Intervju

Biljana Begović: Apsurdno je da imamo sve više fakulteta, sve manje studenata, a sve više diploma

Mladi trebaju biti promjena. Treba da budu aktivniji, hrabriji, da nude svoje ideje i vrše pritisak da ih usvajamo

27. septembar 2022, 12:49


Biljana Begović je rođena 14.12.1975. u Goraždu. Završila je Filozofski fakultet u Beogradu i stekla zvanje diplomiranog psihologa. Specijalizaciju iz oblasti psihoterapijskog rada takođe je stekla u Beogradu. Sa 26 godina postala je najmlađa direktorica prve privatne gimnazije "Milutin Milanković" u Beogradu i Srbiji. Kao psiholog, a potom i direktor, radila je u PU “Bonum”. U julu 2021. godine, imenovana je za ministricu u BPK Goražde.

BUKA: Prvi ste put na listi, prethodnih 14 mjeseci ste ministrica u Vladi BPK, šta ste do sada uradili na mjestu ministrice?

Ministarstvo obrazovanja, mladih, nauke, kulture i sporta sam preuzela prije godinu dana. Naslijedila sam neriješen prevoz učenika, kolektivni ugovor u obrazovanju koji je istekao, nedovršene konkurse za nastavnike i učitelje. U saradnji sa ljudima iz ministarstva uspjeli smo brzo riješiti ono što je čekalo dvije godine i početi prošlu školsku godinu bez nepotrebnih opterećenja. Kolege u Vladi BPK Goražde su podržale moju želju da konačno ljude u prosvjeti prestanemo držati u neizvjesnosti raspisivanjem konkursa na određeno vrijeme. Za godinu dana stalni radni odnos dobili su svi kadrovi za kojima postoji opravdana dugoročna potreba. Ponosna sam jer je sve provedeno javno i transparentno bez žalbi nastavnog osoblja. Prosvjetnim radnicima smo povećali plaću, a posebnu pažnju sam posvetila djeci s posebnim potrebama. Pokrenuli smo konkretne aktivnosti da se sistemski rješavaju njihovi problemi, a što je najvažnije, podigli smo svijest o tome. Povećana su izdvajanja za sport i kulturu. Puno se radilo, ali ostalo je i još puno posla, jer ovo je najobuhvatnije ministarstvo u vladi kojem objektivno nedostaje ljudskih resursa.

BUKA: Mladi, sport i obrazovanje su u Vašem resoru. Situacija je katastrofalna u cijeloj državi. Koja rješenja nudite da promijenite situaciju?

Mladi trebaju biti promjena. Treba da budu aktivniji, hrabriji, da nude svoje ideje i vrše pritisak da ih usvajamo. Tokom cijele karijere sam vezana za mlade i sa njima najviše volim da radim. Ključno je da ljudi iz politike vrate njihovo povjerenje, budu otvoreni i iskreni i zajedno s njima tragaju za rješenjima. Ideja ima dosta, mnogo toga ne može preko noći posebno u gradovima na periferiji, gdje se podhitno mora početi raditi na razvoju infrastrukture koja nedostaje u odnosu na veće sredine. Ako ostanem ministrica, ali i ako ne ostanem, borit ću se da u BPK zaživi projekat Goražde omladinski grad. Ideja je jednostavna, iz budžeta bismo sufinansirali 10.000 noćenja uz obavezu da budu dio proaktivnih kulturnih, NVO ili sportskih programa. Sufinansiranje bi bilo po principu noć za noć, tako da bi praktično imali 20.000 noćenja tokom godine u Goraždu, što je danas misaona imenica. Korist bi imali svi, a posebno turizam i ugostiteljstvo, koji osim ljeta ovdje teško pozitivno posluju.

BUKA: Kandidatkinja ste za državni parlament. Recimo, na nivou BiH ne postoji ministarstvo koje je trenutno Vaš resor. Uđete li u Parlament, hoćete li se boriti da se to promijeni?

Ja se i sada zalažem za to, ali sam svjesna ustavnih ograničenja, što ne znači da ih ne treba mijenjati. Za početak, bilo bi sjajno da ono što jeste državna nadležnost uredimo, a to je visoko obrazovanje. Mora se raditi na podizanju standarda kvalitete kako bismo vratili dignitet diplomama iz BiH. Apsurdno je da imamo sve više fakulteta, sve manje studenata, a sve više diploma. Kada je riječ o srednjem i osnovnom obrazovanju, smatram da Sarajevo i Goražde trebaju postati primjer dobre prakse. Za početak, treba ujednačiti nastavne programe dva kantona, a zatim i da Sarajevo kao bogatiji kanton preuzme finansiranje obrazovanja u BPK Goražde. Za malo novca, svi bi dobili puno, a dali bi putokaz da se obrazovni sistem mora i treba objedinjavati.

BUKA: Goražde nema svog predstavnika u državnom parlamentu. Šta bi neko ko dolazi iz Goražda i u najvećem je zakonodavnom tijelu u zemlji mogao uraditi za svoj grad, kanton?

