Aleksandar Vučić, prvi potpredsjednik Vlade Srbije i predsjednik vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), centralna je politička figura u Srbiji. Sa svoje 43 godine ima zavidnu karijeru i iskustvo. Rođen je u Beogradu. Pravnik je po struci. U ugodnom ćaskanju prije intervjua otkriva nam da je bio jedan od najboljih studenata beogradskog Pravnog fakulteta. Politika ga je odvela na drugu stranu, tako da je odustao od akademskih voda.
Danas Vučić odlučuje o budućnosti Srbije i njenim evropskim integracijama. Kaže da nije umoran, da zna kakvo breme nosi na svojim plećima, ali da za njegovu zemlju i njegov narod, ali i region zapadnog Balkana u cjelini, nema drugog puta. Želi modernizirati Srbiju i svjestan je koliko je to težak posao.
Korijeni u Bugojnu
Ekipu „Dnevnog avaza“ primio je u svom uredu u zgradi Vlade Srbije. Na početku, neizbježno pitanje o Sarajevu. Vučić je, naime, vojsku (nekadašnju JNA) služio u glavnom gradu BiH, u tadašnjoj kasarni „Slaviša Vajner Čiča“. Imao je i rođake koji su živjeli u sarajevskom naselju Otoka, odlazio je kod njih i rado se sjeća tih dana.
Inače, Vučićeva porodica porijeklom je iz Čipurića kod Bugojna. Nedavno je, prvi put nakon 22 godine, boravio u Čipurićima, obišao je zgarišta i grobove svojih predaka.
– U ovom ratu Hrvati su spalili naše kuće i selo. U Drugom svjetskom ratu ustaše su pobile sve muške članove naše porodice. Moj otac preživio je slučajno. Moja baka bila je izbjegla u Beograd, bila je trudna i tako je prst sudbine odredio da ovdje u Beogradu rodi mog oca – pojašnjava Vučić.
U Čipurićima, u centru mjesta, Vučići još imaju veliko imanje, finu zemlju i livade. Imaju i dosta šume. Ne žele je prodati iako se komšije, većinom Bošnjaci, interesiraju za kupovinu.
Prvi potpredsjednik Vlade Srbije uspješan je u dovođenju stranih investitora u Srbiju. S bogatim šeikom Muhamedom, suverenom Ujedinjenih Arapskih Emirata, vezuje ga lično prijateljstvo. Šeik već ulaže ogromne novce u Srbiju, kupio je veliko poljoprivredno dobro u blizini Beograda, suvlasnički ulazi u srbijansku aviokompaniju JAT, odnosno buduću AIR Srbija.
Iz ugla Sarajeva, doima se neobično da jedna muslimanska zemlja toliko ulaže u Srbiju, a istovremeno zaobilazi BiH. Mnogi to smatraju Vašim velikim postignućem. U čemu je tajna?
– Veoma sam ponosan na to što smo uradili. Upoznao sam šeika Muhameda, ponosan sam na naše prijateljstvo, ponosan sam na to što sam mnogo od tog čovjeka naučio. Ljudi koji ne poznaju arapski svijet ne znaju kako da se s njima ophode. Mislim da se njemu dopao moj pošten pristup, relativna skromnost, nisam tražio ništa i to je ono što je šeik Muhamed veoma cijenio. Imao sam priliku da više puta po nekoliko sati boravim u njegovoj kući, što je velika čast u arapskom svijetu.
Posljednji put me nedavno primio na svom imanju u Škotskoj. Tada smo dogovorili njegov dolazak ovdje u Beograd i završili sve u vezo sa JAT-om. Oni su mislili da će biti problem zahtjev da oni sa 49 posto kapitala upravljaju našom aviokompanijom u koju će uložiti milione eura. Ja sam rekao da je to idealno i da njihov zahtjev odmah prihvatamo. Tako u upravljačkoj strukturi nećemo imati stranačke ljude koji ne dolaze na posao i nije ih briga za sudbinu kompanije.
Napravili smo veliki posao i ja sam na tome zahvalan šeiku Muhamedu, jer on je čovjek koji veoma poštuje prijatelje, jer on to ne radi svuda u svijetu, on to radi u Maroku, na Sejšelima, u Srbiji… Naravno, dosta radi i za Palestinu, a pomogao je sada i Egiptu s pet milijardi.
