Nova austrijska ambasadorica u BiH Ulrike Hartmann u razgovoru za Buku govori o odlasku naših građana u Austriju, ekonomskoj saradnji između ove dvije zemlje, te podršci koju Austrija pruža BiH na njenom evropskom putu.
Hartmann je prethodno bila šefica Kancelarije visokog predstavnika u BiH (OHR) u Banjaluci, te odlično poznaje jezik i društvene prilike u BiH.
BUKA: Vaša ekselencijo, ambasadorice Hartmann, bh. javnost je jako zabrinuta zbog odlaska ljudi iz BiH. Veliki broj naših građana odlazi da živi u Austriji. Kako vi gledate na to? Kakva je politika vaše Vlade po tom pitanju?
Hartmann: Zabrinutost zbog toga što iz Bosne i Hercegovine odlazi sve veći broj mladih, kvalificiranih ljudi je zasigurno opravdana. Ljudi koji napuštaju Bosnu i Hercegovinu naglašavaju da bolje zaposlenje i bolja primanja nisu jedini razlog zašto odlaze. Oni žele dostojanstven život za sebe i svoju djecu, žele efikasan zdravstveni sistem, kvalitetan obrazovni sistem. Žele pravosudni sistem u kojem su svi jednaki pred zakonom. Stoga je važno da se sluša glas građana i povede računa o njihovim stvarnim problemima.
Uprkos činjenici da firme iz Austrije i ostalih zemalja Evropske unije imaju sve veću potrebu za radnom snagom, veoma važno je istaći da nama nije u interesu odliv mozgova iz Bosne i Hercegovine. Iz tog razloga Austrija u Bosni i Hercegovini već dugi niz godina pruža podršku u oblasti stručnog obrazovanja i usavršavanja, s ciljem da se obrazovni sistem prilagodi realnim potrebama privrede i tržišta rada. Mi na taj način želimo doprinijeti kreiranju ambijenta u kojem će mladi željeti ostati, ali i u koji će se htjeti vratiti. Želimo da mladi vide svoju perspektivu u ovoj zemlji, te da oni budu pokretačka snaga za pozitivne promjene.
BUKA: Austrija je jedan od najvećih investitora u BiH. Da li to znači da su Austrijanci veći optimisti kada je u pitanju ulaganje u BiH i njen budući razvoj, nego samo stanovništvo BiH, koje masovno napušta zemlju?
Hartmann: Trgovinska razmjena između Bosne i Hercegovine i Austrije je u stalnom porastu, pri čemu je obim izvoza iz Bosne i Hercegovine u Austriju znatno veći od uvoza iz Austrije. U Bosni i Hercegovini posluje oko 200 austrijskih firmi koje su do sada otvorile preko 7.500 radnih mjesta. Ove firme ostaju u Bosni i Hercegovini zbog povoljnih uslova za proizvodnju i poslovanje, te zbog geografske blizine. Kao što je poznato, austrijske firme su poslije rata među prvima došle u Bosnu i Hercegovinu i bile primjer i ohrabrenje za druge inostrane investitore. Austrijska privreda je sve vrijeme snažno prisutna u Bosni i Hercegovini i doprinosi ekonomskom napretku ove zemlje. Međutim, postoje i poteškoće, posebno kada govorimo o pravnoj sigurnosti. Osim toga, problem odlaska građana u inostranstvo polako osjećaju i austrijske firme u Bosni i Hercegovini, s obzirom na to da je u određenim branšama sve teže pronaći radnu snagu sa odgovarajućom kvalifikacijom.
BUKA: Kakva bi prema vašem mišljenju trebalo da bude uloga Dijaspore u smislu daljeg razvoja BiH?
Hartmann: Kada se govori o dijaspori i potencijalu velikog broja ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji žive širom svijeta, najčešće se u fokus stavljaju njihove novčane doznake. U javnosti se često barata cifrom od 3 milijarde KM koje dijaspora godišnje šalje u Bosnu i Hercegovinu. Dijaspora može kroz investicije još više doprinijeti jačanju privrede, ali je neophodno da se bh. vlasti pozabave poteškoćama s kojima se susreću investitori. Korisno bi bilo ponuditi im olakšice za pokretanje biznisa i otvaranje firmi. Međutim, još važniju ulogu od novca igra njihovo iskustvo koje su stekli u drugim zemljama, njihovo razumijevanje kako država može da bude uređena. Većina ovih ljudi zadržava snažne veze sa svojom domovinom dok su istovremeno dobro integrisani u zemljama domaćinima, tako da oni svojim primjerom i svojim iskustvom života u drugim zemljama mogu doprinijeti napretku Bosne i Hercegovine.
