Sa Jelenom Rajaković, ambasadoricom BiH u Izraelu, razgovarali smo o političkim odnosima i svakodnevnom životu u Izraelu, ali i o ciljevima koje je sebi postavila do kraja mandata.
Za početak, recite nam da li ste se za ova nepuna dva mjeseca navikli na život u Izraelu?
Zapravo, nisam imala vremena da se navikavam. Istog trenutka kad sam sletjela na tlo Izrela, i kada sam dočekana od strane zvaničnika te zemlje, moj angažman je počeo. U narednim danima, uslijedio je niz političkih sastanaka sa visokim zvaničnicima Izraela zaduženim za Balkan i Jugoističnu Evropu, diplomatskim predstavnicima drugih zemalja i predstavnicima značajnih jevrejskih organizacija. Istovremeno su ovdje bile dvije delegacije iz Republike Srpske, predvođene ministrima Vlade RS. Zatim je uslijedila ceremonija predaje akreditiva I, konačno, sastanak sa predsjednikom Izraela, g. Reuvenom Rivlinom. Sve se to dešavalo u prvih dvadeset dana mog boravka u ovoj zemlji. Ako se tome dodaju sve obaveze u samoj Ambasadi BiH, od tehničkih, finansijskih, pravnih i konzularnih poslova i činjenica da u našoj ambasadi osim mene radi još samo jedan diplomata, a pritom sam ja i Ambasador BiH koji nerezidentno pokriva i Kipar, jasno je da su obim posla i odgovornost toliki da nema vremena ni za razmišljanje o privatnom životu.
Kako biste opisali odnos i saradnju naše dvije zemlje – BiH i Izraela? I u kojem pravcu se ovi odnosi mogu dalje razvijati?
Najkraće, odnosi između BiH i Izraela se mogu okarakterisati kao dobri, uz objektivne mogućnosti za njihovo unapređenje. Na političkom planu, do sada je ostvaren niz kontakata visokih zvaničnika dvije zemlje i moje namjere su usmjerene ka njihovom intenziviranju. U pregovorima sam za realizaciju nekoliko sastanaka. Već tokom prvog susreta koji sam imala sa predsjednikom Izraela, on je izrazio spremnost da pozove članove Predsjedništva BiH u Izrael ili da on posjeti BiH. Takođe, na sastancima sa drugim zvaničnicima Izraela, razgovarali smo o pozivima predstavnicima vlasti u BiH za učešće na edukativnim skupovima. Ne zaboravimo da je Izrael u oblasti IT tehnologije, medicine i obrazovanja, među svjetskim liderima. I oni vrlo nesebično dijele svoja znanja sa zainteresovanima. Izraelci u šali kažu da je njihova glavna industrijska grana proizvodnja pameti i njen izvoz.
Jedna ste od rijektih bh. ambasadorica. Kako je biti žena u diplomatiji?
Zavisi od toga i kakva je žena i kakva je diplomatija zemlje koju predstavljate. Činjenica je da ambasador u očima zemlje prijema predstavlja sliku zemlje koju zastupa i logično je da će sve svoje moralne i intelektualne kvaltete, kao i stručne kvalifikacije, staviti u službu dužnosti koju obavlja. Moje dosadašnje iskustvo je takvo da bih mogla reći da imam blagu prednost u odnosu na kolege muškarce. Izrael cijeni uspjeh. Vrlo su izričiti u ocjeni da žena koja je u svojoj zemlji uspjela da se izbori za svoju poziciju, predstavlja primjer hrabrosti i sposobnosti. U to ime sam, nakon mjesec dan boravka ovde, dobila priznanje Woman of Valor Distinction.
Znam da bi uspješna strategija predstavljanja spoljne politike, kreiranja imidža zemlje, i lobiranje kao sastavni dio takve strategije, morala imati znatno veću podršku na unutrašnjem planu, ali za sada nam ostaje da se uzdamo u lične sposobnosti.
Imali ste zacijelo priliku upoznati i razgovarati sa brojnim ženama u Izraelu. Kakva su njihova prava u odnosu na muškarce, kada je riječ o javnom i političkom životu?
Otprilike četvrtinu članova Knesseta (Parlamenta Izraela) čine žene. Takođe, od 23 mjesta u Vladi, tri žene su ministri. Veliki broj žena se nalazi na visokim pozicijama u sudovima i vojsci. Međutim, prema relevantnim statistikama, žene su i dalje od 20% do 30% manje plaćene u odnosu na muškarce, a neki članovi Kneseta rade na tome da se to promijeni. Veliki je broj žena na ključnim mjestima u oblasti kulture i umjetnosti. Kao i u većini zemalja, neka prava žena su ostvarena, a za neka se tek treba izboriti.
Jesu li naši građani dobro informisani o događajima u Izraelu?
Mislim da nisu, posebno kada je u pitanju ekonomska snaga ove zemlje. U tom pogledu, radi se o fascinantnoj zemlj. Izrael se još od 1948. godine oslanja isključivo na svoje kapacitete u oblasti ekonomije, obrazovanja, politike, vojnog i bezbjednosnog djelovanja. Iz tog razloga, Izrael ulaže u nevjerovatno veliki broj istraživanja s ciljem naučnog napretka.
Izrael je još na početku pokrenuo i mnoga naučna istraživanja, koja su se fokusirala na razvoj poljoprivrede, unapređenje vojne industrije i vojne tehnologije, a zatim i na ostale privredne grane. Time Izrael ostvaruje svoj glavni cilj, a to je da bude maksimalno nezavisna zemlja, oslonjena na sopstvene resurse.