U septembru očekujem do sada najznačajniju posjetu šeika Muhameda Srbiji. Naravno, ja svoju zemlju volim, ali nimalo mi neće teško pasti da preporučim Bosnu i Hercegovinu mom prijatelju i uvjeren sam da će prihvatiti dobru komunikaciju i dobra poznanstva s ljudima iz vaše zemlje.
Vi ste u regionu poznati kao strastven i odlučan borac protiv korupcije i kriminala. Ne popuštate u toj borbi. Kako ćete nastaviti dalje, jeste li možda umorni?
– Bit će još jače i bit će još žešće i bit će još većih pobuna ovdje u Srbiji zbog toga ko će sve biti uhapšen. Na početku svog mandata rekao sam da nema nedodirljivih. Tako će i ostati. Nastavit ćemo borbu protiv korupcije i kriminala bez pardona, jer da ima pardona, onda ništa nikome ne bih mogao reći. Kao što vidite, ja nemam nikakvog straha i ne postoji niko ko je zaštićen u tom smislu.
Je li Vas obeshrabrio izlazak Miroslava Miškovića iz pritvora?
– Nije. On je već dugo vremena bio u pritvoru i ne mislim da je problem što je neko izašao iz pritvora. Mislim da je važno da postoji efikasan sudski postupak.
Gutanje žabe
Srbija je dobila datum za početak pregovora sa EU o članstvu. Bosna i Hercegovina, koja je u godinama nakon rata bila u velikoj prednosti u odnosu na Srbiju, još nema datum. Kakva su iskustva Srbije na tom putu prema EU i imate li neki savjet za političare u BiH?
– Jedino što znam jeste da će vama biti jednako teško kao i nama, možda i teže. Mi smo uspjeli to izgurati nekako nasilu. Da ste razmišljali o ocjeni svega i svakog poteza, nikada to ne biste izgurali, ali smo rekli narodu: Ovo je sve teško i užasno za nas, zažmirite, mi ćemo progutati te žabe u vaše ime, probudite se poslije šest mjeseci i imat ćemo neki rezultat. I tako smo uradili.
Ako mislite da je meni bilo lako da odem u Kosovsku Mitrovicu i da me tamo, gdje su me nekada dočekivali kao heroja, dočekuju s povicima: Izdajnik!, pa nije. Ali, kao što znate, otišao sam tamo, preživio to i u lice im rekao sve što mislim, da je taj sporazum postignut u Briselu dobar za njih, za cijelu Srbiju i njenu budućnost i za naše odnose s Albancima.
Nedavno ste boravili u Višegradu i obišli Andrićgrad. S Vama su u društvu bili Milorad Dodik, predsjednik RS, i reditelj Emir Kusturica. Ono što je meni upalo u oči jeste Vaša izjava da želite da se srpski narod duhovno i u svakom drugom smislu razvija, da je to isti narod s obje strane Drine, ali niste propustili da napomenete da sve što se radi na tom planu, ne treba biti na štetu BiH kao države. Inače u svojim izjavama u posljednje vrijeme naglašavate da poštujete BiH kao državu. Neki ljudi i političari iz Srbije prije Vas, koji su slovili za demokrate i proevropski orijentirane, nisu baš trčali da govore o BiH kao državi, posebno ne u društvu Milorada Dodika.
– Ja nemam problem s tim i, kao što vidite, lako ću to izgovoriti, za nas postoji država BiH. Za nas postoji i RS u skladu s Dejtonskim sporazumom. Kakav bih ja to čovjek i političar bio da sada govorim da BiH ne postoji? Kao što vidite, ja isti rječnik koristim pred Vama i pred gospodinom Dodikom. Iste stvari govorim u Moskvi, Vašingtonu, Briselu, Beogradu i Kosovskoj Mitrovici. I zato mi ljudi vjeruju, zato što ja nemam dvije različite priče.
Da li je srpski narod isti s jedne i s druge strane Drine? Pa, to je nesumnjivo. Zbog porijekla, smatram sebe Srbinom sa zapadne strane Drine. To je isti narod, ali to ne znači da isti narod treba živjeti u jednoj državi. Ovdje imamo dvije države. Imamo Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.
Premijer Ivica Dačić najavio je prilikom nedavne posjete BiH da možemo očekivati i zajedničke sjednice Vlade Srbije i Vijeća ministara BiH.