Goražde može prvi put imati svog predstavnika u državnom parlamentu, ali Goraždani trebaju glasati za kandidate iz svog grada. DF je rijetka politička partija koja  je na listu za državni parlament stavila nekog iz Goražda i to bi se trebalo iskoristiti. Ako bih dobila prilku, ja bih je sigurno iskoristila. Bila bih glasna i jasna, jer se na prostor BPK mora prestati gledati kao na problem, jer u nečijim glavama razdvaja istok od zapada. Cijeli region Podrinja je, nažalost, prepušten propadanju, prazni se jer je siromašan, a to ne zaslužuje niko bez obzira s koje strane entitetske linije živi. Jedni drugima moramo postati najvažniji i shvatiti da se od ideologije ne živi.

 BUKA: U Goraždu nedostaje doktora, možemo uzroke tražiti donekle i u Vladi čija ste članica. Kako riješiti taj problem?

Kompleksno je to pitanje. Visina plaće, sadžaj i kvalitet života, putna komunikacija, sve to utiče na opredjeljenje hoće li neko živiti i raditi u BPK Goražde, a posebno doktori kojima su vrata otvorena širom svijeta. Ne fali u BPK Goražde samo ljekara, fali i drugih obrazovanih i stručnih kadrova. Goraždu sve više fali stanovnika i solidarnosti viših nivoa vlasti da se život zadrži na Drini.

BUKA: Građani BiH se guše u inflaciji, cijene rastu, plate stagniraju. Šta biste Vi, kada biste bili zastupnica, mogli uraditi da to promijenite?

Sama vjerovatno ništa. Građani moraju podići glas, birati ljude koji taj glas hoće čuti i koji znaju i mogu pokrenuti promjene. Izbori su njihovo oružje i ovo je prilika da se kazne svi koji su imali obraza sebi povećati platu, zbog čega nisu smanjivali PDV i akcize. Svim građanima BiH bi poručila nemojte se prodari za simboličnu socijalnu pomoć koju su cam namijenili iz punih budžetskih kasa. Vi zaslužujete više.

BUKA: Jedna od tema koja se koristi kao opravdanje za blokade državnih institucija je Izborni zakon. Kakve promjene biste Vi podržali?

  Za početak kao društvo koje sebe smatra civilizovanim trebamo pokazati da poštujemo Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i Ustavni sud svoje države. Sve što garantuje ispunjavanje međunarodnih i domaćih presuda, a ne diskriminira ljude bez obzira na ime, spol, rasu, vjeru je dobro rješenje. Svaki čovjek na svakom pedlju ove zemlje mora da vrijedi isto. Našu vrijednost ne treba da određuje ime, pripadnost narodu, religiji, ili stranci, već ono šta znamo i koliko možemo.

BUKA: Malo se govori o ljudskim pravima, a ona se narušavaju širom zemlje? Koje su Vaše mjere na uspostavi ravnopravnosti, sprječavanju diskriminacije, a posebno zaštite manjinskih grupa?

Ja mislim suprotno, nikada se više nije govorilo o ljudskim pravima, više trošilo novca na njihovu promociju, a bilo ih manje. Ključ je u pravosuđu koje mora osigurati poštivanje zakona i Ustava BiH. Nisu naši zakoni ni tako loši, ali se ne poštuju.

BUKA: DF je stranka koja se predstavlja kao građanskom, ali nije bilo funkcionera DF-a na Povorci ponosa koja je jedan od osnova građanske države. Koje su vrijednosti DF-a i zašto u praksi ne vidimo takvu borbu za građansku državu?

DF se ne predstavlja, DF jeste građanska stranka, a ako će milion, a ja vjerujem i više potpisa za građansku BiH biti malo kao dokaz onda nema DF problem. U BiH je problem što se većina stranaka samo bori za vlast, a ne za ideje. Da budemo iskreni nisu svi u BPK Goražde bili sretni što prvi put poslije rata u vladi ima troje ministara Srba. Mogao je DF ići lakšim putem i predložiti Bošnjaka, ali ako želimo državu gdje nas ne određuje samo ime onda se mora biti spreman i na žrtvu. Meni je drago što me većina ljudi prihvatila kao dijete tog grada i stručnjaka. Ja nemam problem biti Srpkinja i Bosanka i Hercegovka, jedno drugo ne isključuje.Vjerujem da sam kao čovjek i profesionalac svojim radom opravdala njihova očekivanja. Bitku za građansku BiH vodi i Pokret za državu, a dio tog pokreta je i DF. Voljela bih kada bi Vojin Mijatović mogao biti treći član Predsjedništva BiH i hvala mu za hrabrost i upornost koji garantuju da se jednog dana nećemo birati po imenu.

Kada je riječ o Paradi ponosa lično, a koliko sam vidjela ni ljudi u DF nemaju problem s tim. Nisam pratila ko je bio u povorci, a ko nije. Ne mora značiti da će im neko ko je šetao s njima biti veća podrška od onih koji nisu iz različitih razloga, a složićete se ima vjerovatno i opravdanih. Za BiH jednakih prava za svakog čovjeka!