Životne okolnosti su je odvele prvo u Banjaluku, gdje je završila gimnaziju, a potom u Beč, gdje završava studij prava. Iako je za nju 21. novembar samo rođendan, kaže da ju je činjenica da je rođena na dan potpisivanja Dejtona na jedan način i obilježila. Na prvu ne vidi nikakvu vezu njenog odlaska iz BiH s potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali kaže da je to ipak neposredni uzrok. Sporazum je zaustavio rat, ali nije uspostavio institucije koje garantuju političku stabilnost.
BUKA: Anđelina, rođena si na dan kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, u tvojoj je porodici tog dana bilo duplo slavlje, koliko te je ta činjenica pratila kroz život? Jesu li ljudi to primjećivali i govorili ti, da si rođena na dan kada je u BiH stigao zvanični mir?
Da, ta činjenica me stvarno prati kroz život. Vaša zainteresovanost za ovaj intervju je dokaz da ljudi to itekako primjećuju. Iako je ovaj dan za mene samo rođendan, taj dan prije 25 godina je promijenio tok naše istorije.
BUKA: U javnom diskursu često se pominje neophodnost promjena Dejtona. Evo Dejton se za 25 godina nije mijenjao mnogo. Odnosno nije bilo ključnih promjena. Koliko si se ti promijenila za 25 godina?
Ne mogu da kažem koliko sam se promijenila u svojih 25 godina, ali se moj pristup problemima i uopšte životu drastično promijenio mojim dolaskom na studije u Beč. S druge strane, Dejtonski sporazum se ne mijenja i svako pominjanje izmjena ili revizije donosi jednu dozu neizvjesnosti.
BUKA: Ti si studentkinja prava, koliko iz tvoje perspektive konstitutivnost narušava prava ostalih naroda u BiH? Drugim riječima, je li Ustav BiH dokument koji je suprotan načelima Evropske konvencije o ljudskim pravima?
U odluci Sejdić-Finci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu je ilustrovan primjer koliko konstitutivnost šteti drugim narodima. Međutim, provođenje te odluke bi zahtijevalo izmjene Dejtonskog sporazuma u njegovoj osnovi, jer ta odluka i Dejtonski sporazum međusobno negiraju principe na kojima se zasnivaju. Evropska konvencija o ljudskim pravima je postojala i u vrijeme pregovora i potpisivanja u Dejtonu. Oni koji su stvarali „Dejton“ očigledno nisu razmišljali o budućnosti, zbog čega naša generacija nosi taj teret na leđima. Dok ovi danas razmišljaju samo o prošlosti, pa se svaki konstruktivan dijalog čini nemogućim.
BUKA: Da li si na svom fakultetu nekada razgovarala s profesorima i kolegama o Ustavu BiH, šta oni kažu?
Ne, nisam nikada imala priliku da vodim razgovor o tome na svom fakultetu. U Austriji se ne vodi polemika oko Dejtonskog sporazuma, jer se moderna društva bave svojim problemima. Čini mi se da to apsolutno niko ne posmatra kao problem. Od njih možemo da naučimo da je bitno da svako rješava svoje probleme sam, bez intervencija sa strane. To moramo naučiti, da svoj problem shvatimo kao svoj, a ne kao tuđi.
BUKA: Šta misliš o Dejtonskom mirovnom sporazumu? Je li on samo zaustavio rat, a da konačan mir još nije uspostavljen?
Mislim da je to bilo jedno od rješenja koje je donijelo privremeni mir i stabilizaciju. Međutim, danas se ispostavilo kao nedjelotvorno na duže staze, jer nije uspostavio institucije koje bi nam dale političku stabilnost, a politička nestabilnost je suštinski razlog zbog kojeg mladi odlaze.
BUKA: Dejton kojeg mnogi nazivaju ludačkom košuljom je, prema mišljenju sociologa, kreator društvene zbilje zbog koje mladi odlaze. Je li ovo ispravna teza?
Priznajem da nisam upoznata s mišljenjem tog sociologa. Međutim, kao što sam rekla, politička nestabilnost je jedan od glavnih okidača za mlade da napuste državu u potrazi za boljim životom. Mladi odlaze zbog ambijenta u našem društvu koji je rezultat Dejtonskog sporazuma, a to je prvenstveno nedostatak institucija koje bi stvorile poželjan ambijent za život.
BUKA: Zbog čega si ti otišla iz BiH i ima li Dejton veze s tvojim odlaskom?
Ja sam otišla zbog svoje želje da steknem kvalitetno obrazovanje. U posljednje vrijeme uviđam da to posredno ima veze i s Dejtonskim sporazumom. Pridavanje značaja obrazovanju, kulturi, ali i razvijanju kolektivne svijesti je sve ono što nažalost trenutno ne pronalazim u Bosni i Hercegovini.
BUKA: Planiraš li se vraćati u BiH i pod kojim uslovima bi to učinila?
Uvijek se vraćam svojoj porodici i prijateljima. Tu je moj dom. Ako bih se vratila u BiH za stalno, željela bih da se vratim u društvo koje je u stanju da prevazilazi sukobe, društvo koje poštuje drugačije mišljenje i društvo koje je spremno da se suoči sa svojim nedostacima. Jedino tada se može govoriti o budućnosti.