– To je preuzeo Kabinet premijera Dačića i ne vidim ništa sporno u tome da imamo takve sjednice. Imali smo ih i s Vladom Makedonije, uskoro će biti i sjednica s italijanskom vladom.
Došlo je dobro vrijeme za sve nas koji smo griješili u prošlosti, ne stidimo se da priznamo svoje političke greške, nemam nikakav problem s tim, i da me ne pitate, ja želim o tome govoriti, da stvari postavimo bez pretjerane ljubavi, na jedan racionalan nivo i racionalan kolosijek. Ja mislim da u Srbiji danas, i to vam otvoreno kažem, ne postoji nikakva, ni najmanja mržnja prema Bošnjacima. Nikakva! To vam govorim kao neko ko dobro zna obje strane Srbije, i onu nacionalnu ili nacionalističku, kako god hoćete, i onu građansku Srbiju.
Volio bih da je isto tako u BiH, ali nisam siguran, volio bih da je isto tako i u Republici Srpskoj. Postavljanje stvari u racionalnu ravan, razmišljanje o ekonomiji, o budućnosti, razmišljanje o tome šta je to što možemo uraditi zajednički, koji su to međunarodni tenderi na kojima možemo zajedno učestvovati, koji su to zajednički projekti koje možemo uraditi, jer mislim da možemo, to je put kojim trebamo ići.
Uvjeren sam da će među ljudima na ovim našim prostorima rasti međusobno povjerenje. Vi mene pitajte da li pravim razliku između Rasima Ljajića, Sulejmana Ugljanina, koji su ministri u Vladi Srbije, ili Muamera Redžovića iz Novog Pazara, u odnosu na neke Srbe. Naravno da ne pravim nikakvu razliku. Oni to mogu potvrditi.
Protiv korupcije
U BiH je kao i u Srbiji glavna tema borba protiv svih oblika kriminala. Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić na neki je način Vaš politički blizanac u BiH. I on u svom političkom djelovanju težište stavlja na bespoštednu borbu protiv sistemske korupcije i kriminala.
– Sa zadovoljstvom ću se vidjeti s gospodinom Radončićem kad god bude želio. I ne biram mjesto.
Pretpostavljam da i Vi vjerujete da borba protiv kriminala mora biti zajednička i da tu međudržavne granice Srbije i BiH ne bi trebale biti prepreka.
– Uvijek sam spreman da ponudim ono što smo već dogovorili s Crnom Gorom i što je već dalo značajne rezultate. Mi smo napravili tzv. specijalne istražne timove zajedničke s Crnom Gorom. To možemo uraditi i sa BiH. Mislim da bi to bilo veoma važno, jer, prosto, organizovani kriminal i korupcija nemaju granice. Svako naše povezivanje je udarac organizovanom kriminalu, tako da smo uvijek spremni ne samo da o tome razgovaramo nego da to na najkonkretniji način i brzo rješavamo i djelujemo.
Vladika zahumsko–hercegovački Grigorije nedavno je u izjavi za medije s omalovažavanjem govorio o predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću. Navodno ga je nazvao „benom“. Kako to komentirate?
– Ja predsjednika Nikolića veoma poštujem i ne mislim da je dobro ako je to na takav način rekao vladika Grigorije.
Namjeravate li doći u Srebrenicu?
– Mislim da je ključna stvar za sve nas da, prije svega, razmišljamo o budućnosti. Jer, dokle god mi sve vrijeme budemo pričali o prošlosti, mi o budućnosti nećemo razmišljati. Da ne bude zabune, ne želim se skrivati iza bilo koga ko je lažno u ime naroda kojem pripadam počinio taj stravični zločin. Stravični, jezivi zločin, toliko strašan, da vas je sramota što neko ko je u tome učestvovao pripada vašem narodu.
Vidite, nije mi teško to da kažem. Da li su Srbi takvi zbog toga što se dogodilo u Srebrenici? Da li su Bošnjaci takvi zbog toga što se dogodilo na nekim drugim mjestima, na Ozrenu, gdje su nekim Srbima glave odsijecane, u manjem obimu, u manjem broju? Ne. Nisu. Već ti koji su odgovorni za te strašne zločine moraju odgovarati, a nama drugima će, nažalost, trebati mnogo, mnogo vremena da izgradimo međusobno povjerenje.
