Grupa građana okupljena pod nazivom “Bolja škola” pokrenula je peticiju za usvajanje nacrta prijedloga za uvođenje eksperimentalnog plana i programa u Srednjoj strukovnoj školi u Jajcu čime bi zakonski izbjegli segregaciju u ovoj školi.
Naime, prema članku 37. Zakona o srednjem školstvu Srednjobosanskog kantona, radi utvrđivanja novih oblika i sadržaja rada, Ministarstvo može jednu ili više škola proglasiti eksperimentalnom ili osnovati eksperimentalnu srednju školu.
Peticiju možete potpisati ovdje
Emina Žuna iz Inicijative ”Bolja škola” priča za BUKU o pobuni đaka u Jajcu, o školama koje oni trenutno pohađaju ali i o novom eksperimentalnom programu koju je ova Inicijativa predložila.
Kakav je po Vama obrazovni sistem u BiH, RS, Federaciji BiH a samim tim i u Jajcu?
Obrazovni sistem u BiH je potpuno u skladu sa političko-administrativnom organizacijom i podijeljen je entitetski i kantonalno. U RS imamo sistem koji je u skladu s dominantnim etničko nacionalističkim sentimentom i pogledom na historiju i druge predmete od nacionalnog značaja, a ista stvar je i u FBiH od kantona s bošnjačkom, do kantona sa hrvatskom većinom. U Jajcu, tj. Srednjobosanskom kantonu, koji je specifičan jer nije dominantno ni bošnjački ni hrvatski, obrazovanje je dugi niz godina pod nadležnošću HDZ i imate ministre obrazovanja iz reda te stranke. Što se samog Jajca tiče, Jajce je ‘uspostavljeno kao hrvatski grad’ nakon ulaska HVO snaga u grad 1995. pa su Hrvati monopolizirali gradske institucije i školstvo što je ostalo problem i do danas. S druge strane imate škole koje idu po federalnom planu, tako da mi ne možemo govoriti o jednom bosanskohercegovačkom obrazovnom sistemu nego o tri koji se međusobno isključuju potenciranjem prava samo jedne etničke skupine. A kad imate princip obrazovanja zasnovan na isključivanju, šta onda od njega možete očekivati? I u cijeloj toj političkoj priči vi onda nemate ‘privilegiju’ da se bavite samim kvalitetom obrazovanja koji izlazi iz okvira nacionalnog i da preispitujete nastavne planove i nastavnike u smislu ishoda, stručnosti i kompetencije. Sve to vodi samo jednom – katastrofi.
Vidjeli smo da je prošle godine donesena Odluka o osnivanju nove škole u Jajcu. Kako ste ju Vi doživjeli?
Meni lično ona nije bila iznenađujuća jer je bilo više nego jasno da se stvari koje se tiču obrazovanja u Jajcu moraju mijenjati. Vi jednostavno ne možete u gradu koji ima podjednak broj i Bošnjaka i Hrvata očekivati da djeca pohađaju školu po hrvatskom planu i programu, a da to Bošnjacima ne zasmeta i to jeste diskriminatorno. Naravno, diskriminatorno je i za Srbe i ostale manjine, ali njih niko ni ne spominje, ili ih spomene tako što im kaže da idu u Banjaluku kao što je Čerkez poručila srpskoj djeci. Međutim, rješenje svakako nije formiranje bošnjačke škole – a namjerno koristim riječ ‘bošnjačka’ a ne ‘bosanska’ jer je i ova škola zasnovana na isključivanju i namijenjena prvenstveno bošnjačkoj djeci – kao što ne bi bilo ni formiranje srpske škole i predstavlja korak nazad čak i u odnosu na postojeće stanje. Umjesto toga, trebalo se izaći s prijedlogom reforme postojeće škole koja bi bila zasnovana na inkluziji kako nacionalnih predmeta ‘druge i treće strane’ tako i preostalih identitarno kulturološkim specifičnosti. No umjesto toga, donosi se odluka o osnivanju nove škole i time se automatski i postojeća škola, koja istina ide po hrvatskom planu, ali su u nju uvedeni neki nacionalni predmeti i ima zaposlenike različitih nacionalnosti, vraća na tvorničke postavke i ponovo uspostavlja kao rigidna i osiromašena škola usmjerena samo na jednu etničku skupinu.
Djeca iz ovog grada su jedina odreagovala snažno, njihova poruka je bila ne dijelite nas. Kako gledate na ovu pobunu djaka u Jajcu?
Na nju se može gledati samo na jedan način i to kao čudo, pravo pravcato čudo. Dakle, vi imate djecu koja se samoincijativno pobune protiv podjela, iako su ta djeca kroz dotadašnji sistem obrazovanja odgojena i istrenirana u skladu sa dominantim entonacionalističkim vrijednostima – išla su u odvojene osnovne škole. Zbog toga su skeptici na početku u njihovoj pobuni vidjeli političku orkestraciju, međutim toga zaista nije bilo! Djeca su reagovala samoincijativno i u skladu s unutrašnjom logičnom i prirodnom željom za zajedništvom. Međutim, iako se ta njihova pobuna zasnivala na najispravnijim mogućim motivima, njoj je nedostajalo artikulacije. Bilo je potrebno stvoriti od te djece kritičku masu koja će biti u stanju prepoznati sve manjkavosti sistema koji su već pohađali i tačno znati šta da zahtijevaju da se to promijeni. Upravo s tim ciljem je i nastala Bolja škola, koja je u saradnji sa magazinom za pravednije obrazovanje, Školegijumom, organizovala niz radionica i predavanja za učenike i nastavnike. Dolazili su nam Snježana Kordić, Dejan Ilić, Nenad Veličković i drugi.
