Životne okolnosti su je odvele prvo u Banjaluku, gdje je završila
gimnaziju, a potom u Beč, gdje završava studij prava. Iako je za nju 21.
novembar samo rođendan, kaže da ju je činjenica da je rođena na dan
potpisivanja Dejtona na jedan način i obilježila. Na prvu ne vidi
nikakvu vezu njenog odlaska iz BiH s potpisivanjem Dejtonskog mirovnog
sporazuma, ali kaže da je to ipak neposredni uzrok. Sporazum je
zaustavio rat, ali nije uspostavio institucije koje garantuju političku
stabilnost.
BUKA: Anđelina, rođena si na dan kada je
potpisan Dejtonski mirovni sporazum, u tvojoj je porodici tog dana bilo
duplo slavlje, koliko te je ta činjenica pratila kroz život? Jesu li
ljudi to primjećivali i govorili ti, da si rođena na dan kada je u BiH
stigao zvanični mir?
Da,
ta činjenica me stvarno prati kroz život. Vaša zainteresovanost za ovaj
intervju je dokaz da ljudi to itekako primjećuju. Iako je ovaj dan za
mene samo rođendan, taj dan prije 25 godina je promijenio tok naše
istorije.
BUKA: U javnom diskursu često se pominje
neophodnost promjena Dejtona. Evo Dejton se za 25 godina nije mijenjao
mnogo. Odnosno nije bilo ključnih promjena. Koliko si se ti promijenila
za 25 godina?
Ne mogu da kažem koliko sam se promijenila
u svojih 25 godina, ali se moj pristup problemima i uopšte životu
drastično promijenio mojim dolaskom na studije u Beč. S druge strane,
Dejtonski sporazum se ne mijenja i svako pominjanje izmjena ili revizije
donosi jednu dozu neizvjesnosti.
BUKA: Ti si
studentkinja prava, koliko iz tvoje perspektive konstitutivnost narušava
prava ostalih naroda u BiH? Drugim riječima, je li Ustav BiH dokument
koji je suprotan načelima Evropske konvencije o ljudskim pravima?
U
odluci Sejdić-Finci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu je
ilustrovan primjer koliko konstitutivnost šteti drugim narodima.
Međutim, provođenje te odluke bi zahtijevalo izmjene Dejtonskog
sporazuma u njegovoj osnovi, jer ta odluka i Dejtonski sporazum
međusobno negiraju principe na kojima se zasnivaju. Evropska konvencija o
ljudskim pravima je postojala i u vrijeme pregovora i potpisivanja u
Dejtonu. Oni koji su stvarali „Dejton“ očigledno nisu razmišljali o
budućnosti, zbog čega naša generacija nosi taj teret na leđima. Dok ovi
danas razmišljaju samo o prošlosti, pa se svaki konstruktivan dijalog
čini nemogućim.
BUKA: Da li si na svom fakultetu nekada razgovarala s profesorima i kolegama o Ustavu BiH, šta oni kažu?
Ne,
nisam nikada imala priliku da vodim razgovor o tome na svom fakultetu. U
Austriji se ne vodi polemika oko Dejtonskog sporazuma, jer se moderna
društva bave svojim problemima. Čini mi se da to apsolutno niko ne
posmatra kao problem. Od njih možemo da naučimo da je bitno da svako
rješava svoje probleme sam, bez intervencija sa strane. To moramo
naučiti, da svoj problem shvatimo kao svoj, a ne kao tuđi.
BUKA: Šta misliš o Dejtonskom mirovnom sporazumu? Je li on samo zaustavio rat, a da konačan mir još nije uspostavljen?
Mislim
da je to bilo jedno od rješenja koje je donijelo privremeni mir i
stabilizaciju. Međutim, danas se ispostavilo kao nedjelotvorno na duže
staze, jer nije uspostavio institucije koje bi nam dale političku
stabilnost, a politička nestabilnost je suštinski razlog zbog kojeg
mladi odlaze.
BUKA: Dejton kojeg mnogi nazivaju ludačkom
košuljom je, prema mišljenju sociologa, kreator društvene zbilje zbog
koje mladi odlaze. Je li ovo ispravna teza?
Priznajem da
nisam upoznata s mišljenjem tog sociologa. Međutim, kao što sam rekla,
politička nestabilnost je jedan od glavnih okidača za mlade da napuste
državu u potrazi za boljim životom. Mladi odlaze zbog ambijenta u našem
društvu koji je rezultat Dejtonskog sporazuma, a to je prvenstveno
nedostatak institucija koje bi stvorile poželjan ambijent za život.
BUKA: Zbog čega si ti otišla iz BiH i ima li Dejton veze s tvojim odlaskom?
Ja
sam otišla zbog svoje želje da steknem kvalitetno obrazovanje. U
posljednje vrijeme uviđam da to posredno ima veze i s Dejtonskim
sporazumom. Pridavanje značaja obrazovanju, kulturi, ali i razvijanju
kolektivne svijesti je sve ono što nažalost trenutno ne pronalazim u
Bosni i Hercegovini.
BUKA: Planiraš li se vraćati u BiH i pod kojim uslovima bi to učinila?
Uvijek
se vraćam svojoj porodici i prijateljima. Tu je moj dom. Ako bih se
vratila u BiH za stalno, željela bih da se vratim u društvo koje je u
stanju da prevazilazi sukobe, društvo koje poštuje drugačije mišljenje i
društvo koje je spremno da se suoči sa svojim nedostacima. Jedino tada
se može govoriti o budućnosti.
Arhiva BUKE