BUKA: Dobro poznajete regiju i imate dugogodišnje iskustvo, kakva je vaša vizija Zapadnog Balkana koju želite promovisati i podržati?
Hartmann: Zapadni Balkan i Bosnu i Hercegovinu u konačnici vidim u Evropskoj uniji, prije ili kasnije, te ne vidim da postoji alternativa. Dovoljno je da posmatramo s kojim zemljama ova regija najviše posluje, u koje zemlje najviše izvozi, iz kojih zemalja se najviše uvozi, ali, na kraju krajeva, i kuda odlaze svi ljudi koji napuštaju zemlje regije. Bosanci i Hercegovci su Evropljani i osjećaju se kao Evropljani. Sva stremljenja Bosne i Hercegovine i njenih građana su prvenstveno usmjerena ka Evropskoj uniji. Smatram da Evropska unija nije kompletna bez ovog regiona. Međutim, veoma važno je istaći da Bosna i Hercegovina, odnosno cijeli region, mora najprije dosegnuti standarde Evropske unije, te prihvatiti i početi živjeti njene vrijednosti. Za to je potreban i enorman napor svih u ovoj zemlji, kako organa vlasti tako i građana.
BUKA: Prethodno ste bili voditeljica ureda Visokog predstavnika u Banjaluci. Uloga Visokog predstavnika se vremenom mijenjala. Kakva bi danas trebala biti uloga međunarodne zajednice kada su u pitanju politička previranja u BiH?
Hartmann: Izuzetno sam ponosna što sam imala priliku da radim za Visokog predstavnika i u Banja Luci i u Sarajevu, kao i na bogato iskustvo koje sam stekla tokom mog šestogodišnjeg boravka u Bosni i Hercegovini. Drago mi je da sam radila u ovoj instituciji koja je nakon rata mnogo učinila za izgradnju i funkcionisanje zemlje. Ali sada je neophodno učiniti korak dalje. Vrijeme je da donosioci odluka u Bosni i Hercegovini preuzmu odgovornost i da se ozbiljno uhvate ukoštac sa problemima s kojima se suočavaju građani ove zemlje. Neophodno je da Bosna i Hercegovina postane država koja ispunjava sve preduslove kako bi postala dijelom evropske porodice. U tom kontekstu bih podsjetila i na značajnu pomoć Evropske unije kroz različite programe i projekte. Pretpristupni fondovi Evropske unije predstavljaju suštinsko ulaganje u budućnost Bosne i Hercegovine. Spomenula bih samo podatak da ukupna pomoć Evropske unije kroz projekte za period 2014-2020 iznosi 552 miliona eura. Pri tome ovaj iznos ne obuhvata bilateralnu pomoć pojedinih zemalja i međunarodnih organizacija. Uzimajući u obzir cjelokupnu dosadašnju pomoć, međunarodna zajednica može i mora zahtijevati konkretne rezultate. Teško je razumjeti, naprimjer, da cijela Evropa radi na stvaranju Energetske unije koja akcenat stavlja na obnovljive izvore energije, a da pri tome Bosna i Hercegovina svoju energetsku budućnost gradi prvenstveno na termoelektranama na ugalj.
BUKA: Je li teško baviti se diplomatijom u BiH, imajući u vidu političku situaciju u BiH i političke aktere koji često imaju izuzetno nediplomatsku retoriku i manire?
Hartmann: Za sve predstavnike međunarodne zajednice je bavljenje diplomatijom i rad u Bosni i Hercegovini zasigurno veliki izazov, posebno zbog komplikovanih struktura i još uvijek osjetnih posljedica rata. Nevažno je da li je taj zadatak lagan ili težak. Važno je da svi damo svoj maksimum. Građani ove zemlje zaslužuju bolju budućnost i zaslužuju da Bosna i Hercegovina postane ravnopravan član evropske porodice. U ulozi austrijske ambasadorice u Bosni i Hercegovini ću, s jedne strane, biti fokusirana na jačanje bilateralnih veza između Bosne i Hercegovine i Austrije, a s druge strane na pružanje podrške ovoj zemlji na njenom putu približavanja Evropskoj uniji. Austrija je tradicionalni i dokazani prijatelj Bosne i Hercegovine. Moja iskrena želja je da u budućnosti vidim Bosnu i Hercegovinu kao zemlju čiji građani imaju jednake šanse i prilike kao i svi građani Evropske unije.
Razgovarala: Milica Plavšić