Čitaoci i čitateljice Abrašmedia portala su već upoznati sa osnovnim informacijama o tvom slučaju. Možeš li mi ispričati tačno kako je izgledao ulazak policije u tvoj stan, šta su tačno tražili, o čemu su te ispitivali i za šta su te sve na kraju optužili?
Bojan Elenkov: 3. septembra oko 9h ujutru, dok sam spavao, njih šestoro inspektora (naoružanih) i tužilac, upali su u moj stan, po nalogu okružnog tužioca iz Banjaluke Matijaš Slavice, za pretres stana, sa dozvolom da provale u stan ako im se ne otvore vrata. Moja majka im je otvorila vrata i pustila ih unutra, a zatim me probudila. Dok sam počeo da se oblačim, požurivali su me. Kad sam ustao rekli su mi: “Moramo da pretresemo stan i sve prateće prostorije”. Uručili su mi nalog za pretres na kom sam pročitao da sam osumnjičen za izazivanje opšte opasnosti. Pitali su da li pristajem na pretres, i rekli da pretres moraju izvršiti uz moj pristanak ili ne, i da bi razvalili vrata i ušli na silu, u slučaju da ih nisam pustio u kuću. Pristao sam na prestres, jer nemam šta da krijem, ali sam želio znati zbog čega je to. Rekli su da je sve tajno, da ne smiju ništa da kažu, da samo rade svoj posao, izvršavaju naređenja. Pretresli su i prevrnuli cio stan, jastuke, dušeke, gledali očev auto, garažu. Rekli su mi samo da traže oružje kojim je počnjeno krivično djelo, što me je zaprepastilo pa sam ih iznerviran nazvao fašistima.
Ispitivali su me zašto sam putovao u Grčku; sa kojom sam organizacijom povezan, da li sam povezan sa organizacijom 17. novembar, da li znam da koristim oružje, da li volim da palim, da li sam pucao nekada iz oružja, ko me plaća i zašto mi roditelji dižu kredit? Nakon petosatnog saslušavanja rekli su da me terete za paljevine tri automobila. Na kraju su me pitali da li dobrovoljno pristajem na poligraf, na šta sam odgovorio da pristajem jer nemam sta da krijem, rekli su me zvati sljedeći dan na poligraf, međutim nisu me zvali. Iz stana su zaplijenili knjige, crveno crnu zastavu, naljepnice, računar…
Od samog početka bilo im je jasno da u 2 od 3 slučaja za koje si optužen uopšte nisi bio u BiH. Kako su reagovali na dokaze iz pasoša i svjedočenje tvojih roditelja?
Bojan Elenkov: Na dokaze iz pasoša rekli su da nisu validni. Moji roditelji su posvjedočili da sam u prva dva slučaja bio izvan zemlje, a u trećem slučaju, da sam bio s njima u kući. Prvo se nisu obazirali na te činjenice dok su vršili pretres, a na moje insistiranje i insistiranje mojih roditelja na podacima iz pasoša, odgovorili su: “Pa utoliko bolje po njega ovo je samo rutinska operacija, sveobuhvatna šira akcija, i mi samo izvršavamo naređenja“.
Nakon odbacivanja optužnice, sada kad je tvojim prijateljima, komšijama, poznanicima i široj javnosti jasno da nisi kriv, kako se osjećaš?
Bojan Elenkov: Nije mi svejedno. Osjećam se oštećeno. Narušena su moja ljudska prava.
Šta misliš iz kog si razloga baš ti bio optužen?
Bojan Elenkov: Zbog svojih uverenja ja sam odudarao od sredine; zato što sam deklarisani ljevičar u Prijedoru. Mislim da je to klasična namještaljka. Rekli su da odgovaram političkom profilu počinioca. Insistirali su da se nacionalno opredjelim, pri tom ne dopuštajući da se izjasnim onako kako se osjećam, tj. kao Jugosloven.
Na naredbi za pretres stana navedeno je: „(1.e.), Da se izvrši privremeno oduzimanje predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku.“ Očito je da stvari koje su izuzeli na vještačenje nemaju veze sa izvršenim krivičnim djelima, osim ako nisi naljepnicama i tekstovima pjesama potpaljivao automobile, šta se desilo sa hard diskom, zastavama, knjigama, da li su ti vraćene?
Bojan Elenkov: Ništa nije vraćeno, a trebalo je biti. Išao sam u SJB Prijedor, gdje mi je rečeno da će stvari biti vraćene sa vještačenja zato što je počinilac uhvaćen, međutim još ništa mi nije vraćeno. Te stvari nemaju nikakve veze sa krivičnim djelom, mislili su da su to naljepnice organizacija čiji sam ja član. U kompjuteru su tražili anarhističke linkove.
Planiraš li se na bilo koji način žaliti na ovakav policijski postupak prema tebi?
Bojan Elenkov: Planiram da se žalim. Nemam trenutno sredstava, ali nekako se pokušavam snaći. Razmatram mogućnost podizanja tužbe.
Koliko ti je značila podrška koju su ti pružile neke formalne i neformalne grupe u situaciji u kojoj si se našao?
Bojan Elenkov: Značilo mi je puno. Podržale su me mnoge ljevičarske organizacije iz BiH i bivše Jugoslavije i malobrojni nezavisni mediji koji postoje. To je bila jedina podrška i to je više nego što sam ja očekivao. Hvala im svima puno.
Tekst je preuzet sa AbrašMEDIA
Vezan tekst:
Osuda represije protiv ljevičara u Prijedoru