U protekloj godini, Bosna i Hercegovina suočavala se sa izazovima koji su ponovo u fokus stavili bezbjednosnu situaciju: nacionalistička i separatistička retorika vladajuće koalicije u RS, kampanjama poput ‘Branimo Srpsku’ i ‘Granica postoji’, nastavila je raspirivati tenzije; Evropska komisija je u svom izvještaju za 2023. godinu naglasila kao rastući problem veličanje ratnih zločinaca na Balkanu; izvještaji italijanskih medija označili su Balkan, uključujući i BiH, kao područje na kojem djeluju terorističke ćelije…
Dok se prošlost i dalje kao tamni oblak nadvija nad regiju, kompleksne unutrašnje prilike dodatno usložnjavaju globalni izazovi. Sve oči uprte su u Izraelu i Gazi, a rat u Ukrajini još malo ulazi u treću godinu. Ni jednom od ova dva sukoba ne nazire se kraj. Evropa istovremeno bilježi značajan porast uvoza oružja i uspon radikalne desnice, kroz političku popularnost lidera poput Orbana, Le Pen, Meloni i najnovijeg, desnog populiste Geerta Wildersa iz Nizozemske.
O tome kakva je bezbjednosna situacija u Bosni i Hercegovini, ali i šire, na izmaku 2023. godine, razgovarali smo sa Merijnom Hartogom, direktorom Centra za evropske studije bezbjednosti iz Nizozemske, koji u našoj zemlji provodi projekat BIHOS u oblasti parlamentarnog nadzora nad sektorom bezbjednosti.
Nizozemska je u početkom decembra izrazila svoje protivljenje otvaranju pregovora o proširenju Evropske unije sa BiH. Vlada Nizozemske smatra da je postignut samo ograničen napredak u većini od 14 prioriteta i nazadovanje u oblasti slobode izražavanja. Kao ozbiljne probleme naveli su secesionističke napore iz Republike Srpske, te kriminalizaciju klevete i usvajanje novog zakona o stranim agentima.
Da bi BiH postala bolje pozicionirana kao država kandidatkinja za članstvo u EU, potrebno je mnogo učiniti u oblasti reforme upravljanja, a nadzor nad sektorom bezbjednosti sastavni je dio upravljanja, smatra Hartog.
Za jačanje bezbjednosti u bilo kojoj državi, pa tako i u BiH, ključna je nadzorna uloga koju parlament obavlja nad različitim institucijama i agencijama koje su odgovorne za aspekte nacionalne bezbjednosti. Ova vrsta nadzora omogućava parlamentima da prate, analiziraju i nadgledaju aktivnosti i politike koje se tiču vojne, obavještajne, policijske i drugih bezbjednosnih aspekata, pojašnjava.
U BiH parlamentarni nadzor nad sektorom bezbjednosti, nažalost, ne funkcioniše, ocjenjuje Hartog, jer postoji previše slojeva nadzora, a malo ili nimalo koordinacije između svih ovih aktera.
“Previše slojeva uzrokuje da akteri nadzora ne preuzmu odgovornost jer bi ‘to trebao učiniti drugi neko drugi. Dakle, relativno je lako sakriti se iza nekoga i ne raditi svoj posao.“
Svrha projekta BIHOS, koji Centar za evropske studije bezbjednosti provodi u BiH sa lokalnim partnerima, jeste jačanje inkluzivnog nadzora sigurnosnog sektora u BiH.
“Ideja koja stoji iza toga jest da će nadzor, kao dio dobrog upravljanja, postati učinkovitiji samo ako parlamenti uključe znanje koje je dostupno izvan parlamenta, tj. think tankove, akademsku zajednicu, tužilaštvo, ured za reviziju, nevladine organizacije itd. I ne samo to, već će takođe povećati njihov legitimitet ako to učine. Ovo će opet doprinijeti većim naporima usmjerenim na poticanje procesa dobrog upravljanja u vašoj zemlji.”
Može li parlamentarni nadzor na sektorom bezbjednosti biti učinkovitiji, imajući u vidu složenu strukturu vlasti i političku situaciju u zemlji?
“Mislim da svi različiti slojevi – potaknuti vašom komplikovanom državnom strukturom, potaknutoj s druge strane Daytonom – čine vrlo izazovnim uspostaviti demokratski i učinkovit parlamentarni nadzor nad sigurnosnim sektorom. Sam sistem dopušta svim različitim skupštinama da ne preuzimaju odgovornost kada je to najpotrebnije… Osim toga, zastupnici bi trebali puno ozbiljnije shvatati svoje zadatke i dužnosti, oni su tu zbog naroda, a ne zbog sebe ili stranke.”
Hartog smatra da će situacija biti bolja kada “Bosanci i Hercegovci opet uzmu stvari u svoje ruke”.
