Foto: Ilustracija
Evropska agencija za zaštitu okoliša nedavno je objavila kako je Bosna i Hercegovina prva u Evropi po prosječnom dnevnom zagađenju zraka lebdećim česticama PM 2,5. Nakon zastrašujićih podataka, vlasti se uopšte nisu oglašavale, a kamoli poduzele adekvatne mjere. To zagađenje, navodi Svjetska banka, svake godine uzrokuje 3.300 prijevremene smrti.
Tako 9% ljudi od ukupnog broja umrlih, premine usljed posljedica aerozagađenja. Mogu li nadležni odgovarati zbog toga, kakav je odgovor država, ali i na druga pitanja, u BUKA intervjuu odgovara Anes Podić, predstavnik udruženja „Eko akcija“.
BUKA: Prema najnovijim podacima BiH je prva u Evropi po prosječnom dnevnom zagađenju zraka lebdećim česticama PM 2,5. Kako komentarišete ove podatke?
Ovo neslavno prvo mjesto je direktna posljedica višedecenijskog nemara vlasti spram problema našeg okoliša. Zagađenje zraka samo je dio priče.
BUKA: Ima li BiH adekvatne mjerače zagađujućih čestica? I postoji li opasnost da je zrak zapravo još zagađeniji?
Imamo više nego dovoljno mjerenja kvaliteta zraka za dijagnozu problema, ono što nedostaje jeste bilo kakva učinkovita akcija na regulisanju emisija zagađujućih materija.
BUKA: Ne vidimo s druge strane adekvatne reakcije vlasti, u Kantonu Sarajevo se zbog epizoda visokog zagađenja proglase mjere poput zabrane kretanja automobilima sa dizel motorima Euro2 i manjom normom. Koliko su to učinkovite mjere i koliko su vlastima zapravo bitne ekološke teme i zdravlje stanovništa?
Problem zagađenog zraka naše vlasti na svim nivoima uglavnom ignorišu. Jedino u Kantonu Sarajevo postoje nekakve interventne mjere, koje su uvedene zbog pritiska javnosti i koje se uglavnom uopšte ne provode. Jedina svrha im je da ostave utisak brige i rada.
BUKA: Ljudi umiru zbog zagađenja zraka, to je činjenica. Je li vrijeme da neko za to počne odgovarati? Ne samo krivično već recimo i kao država zbog kršenja naših zelenih prava?Nekoliko hiljada naših ljudi umire svake godine od bolesti izazvanih zagađenim zrakom. Bilo bi materijala i za krivičnu odgovornost, ali iluzorno je očekivati od našeg pravosuđa, napravljenog po mjeri vladajuće kaste, da zbog toga osudi bilo koga na vlasti. Za to bar imamo niz primjera.Kad su u pitanju međunarodni sudovi, tu je situacija nešto povoljnija. 2021. godine Vijeće UN-a za ljudska prava priznalo je da je pristup zdravom i održivom okolišu univerzalno pravo. Postoji niz slučajeva u kojima je Europski sud za ljudska prava utvrdio da su države zbog nezdravog okoliša prekršile temeljna prava njihovih građana. Moguće je očekivati da će neki od slučajeva pokrenutih i kod nas dobiti sličan epilog. Međutim same presude neće promijeniti odnos naše političke elite prema ovom problemu.
BUKA: U Federaciji je usvojen zakon o zabrani gradnje MHE, da li su ovim zakonom sačuvane rijeke u Federaciji?
Izmjenama zakona o električnoj energiji u avgustu 2022. stekli su se uslovi da dio započetih projekata izgradnje MHE u FBiH bude zaustavljen barem na neko vrijeme. U Republici Srpskoj gradnja MHE je i nastavljena i intenzivirana, čemu su doprinijele visoke izvozne cijene električne energije iz obnovljivih izvora, koje djeluju kao jak stimulans svim potencijalnim investitorima.Dok god osvajanje vlasti znači i (unosno) posredovanje u rasprodaji naših prirodnih resursa, bitka za naše rijeke se nastavlja. Rijeke nam nisu ugrožene samo gradnjom malih i velikih hidroelektrana već i i industrijskim otpadnim vodama, kanalizacijom brojnih naselja, procjednim vodama legalnih i nelegalnih deponija, nelegalnom gradnjom objekata i cijelih kompleksa.Sve veći problem predstavlja i turizam. Skoro da više nema slapa i brzaka na Uni, a da na njima nije napravljen restoran, kafana, vikendica - njihove kanalizacije završavaju u toj jedinstvenoj rijeci.