Kako biste ocijenili unutrašnje političke odnose u Izraelu?
Od 2009. godine u Izrelu su tri puta održani vanredni izbori, bez apsolutnog pobjednika, te je Vlada svaki put bila konstituisana kao rezultat postizbornih koalicija. Poslednja Vlada, sa Benjaminom Netanyahuom na čelu, formirana je prije manje od godinu dana. Od ukupno 23 mjesta u Vladi Izraela, partija Likud, na čijem čelu je premijer Netanyahua ima 14 mjesta. Premijer Netanyahu preuzeo je resore spoljne politike, zdravlja, komunikacija i regionalne saradnje. Ovo je njegov treći mandat, a odmah nakon formiranja nove Vlade bio je suočen sa prigovorima da je pri formiranju Vlade popustio pred zahtjevima koalicionih partnera. Netanyahu je nakon izbora izjavio da je po pitanju izraelsko-palestinskih odnosa posvećen viziji “dvije države za dva naroda, ali da to podrazumijeva demilitarizovanu palestinsku državu koja priznaje jevrejsku državu”, što je bio značajan zaokret u odnosu na izjave tokom predizbornog perioda.
Obzirom na cjelokupnu situaciju u državi, kako izgleda svakodnevni život u Izraelu?
Što se tiče svakodnevnog života u Tel Avivu, ovaj grad živi punim intenzitetom 24 časa na dan. Nazivaju ga New York Bliskog istoka. Centar je društvenih i kulturnih zbivanja u Izrealu. Grad je vrlo atraktivan za mladu populaciju i poznat po dobroj zabavi. Smješten je na obali Sredozemnog mora, pa je poznat i kao ljetovalište.
Ljudi su izuzetno emancipovani, liberalni i srdačni. Hrana je spoj svih svjetskih kuhinja, ali se poštuju košer pravila prilikom proizvodnje i pripreme hrane.
Iako ova zemlja živi u stalnoj opasnosti od sukoba, takva situacija nije izgovor Izraelcima da sve stane u očekivanju najgoreg scenarija. Naprotiv. Radi se, ulaže u razvoj nauke, tehnike i tehnologije. Izrael učvršćuje povjerenje građana, razvija njihovo samopouzdanje i osjećaj bezbjednosti, ulaže u njihovo znanje, svjestan da jaka država počiva na snazi njenih građana. Jednostavno, ova zemlja ulaže u budućnost. A ko ulaže u budućnost, on će je i imati.
Koje ste ciljeve sebi zadali do kraja mandata?
Premalo je prostora da bih mogla da govorim o detaljima, ali govoreći o principima, to su promovisanje pozitivnih vrijednosti zemlje koju predstavljam, jačanje političke saradnje, a prije svega nastojanje da se izraelskom tržištu približe izvozno orijentisane firme iz BiH, promovišu turistički potencijali zemlje, te uvezivanje sa određenim brojem investitora, koji bi bili zainteresovani za ulaganja na našim prostorima.
Šta je bilo presudno da se počnete baviti politikom?
Po prirodi nisam čovjek koji lamentira nad sudbinom i čeka da mu neko drugi organizuje život i riješi probleme. Ne spadam ni u one koji imaju male zahtjeve prema sebi, a vrlo velike prema drugima. Ako smatram da nešto nije u redu, hvatam se u koštac s tim, a u jednom trenutku sam osjetila da više ništa nije u redu. Kako velike životne promjene često odredi slučajnost, tako je bilo i u mom slučaju. Presudila je TV emisija prije nekih sedam godina, u kojoj je Dragan Čavić najavio da osniva stranku i izložio svoje ciljeve. Čovjek je govorio sve što i sama mislim, ulivao mi je povjerenje da zna šta radi, i ja sam se već sutra učlanila u NDP ( tadašnji DP). U politiku sam ušla kao zrela osoba, potpuno profesionalno i materijalno ostvarena. U NDP-u sam iz ubjeđenja, a ne iz interesa, zato jer čvrsto vjerujem da uvijek može bolje i drugačije. U našem društvu, čovjeku se često čini da ne može ništa da učini. Nismo mi oni koji direktno odlučuju o stanju u zemlji, niti imamo moć odlučivanja o bitnim pitanjima.
Međutim, naš položaj u društvu ili uloge koje imamo u životu ne umanjuju našu odgovornost za povećanje izgleda za prosperitet na bilo kom nivou ljudskog bivstvovanja. Što su pozicije na kojima se nalazimo više, to je i naša odgovornost veća.
Željela bih osvijetliti jedan segment političke koncepcije NDP-a i demantujem zagovornike teze kako ljudi nemaju za koga da glasaju, da su svi isti, kako su na sceni isti ljudi decenijama, I slično. Tačno je da su najtežu političku borbu vodili naši iskusni kadrovi, i zato smo osvojili pet mandata u NSRS i jedan u PSBiH. Ali rukovodstvo NDP-a je na funkcije imenovalo je sve i jednog mladog poštenog i stručnog čovjeka, bez ikakvih političkih hipoteka iz prošlosti.
Jelena Rajaković, je diplomirala na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a magistrirala na tezi “Lobiranje u funkciji kreiranja imidža BiH”. Deset godina je bila novinar na RTRS-u, a potom je jedanaest godina radila u međunarodnim odnosima u Parlamentarnoj skupštini BiH. Tokom tog perioda bila je šef za međunarodne bilateralne odnose, šef protokola, sekretar za evropske integracije, sekretar delegacije PSBiH u OSCE-u. Govori tečno engleski i ruski jezik, a uskoro prijavljuje i doktorsku tezu.
Razgovarala Tatjana Čalić