“Mislim da će stvari profunkcionisati kada Bosanci budu mogli uzeti stvari u svoje ruke, bez međunarodnog predstavnika i postanu jača jedinstvena država sa manje skupština – čemu sve kantonalne skupštine? I uz to postanu funkcionalna federacija dvaju entiteta, gdje postoji poštivanje autonomije entiteta u pažljivo odabranim područjima, ali gdje postoji posebno poštivanje državne vlasti u drugim područjima. Belgija i Švicarska nisu savršene, ali bi mogle poslužiti kao primjeri. Entiteti su tamo vrlo autonomni, ali generalno se ljudi tamo osjećaju ili Belgijcima ili Švicarcima…”
Da li smatrate da postoji stvarna opasnost od novih sukoba na Balkanu?
“Ne mislim da regija klizi natrag u sukob. Mislim da prijetnje nacionalističkih i radikalnih političara oni uglavnom koriste kako bi politički dobili ono što žele i pridobili podršku i glasove potencijalnih birača. Ti ljudi su dio povlaštene političke elite i imaju toliko toga za izgubiti kada bi započeli u rat, da zaista ne vjerujem da će se to stvarno dogoditi. Imaju sve što mogu dobiti od statusa quo. Da, status quo koji tu i tamo žestoko osporavaju primjedbama ili prijetnjama, ali i dalje status quo.”
Svjedoci smo i uspona radikalne desnice u Europi. Nakon Orbana, Le Pen, Meloni, iz Nizozemske stiže ekstremno desni, antiislamski populist Geert Wilders. Što se može zaključiti iz vidljivog rasta političke popularnosti desničarskih pokreta u EU?
“Wilders je čisti populist koji vrlo lukavo koristi talase nezadovoljstva unutar određenih skupina stanovništva. On je vješt političar koji tačno zna šta ‘narod’ želi čuti. A to su ljudi koji zapravo imaju dosta toga za prigovoriti u proteklih 20 godina. Pod neoliberalnom vladavinom cijeli dijelovi nizozemskog društva su se u osnovi privatizovali – zdravstvo, javni prijevoz, stanovanje, energija. Kao rezultat toga, sve je postalo puno skuplje. Dakle, da, siromaštvo je bilo u porastu, puno nezadovoljstva među velikim segmentima društva. Wilders je iskoristio nezadovoljstvo i kao svoje omiljene žrtve za sve optužio migrante. ‘Nije li zapravo krivica stranaca koji dolaze u našu zemlju to što si više ne možete priuštiti kuću?’ Takva je pitanja postavljao ljudima. Uz to, on je fokusiran na muslimane već od početka svoje karijere i njihovu vjeru vidi kao nazadnu i nešto što ne bi trebalo postati dominantno u Evropi. I na kraju, želi Nexit, jer, nije li Brisel svima najdraža žrtva? Sve ove godine u opoziciji mogao je potpirivati frustraciju u narodu, što je i činio. Samo je spominjao probleme i nikada nije iznosio izvodljiva rješenja: Nexit nije izvodljiv, zatvaranje svih džamija je protiv naše slobode vjere i stoga nije izvodljivo. U suštini, sve njegove predložene politike nisu izvodljive. Štaviše, protivustavne su. I sad je pobijedio… Mnogi ljudi gledaju u njega; ‘Pa, Geert, sada je tvoj red, promijeni državu!’ Samo me strah da idemo u smjeru Mađarske….”
Šta se sada događa u Ukrajini dok svijet gleda prema Izraelu i Gazi? Vjerujete li da je kraj rata blizu, a ako ne, kako mislite da će se nastaviti i kada će završiti?
“Sigurno ne… Obje zemlje misle da još uvijek mogu dobiti rat, to je recept za nastavak, nažalost. Mislim, zašto pregovarati kada još uvijek vjerujete da možete vratiti Krim ili osvojiti Kijev? Bojim se da će ovo završiti dugim ratom koji će biti prekinut status quo situacijama i prekidima vatre, ali ne i mirovnim sporazumima… Ovo je ono što mi zovemo zamrznuti sukob…”
Mislite li da je EU pred raspadom, kao što mnogi govore u posljednje vrijeme?
“Sigurno ne. EU je dovoljno jaka da preživi. Previše velikih i važnih država ima interes da se projekat održi, pa se on nikada neće urušiti. Možda s povremenim Nexitom, Frexitom ili šta već, ali i Brexit smo preživjeli. Moglo bi se reći da nas je rat u Ukrajini čak učinio jačima i ujedinjenijima. Naravno da imamo ozbiljnih problema s našom vjerodostojnošću. Mislim da je svih šest zemalja Zapadnog Balkana potpuno zasićeno Briselom i njegovim procedurama, i to je s pravom sramotno i nepošteno, već od Soluna 2003. godine. I na kraju, interne procedure se moraju brzo promijeniti. Nikada ne možemo napredovati u svijetu, ili s proširenjem, sa ovim ludim sistemom glasanja vetom, koji bi uskoro trebao postati većinsko glasanje. Ali ti nedostaci – nedostatak vjerodostojnosti, paralizirajući veto, ogromna i skupa birokracija, itd. – neće uzrokovati kolaps EU. Definitivno ne.”