BUKA: Nekako se malo govori o onima koji zagađuju naš zrak. Ko su najveći zagađivači u BiH?
Po obimu štetnih emisija u zrak, najveći zagađivači su termoelektrane i teška industrija poput Arcelor Mitalla u Zenici, koksare i tvornice sode u Lukavcu. Dvije decenije nakon što je uveden sistem okolinskih dozvola kojim su se trebale regulisati emisije zagađivača, stanje je tek za nijansu bolje.Po učinku po zdravlje, najveći zagađivači se često nalaze unutar naših domova – to su peći na drva i ugalj lošeg kvaliteta koje imaju visoke emisije zagađujućih materija i nisku efikasnost. Domaćinstva koja se griju takvim pećima velika su prijetnja sami sebi, svom komšiluku, svojim naseljima. Svaki put kada se otvore vrata takve peći da se ubace nova drva ili ugalj, dio štetnih emisija završi u prostoriji u kojoj se loži. Možete živjeti na vrhu planine i ako imate lošu peć, disaćete na kraju zagađeni zrak u istoj mjeri kao kad stanujete pored prometnog autoputa. Preko dvije trećine domaćinstava u BiH koja se griju na čvrsta goriva, ugalj i drva, ugroženo je na takav način.
Rješenje je uvođenje EU standarda za peći koje su u prodaji i pokretanje programa masovne zamjene peći sa izdašnim državnim subvencijama za siromašna domaćinstva.
BUKA: Zbog čega se ne provode sporazumi koje je BiH potpisala pristupanjem u Energetsku zajednicu čime se obavezala na smanjenje emisija štetnih čestica?
Naša politička elita će spremno potpisati sve međunarodne sporazume i konvencije, a provesti tek ono na šta je primorana.
BUKA: Da li produžetak rada blokova 4 u Tuzli i 5 u Kaknju dodatno doprinosi ovako visokom nivou zagađenja zraka u BiH?
Zatvaranje ta dva bloka je dio “Nacionalnog plana smanjenja emisija” usvojenog 2015. godine, kojim je predviđeno drastično smanjenje emisija iz velikih postrojenja za sagorijevanje, pretežno termoelektrana. Odustajanje od zatvaranja ova dva bloka je tek pokazatelj da vlasti uopšte ne namjeravaju implementirati ni ovaj plan ni druge međunarodne obaveze u oblasti zaštite okoliša, pri čemu je energetska kriza uzrokovana ratom u Ukrajini iskorištena tek kao povod.
BUKA: Da li je fabrikovano jeftina cijena struje u BiH kompenzacija za zagađenja iz Termoelektrana?
Kupovina socijalnog mira niskom cijenom struje i drugih režijskih troškova je prioritet svake vlasti, zagađenje zraka tu ne igra nikakvu ulogu.
BUKA: Koliko je na nepoštivanje pravila o smanjenju emisijia uticala globalna energetska kriza?
Puki izgovor.
BUKA: Da li su zagađenjem više pogođeni oni koji žive u blizini termoelektrana na ugalj?
Brojni su štetni utjecaji kojima su izloženi stanovnici naselja u blizini termoelektrana. Zahvaljujući visokim dimnjacima najveći dio štetnih emisija u zrak termoelektrana obično biva raspršen u širokom radijusu. Međutim, povremeno su izmjerena višestruka prekoračenja kritičnih vrijednosti sumpor dioksida u okolnim naseljima. Gacko redovno biva zatrpano pepelom obližnje termoelektrane. Pored toga, štetan utjecaj na tlo, površinske i podzemne vode ima i otpadna šljaka koja se obično odlaže u neposrednoj blizini termoelektrana i otpadne vode i jalovina iz rudnika koji se najčešće nalaze u blizini termoelektrana.
BUKA: TE Ugljevik koji je najveći zagađivač sumporom u Evropi ima filtere, ali ih ne pali jer troše puno struje koja ide za prodaju. Znači li to da je zdravlje građana manje važno od profita i da to država podržava?
Zarade elektroprivreda su vrijedan plijen izbornih pobjednika koji ne smije biti umanjen nekom “sitnicom” poput spašenog zdravlja i ljudskih života, otud i žestoki otpori smanjenju njihovih emisija.