To je moja suštinska poruka. Mislim da će se sa svim tim složiti većina, i svi Srbi i svi Bošnjaci, ko god bude pročitao ovo što govorim. To je jedini put. Ako mislite da mi trebamo produbljivati naše razlike i uvijek ih isticati u prvi plan, ja mislim da ne trebamo.
Želim razgovarati i s rukovodstvom u Sarajevu i sa zvaničnicima u Banjoj Luci šta je to što mi trebamo uraditi da bismo gradili povjerenje između dva naroda. Nije problem da odem u Srebrenicu, ali prije toga želim razgovarati s ljudima. Ne želim da se moj odlazak tamo shvati kao provokacija s bilo čije strane.
Ljekovit razgovor
Ognjen Tadić (SDS), član najužeg rukovodstva Parlamenta BiH, nedavno se založio za otvaranje srpsko-bošnjačkog dijaloga. Kako Vi gledate na tu inicijativu?
– Odlično poznajem gospodina Tadića. Mislim da je Srbima i Bošnjacima veoma potrebna svaka vrsta dijaloga, svaka vrsta razgovora, bilo da to institucionalizujete ili ne. Mislim da iz razgovora ne može ništa loše izaći, a potrebno je da rješavamo probleme koji između nas postoje. Znate, mi razgovaramo u Briselu s Albancima, pa nerijetko se desi da Albanci kažu ili da mi kažemo: Hajde vi iz Evrope ostavite nas malo nasamo, lakše ćemo to sami riješiti nego da nam vi određujete. Barem tri ili četiri puta su se takve stvari dešavale.
Šta to znači? To znači da nam je nedostajao razgovor, da nam je nedostajao dijalog, da smo barem neke sitnice mogli riješiti sami.
Razgovor je ljekovit, važan i dobar i mi Srbi, čini mi se, poslije mnogo godina ovdje u Srbiji saznajemo šta je ramazan, šta je iftar, iako nema muslimana više nego što ih je bilo. Ali, nekako više pažnje posvećujemo tome.
Odnosi s Dodikom bili su i ostali veoma složeni
Od dolaska Srpske napredne stranke na vlast kruže špekulacije da Vaša stranka i Vi lično niste naklonjeni Miloradu Dodiku. U tom se smislu potencira njegova bliskost i podrška u predizbornoj kampanji Demokratskoj stranci i Borisu Tadiću. Je li to tačno?
– Mi se dugo poznajemo. Naši odnosi bili su i ostali veoma složeni. Moja obaveza kao nekoga ko je u vrhu Srbije jeste da imam profesionalno dobre i najbolje moguće odnose s rukovodstvom RS, a o svemu drugom ličnom, niti se time bavim niti mislim da mi je to posao, niti mislim da je bilo kome važno. I kada bude neko drugi na mjestu Milorada Dodika, moj odnos bit će isti.
Kakvi su odnosi Vaše stranke s liderima opozicije u RS?
– Mi sada gledamo da se što manje miješamo u sve što se zbiva u RS. Ali, ako me pitate kakvi su nam tradicionalno odnosi, bliži su nam odnosi bili s opozicijom u RS nego s partijom gospodina Dodika.
Srbija i BiH imaju različita iskustva sa NATO-om
Vi ste i ministar odbrane Srbije. Kako gledate na aspiracije BiH da bude članica NATO-a i stav rukovodstva RS da ne želi da BiH bude članica NATO-a prije nego što u njemu bude i Srbija?
– Srbija ima skupštinsku deklaraciju o neutralnosti. Razumijem i stav koji dolazi iz RS, zato što žele u vojnom smislu biti u istom savezu kao i Srbija, a ne da BiH bude u NATO-u, a Srbija da bude u nekom drugom savezu ili da ne bude nigdje. Mi odlično sarađujemo sa svim članicama NATO-a kroz program Partnerstvo za mir.
Drugačija su iskustva i istorija odnosa BiH i Srbije kada je u pitanju NATO. Vi prekoputa ove zgrade još imate ruševine koje su posljedica bombardovanja NATO-a. Emocije kod srpskog naroda i javnosti u tom su smislu vrlo jake. Ja vas molim da razumijete te emocije, kao što i mi razumijemo neke emocije kod vas, a koje su uperene protiv nas.
tekst preuzet sa portala Avaz.ba