Odluka o novoj školi je donesena, šta sad?
Odluka je donesena i administracija nove škole je već uspostavljena. Međutim, nakon što je Bolja škola izašla sa početnim nacrtom za uvođenje eksperimentalnog plana i programa, dobili smo podršku bošnjačke strane i načelnika Jajca koji je iz reda SDA. Načelnik je sazvao općinsko vijeće na kojem se raspravljalo o reformi postojeće škole i nacrtom koji smo ponudili i podržalo ga je 13 od ukupno 25 vijećnika. Protivni su bili vijećnici HDZ-a što je bilo i za očekivati jer usvajanjem ovog nacrta znači da hrvatska strana gubi monopol nad srednjoškolskim obrazovanjem u Jajcu. Dakle, oni ne pristaju ni na eksperimentalni plan i program u kojim bi podjednako bili zastupljeni svi ti „nesretni nacionalni vitalni interesi“. Naravno, mi ispred Bolje škole nismo povezani ni sa kakvom političkom stranom, niti nam je bilo kakav politički interes bio motiv za djelovanje. Do sada smo dobili podršku SDA i SDP, ali mi ne predstavljamo te stranke, niti one predstavljaju nas, ali smo svjesni da do promjene može doći samo ako za tim postoji politička volja. Međutim, postoji velika šansa da će sada, zbog političke podrške koju smo dobili, oni koji se protive našoj inicijativi i nas povezati sa nekom strankom i cijelu stvar politizirati da bi nas diskreditirali.
Kakvo se ona nudi rješenje za djecu, kojima je dosadilo da neko drugi odlučuje mimo njihove volje?
Rješenje koje se nudi nije rješenje i ono, kao što sam već rekla, predstavlja nazadovanje čak i u odnosu na sadašnju situaciju u obrazovanju u Jajcu. Uspostavljanjem nove škole, postojeća bi se etnički očistila, resetovala na stanje kakvo je bilo prije uvođenja nacionalnih predmeta: bosanskog jezika (2006.) i islamskog vjeronauka (2004.), postajući tako pandan toj novoj školi – koja bi bila bošnjački čista. Dobili bi dvije zasebne obrazovne ustanove podijeljene po etničkom osnovu. Bošnjaci mogu reći da bi time dobili školu u kojoj bi se nastava odvijala po federalnom planu i programu, ali bi i oni time izgubili sve ono što dobijaju u etnički, vjerski i identitetski raznolikijoj školi. Drugim riječima, rješenjem gube i hrvatska i bošnjačka djeca i njihovi roditelji i nastavnici, a najviše dobijaju samo nacionalističke političke elite koje svoj kredibilitet i pozicije i zasnivaju na institucionalnim etničkim podjelama.
Vi ste predložili jedan eksperimentalni program, o čemu se konkretno radi?
Rješenje koje smo mi ponudili ispred Bolje škole je privremeno i odnosi se na period do pronalaska trajnog rješenja. Iako je nacrt kao što mu i ime kaže još nacrt, ima nedostataka i otvoren je daljim preinakama i dopunama, generalno se radi o uvođenju nacionalnih predmeta na sličan način na koji je to urađeno u Distriktu Brčko, ali mi ne prihvatamo taj model u potpunosti. Dalje, mi ostavljamo mogućnost jednom nastavniku nacionalnog predmeta da predaje predmet prilagođen i jednom i drugom nastavnom planu. Zašto profesor historije ne bi bio profesor i povijesti, ili još bolje, zašto profesorica bosanskog jezika ne bi mogla biti profesorica hrvatskog jezika i obratno? Ista stvar je i sa srpskim jezikom. Jezičke podjele su vještačke podjele koje su politički uvedene da nas još više razdvoje.
Ministrica Katica Čerkez nam je spočitala da ovakve nacrte trebaju donositi stručni ljudi i institucije i ovom prilikom bih joj odgovorila da se potpuno slažem s njom i postavila pitanje zašto ih onda nisu donijeli? Mi bismo kao grupa bili sretni preuzeti neki dobro razrađen i detaljan jedinstven nastavni plan, ali on ne postoji. Zato smo se mi i ponudili da radimo na tome, kad već niko neće. Čak je i sam nacrt koji smo ponudili bez presedana, a radi se o tekstu za koji nam je trebalo, pa neću vam ni reći koliko vremena. Drugim riječima, sigurna sam da bi i jedinstven nastavni plan i program mogao biti donesen veoma brzo i veoma lako, samo da za tim postoji politička volja.
Kako nakon svega ovoga do bolje škole u Jajcu i BIH?
Na jedan jedini način, samo jedinstvenim planom i zajedničkim udžbenicima u kojim je akcent na kvalitetu sadržaja koji potiče razvoj kritičke svijesti kod djeteta i propitivanje. Nikako nacionalističkim planovima koji se zasnivaju na idejama dominacije određenog kolektiva i suptilnom, ili manje suptilnom, promovisanju njegove superiornosti. Škole trebaju biti mjesta identiteske i kulturološke raznolikosti, biti usmjerene inkluziji, a ne ekskluziji, razvoju humanističkih vrijednosti i prihvatanju drugačijeg jer samo to garantuje napredak i na ličnom i na kolektivnom planu. Ja sam posve sigurna da će politika koju sada vode ljudi koji kreiraju obrazovnu politiku i koja je usmjerena na kratkoročne interese i ustupke kolektivu kojem pripadaju, dugoročno ovu zemlju samo dovesti do još veće propasti od ove u kojoj se već nalazi.
Razgovarao Elvir Padalović