM-a i formiranja Komisije za reviziju biračkog spiska, znači neotvaranje novih klastera u procesu EU integracija što znači da Srbija ne može povući ni novac iz Plana rasta. I dodatno, to znači da Srbija već četvrtu godinu stagnira u tom procesu što će ostaviti dugotrajne negativne efekte na sve oblasti života.
Vučić ne prestaje da gradi kult ličnosti koja može da zaštiti interese srpskog naroda u regiji. Da li je to priprema za eskalaciju krize u regionu?
Vučić jeste političar koji uspeh gradi na ličnoj snazi i poverenju i kao takav on nailazi na podršku i među Srbima u regionu, ali je teško pronaći argumente koji idu u prilog tezi da eskalacija krize koristi njemu ili njegovoj stranci. Najpre, Vučić dugo vlada ne zbog kriza nego za to što je viđen od svojih birača, ali i međunarodne zajednice, kao neko ko garantuje stabilnost. Drugo, kriza u regionu sa velikom krizom u Srbiji je preveliki teren za trenutne resurse koje on ima ili koje ima vlast u Srbiji. I treće, drugačiji je kontekst u međunarodnoj zajednici i geopolitičkim prioritetima, među kojima se ne nalazi Zapadni Balkan. Drugim rečima, ne treba isključiti krizu u regionu kada je u pitanju BiH ili Kosovo, ali sam skeptičan da će Srbija želeti da tu krizu podstiče ili da je eskalira jer je teško pronaći kakvu bi korist od toga imala. Vučićevo prisustvo u regionu treba razumeti, pre svega, kroz razumevanje da je za ljude u Srbiji pitanje statusa RS, života Srba u drugim balkanskim državama i, posebno, odnosa sa Kosovom veoma važno i na listi prioriteta. I drugo, Vučić razume da je i Srbija u tim okvirima važna za međunarodnu zajednicu kao najveća država u ovom delu sveta.
Kako na tu situaciju utiče presuda Miloradu Dodiku i odnos srpskog establišmenta prema odluci suda?
Ova presuda će eskalirati krizu u BiH i dovesti do ozbiljnog političkog prestrojavanja u RS. Presuda će verovatno kratkoročno podići Dodiku rejting, ali dugoročno će se otvoriti velika kriza u RS. Ta kriza će imati svoje posledice i u Srbiji i zato će Vučić morati da bude uključen jer će se i na Srbiju vršiti veliki pritisak. Niko ko je politički relevantan u Srbiji, a posebno ne Vučić i SNS, neće stati iza te presude. Razlog je, ne samo činjenica da je ta presuda po mnogo čemu upitna, što ne abolira Dodikov način upravljanja RS i stanje u RS, već to da političari razumeju da je pitanje podrške RS pitanje oko kojih nema dilema u javnom mnjenju Srbije. Svaki akt koji bi mogao da se protumači kao izostanak podrške RS – a to može biti ova presuda bez obzira što Dodik nije jednako RS jer ljudi percipiraju, opravdano ili ne, da je presuda politička i nepravedna – smanjuje šanse za politički uspeh. Srbija i RS su na neki način politički krvni sudovi, čak i kada postoje stvari sa kojima se ne slažu, podrška iz Beograda za Banju Luku i obratno se podrazumeva. Ja nisam siguran da je Vučić srećan sa svim potezima koje je Dodik činio, pa čak i kod ove presude jer je napomenuo da je odlazak Dodika u sud bio greška, ali je nemoguće iz pozicije Beograda ostati po strani ili podržati sprovođenje presude.
Koje korake će Aleksandar Vučić preduzeti da zaštiti svoj hibridni oblik vladavine?
Situacija za vlast je danas mnogo kompleksnija nego pre 1. novembra 2024. godine i usudio bih se reći verovatno i najteža u proteklih 13 godina. Razlozi su protesti koji su doveli do velike mobilizacije protivnika vlasti. Vučiću ne ide u prilog i to što je na vlasti 13 godina kada prirodno dolazi do zamora kod birača. Verujem da će vlast kratkoročno da donese određene mere koje mogu da ublaže efekte nešto lošijih ekonomskih parametara i da sačeka septembar da vidi na koji način će se odvijati protesti i da li će biti blokada fakulteta i škola. Ako vlast proceni da prilike ne idu prema eskalaciji, verovatnija strategija je da vlast bude strpljiva, forsira svoje politike i projekat „Ekspo“ i sačeka bolji trenutak za izbore. Ako se na osnovu jeseni proceni da nema smirivanja situacije, za meni ne bi bili iznenađenje i neki izbori krajem 2025. odnosno početkom 2026.
Koji su koraci preostali pobunjenim studentima i građanima?
Dva nivoa su moguća. Prvi, da nastave da rade na protestima i blokadama kako bi zadržali mobilizaciju birača i to je nešto čemu svedočimo tokom leta. A drugi nivo je da rade na političkoj artikulaciji, organizaciji izbora, kontroli procesa i obukama kako za kontrolu tako i za zaštitu biračkog prava. Čini se da je u ovom momentu fokus studentskog pokreta na održavanju protestne energije kako se ta energija ne bi ugasila što bi dovelo do ugrožavanje spremnosti na izbornu participaciju.