Prethodne nedjelje održani su predsjednički izbori u Francuskoj, a u drugom krugu glasanja Emmanuel Macron osvojio je 58.5 posto glasova i tako osvojio drugi uzastopni mandat od pet godina. Njegova suparnica Marine Le Pen osvojila je 41.5 posto glasova u drugom krugu i doživjela još jedan poraz od Macrona. Ovi predsjednički izbori praćeni su s posebnom pažnjom s obzirom da je Francuska uz Njemačku vodeća zemlja Evropske unije.
Izbore u Francuskoj za Buku je komentarisao historičar i diplomata Slobodan Šoja, koji je svojevremeno bio i ambasador Bosne i Hercegovine u Francuskoj.
Pobjeda protiv kandidata kojeg ogromna većina ne želi, ali koji raste
Šoja kaže kako pobjeda Emmanuela Macrona u duelu sa Marine Le Pen nije bila neočekivana.
“Ona je kristalno čista i odražava volju 18,7 miliona francuskih birača od 48,7 miliona birača s pravom glasa. Međutim, iza paravana ove ubjedljive pobjede koja najavljuje kontinuitet francuske politike, kako evropske tako i domaće, krije se ipak mnogo toga što obilježava novu francusku politiku. Macron to zna i zato sinoć nije bio previše ushićen iako je imao razloga da slavi. Novi stari francuski predsjednik zna da veliki broj Francuza nije zadovoljan njegovim petogodišnjim bilansom i da je pobijedio kandidata kojeg Francuska ogromnom većinom ne želi, a takvog kandidata nije teško pobijediti. Mada, nezavisno od ove nespremnosti Francuske da povjeri upravu zemlje partiji Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, sa godinama koje prolaze ta partija osvaja svaki put sve više glasova”, ističe u razgovoru za Buku Šoja.
Konstatuje kako se još nije dogodilo da Marine Le Pen osvoji manje glasova nego prethodni put.
“I to je nešto o čemu treba voditi računa jer je očigledno da vrijeme radi za pokret koji trenutno vodi Marine Le Pen. Emmanuel Macron je takođe svjestan da bi sasvim druga priča bila da je u drugi krug ušao ljevičar Jean-Luc Melenchon (Žan-Lik Melanšon) koji bi Macrona relativno lako pobijedio. To su razlozi zašto pobjeda ipak ima malo gorčine. Ali i to što je svjestan problema govori da je Macron ozbiljan državnik i ubijeđen sam da će pokušati u novom mandatu ispraviti greške koje je dosad pravio. Na Balkanu to niko ne bi uradio poslije obezbijeđene druge i posljednje pobjede”, podvlači on.
Sigurno je, smatra Šoja, da je Macron svjestan da u novi mandat ulazi na čelu jedne duboko podijeljene Francuske: suverenističke Francuske, Francuske dobrostojećih i Francuske onih kojima više treba nego što imaju.
“Ova treća bi pobijedila da je bila u drugom krugu. Za mladog Macrona je sigurno bolna činjenica da ga mladi ljudi ne vole i radije ne glasaju za njega već za mnogo starijeg Melenchona s kojim se mogu lakše duhovno identificirati. Izbori su iza nas i malo je sad bitno komentarisati bilo kakve hipoteze i kalkulacije. Ono što je, međutim, sad najvažnije su pripreme za ono što neki već zovu „treći krug izbora“. To su parlamentarni izbori sredinom juna ove godine. Uobičajeno je da poslije predsjedničkih izbora Francuzi daju povjerenje novoizabranom predsjedniku pa mu omoguće većinu u skupštini. Tako je bilo prije pet godina kad se Macronova partija prvi put pojavila na izborima i od 577 osvojila 309 mandata. Ove godine stvari bi se mogle drukčije odvijati jer nije nemoguće da neko iz opozicije bliže ljevici i lijevom centru dobije parlamentarnu većinu. Drugim riječima, ono što se juče dešavalo u Francuskoj svoj puni smisao i značaj dobiće tek 19. juna ove godine kad se bude znalo ko ima većinu u Narodnoj Skupštini Francuske”, pojašnjava bivši ambasador BiH u Francuskoj i nosilac ordena Legije časti u ovoj zemlji.
Uozbiljiti se, pa kucati na vrata Evrope
Neizostavno je, naravno, govoriti i o refleksijama izbora na Bosnu i Hercegovinu i Zapadni Balkan, a Šoja naglašava da se odnos Francuske prema BiH ne bi mijenjao bez obzira na predsjednika.
Ono što se mora mijenjati, upozorava on, jesu razmišljanja i djelovanja naših političara i izabranih zvaničnika.
“Što se tiče Bosne i Hercegovine, za nas je sasvim svejedno ko bi pobijedio na izborima. Francuska je sigurno prijateljska i vrlo dobronamjerna prema našoj zemlji, a to što ona nije raspoložena favorizirati nova proširenja Evropske unije nema nikakve veze s nama niti je usmjereno protiv nas. A nama bi bolje bilo da se malo promijenimo i uozbiljimo pa tek onda pokucamo na vrata Evrope”, zaključuje naš sagovonik.