Jer, opet su iznevjerena očekivanja – prošli su izbori, ali još uvijek nema tako potrebne nove, reformske vlasti u zemlji – umjesto toga, na snazi je nezrelo ponašanje bh. političara i govori kakvi su bili odlika dosadašnje političke krize.
Oni što iole prate rad Evropskog parlamenta, mogli su primijetiti da iz ove evropske institucije redovno put BiH odlaze upozorenja, zahtjevi, rezolucije, kojima se od domaćih političkih snaga traži zrelost, odgovornost i angažman za dobro svih stanovnika zemlje. Do sada, međutim, nije bilo adekvatnog odgovora sa bh. strane i, sasvim očekivano, izvjestiteljka za BiH Evropskog parlamenta, Njemica Doris Pack kaže:
“Moram reći da nisam zadovoljna. Očekivalo se da će nakon izbora stvari ići bolje – više pragmatično, manje nacionalistički, da će se na umu imati budućnost ljudi u BiH. Umjesto toga, vidim da se sukobljavaju, čak ni ne pregovaraju, što budi bijes – stanovnici BiH zaslužuju istinsko angažovanje a ne ovo nedozrelo ponašanje – ‘na ovaj sastanak idemo, a na ovaj ne idemo’. Takvo nešto se ne smije dešavati u zreloj državi. Od njih se očekuije da konačno formiraju vlast, vlast koja bi trebala biti bazirana na koalicijskom sporazumu, kao što se svuda radi. I mi u Njemačkoj smo radili tako – partneri izlože svoje ideje o budućnosti, stave to na papir, potpišu i rade na tome. Moraju raditi na sadržaju takvog papira – šta treba činiti na polju ekonomije, obrazovanja, vladavine prava. Međutim, umjesto toga vidimo političare koji na jedan skup dođu, na drugi ne, a to što govore podsjeća na ružan način kako su govorili proteklih godina. “
Da li je to specijalnost samo BiH, nezrelih političara, ili je riječ o balkanskom sindromu?
Doris Pack: BiH ima problema više nego ostali – zemlja je to koja je podijeljena u dva dijela, a trebala bi biti jedna zemlja, tu su i teškoće između njena dva dijela, i tu su tri naroda koja moraju biti poštovana i koji moraju dijeliti odgovornost za budućnost zemlje. Situacija je veoma komplikovana, a uz to, BiH ima veoma tužnu prošlost – prošlost koju još uvijek nisu ostavili iza sebe jer još uvijek ne gledaju istinski u budućnost. Gledaju samo vlastiti interes, nacionalni interes, interes entiteta, a ne u pravcu toga šta treba učiniti kako bi, na primjer, mladi dobili dobro obrazovanje, priliku da dobiju posao i sl. Riječ je, dakle, o zemlji koja ima mnogo problema, više nego ostali – riječ je o situaciji koja se može razumjeti, ali koja se mora prevazići. U tome imaju pomoć sviju nas. Mi smo tu voljni da pomognemo, ali oni trebaju da urade barem svoj dio posla. Zato ako, na primjer, žele da vide leđa visokom predstavniku, tada moraju, zajednički, da preuzmu odgovornost na sebe i rade na tome. Tada će on sigurno otići.
Ne ispuštamo BiH iz vida
Govoreći o visokom predstavniku, usred smo nečega što bi se moglo pretvoriti u krizu. Opet je u pitanju komunikacija, Ured visokog predstavnika – rukovodstvo RS, tačnije, gospodin Dodik?
Doris Pack: Situacija je kakva je uvijek bila – problemi će se prevazići – ne treba je precjenjivati. Međutim, problem sa visokim predstavnikom je da je on tamo, ima svoje obaveze, dok u isto vrijeme mnogi ljudi ne žele da ga više tamo vide. Čak smo i mi rekli – sa visokim predstavnikom BiH ne može ući u EU, mora ga se riješiti na lijep način. To znači da od gospodina Inzka moraju preuzeti odgovornost, jer on je tamo samo zato što oni ne čine što bi trebali.
Ranije ste govorili da ključne probleme u BiH čine dvojica ključnih igrača – gospodin Silajdžić i gospodin Dodik. Sada kada je ovaj prvi, izgleda, napustio glavnu političku scenu, ipak još uvijek imamo probleme.
Doris Pack: Nakon izbora sam očekivala da će biti lakše riješiti probleme zato što u igri više nisu dvojica – međutim, izgleda da nije tako. Zato sam više razočarana nego što sam vjerovala da ću biti. Uvjerena sam da političari moraju više osluškivati kako sve to izgleda izvana – ne iz našeg ugla, već iz ugla stanovnika BiH. Čini mi se da više niko nikome ne vjeruje. I to je problem za zemlju. Zato treba da sačine najširu koaliciju, na papir stave sve što treba činiti i da započnu sa poslom. Ali, prije toga, moraju shvatiti šta im je činiti. Zaista je teško ubijediti Dodika i ostale šta zaista znači kompromis. Kompromis i konsenzus su riječi koje su aktuelne u EU svakodnevno, u svakidašnjem poslu. Bez kompromisa i konsenzusa ni mi u Evropskom parlamentu ne bismo bili u stanju doći do bilo kakvih rješenja. Slično važi i za rad Vijeća ministara EU. Na Balkanu je problem – ako pokažeš da si spreman da činiš kompromise, ostali vjeruju da si slab. Ali to nije tačno. Kompromise čine mudri, na slabi.
Nedavno je gđa. Ashton za direktora za zapadni Balkan postavila nama dobro poznatog Miroslava Lajčaka. Kako vidite taj potez i imenovanje?
Doris Pack: Poznato je da g. Lajčak zna mnogo o zapadnom Balkanu, posebno o BiH. Jedino se mogu nadati da će on svoj posao ozbiljno prihvatiti, pomažući i ostalima da se kreću naprijed. Međutim, još nemam ideju u kojem pravcu on namjerava da djeluje. Lično, nisam bila previše sretna kada sam vidjela da se uspostavlja još jedna osoba koja će biti nadležna za BiH. Mislim da imamo dovoljno ljudi za to: imamo visokog predstavnika, koji veoma dobro poznaje prilike, imamo ljude u delegaciji koji poznaju baš sve. Problem je druga strana – partneri u zemlji; oni bi trebali biti voljni za saradnju. Nije važno ko sa ove strane ima kakvu odgovornost – to ne mijenja suviše stvari. Ipak, to pokazuje da smo zaista veoma ozbiljno uključeni u BiH – ne ispuštamo je iz vida i mislim da je to možda najvažnija simbolična strana ovog postavljenja.
Radio Slobodna Evropa