Stanje u Bosni i Hercegovini je dramatičnije nego što mislimo, rekao je to u intervjuu za Buka magazin akademik i profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak.
Smatra da je situacija u Bosni i Hercegovini izuzetno teška, da ne postoji dovoljno razumijevanja među političarima i da je potrebno unutrašnje razumijevanje između političara u Sarajevu i Banjaluci.
Vjeruje da su lideri Trojke bili naivni kada su povjerovali da će HDZ BiH pomoći u slabljenju Dodika, ali smatra da je upravo Trojka oslabila Dodika i dovela do razvoja situacije u kojoj je Dodiku zabranjeno da obavlja javne funkcije.
Situacija u Republici Srpskoj je, dodaje Ćurak, izuzetno opasna za neistomišljenike režima. Smatra da je ono što radi Nebojša Vukanović hrabro i vrijedno medalje.
BUKA: Profesore, možete li nam na početku razgovora dati dijagnozu sveopšteg stanja u kojem živimo? Imamo sveopštu političku krizu institucija: parlament već jako dugo vrlo otežano radi. Imamo Vladu Republike Srpske za koju još ne znamo da li je ustavna ili neustavna. Kako vi se gledate na ovu novonastalu i možda najdublju krizu?
Mislim da je stanje dramatičnije nego što mi kao građani to osjećamo. Građani su, bez obzira na politiku, sposobni da proizvode život i da se ne opterećuju posljedicama koje potencijalno mogu biti užasno teške. Dobro je da je tako. Dobro je što između Sarajeva i Istočnog Sarajeva cvjeta život. Dobro, jer to ipak govori o tome da jedna ekonomija mira funkcionira. Međutim, naš problem je politički život, svakodnevni dejtonski život političkih struktura. On je odvojen od dejtonske svakodnevice osiromašenog građanstva.
I ti političari, oni žive taj svoj svakodnevni dejtonski život, uvjereni da jako puno rade, da se zaista potrošiše braneći nacionalne interese, a zapravo proizvode mržnju i nepovjerenje. I to je naš dugoročni problem. Ti ljudi drže medijske platforme u velikoj mjeri i onda se posredstvom neslobodnih medija i parlamentarnih govornica forsira jedna neprijateljska politička svijest koja je u koliziji s mogućnošću koju nudi život, i s tim treba, za dobro svih nas, prestati.
BUKA: Šta to znači?
Nestvarno je da 30 godina nakon rata ne postoji politička struktura koja je spremna da politiku mržnje i neprijateljstva transformira u politiku prijateljstva. Nema je. Vi ne možete čuti političare da na jednoj racionalnoj i zdravoj osnovi kažu: pa ljudi, dosta!
Zamislite vi zemlju u kojoj, recimo, sad u Vijeću ministara imamo blokadu SNSD ministara za donošenje nekih reformskih zakona radi povlačenja sredstava iz EU. Dva puta po 108 miliona eura. Izgubit ćemo milijardu eura i narod se neće pobuniti.
BUKA: Zašto? Jesmo li naviknuti na nemoć, neuspjeh?
Mislim da je jedna vrsta nepovjerenja građana u sopstvene snage i mogućnosti na maksimalnom nivou. U prilog im, naravno, ide sad i trijumf Trumpa koji pokušava da destruira liberalno emancipatorsko civilno društvo. Već je to uradio ukidanjem USAID-a, a i sad će se samo dalje razvijati ove konzervativne ideologije u čijoj osnovi je uvjerenje da treba stvoriti nove saveze između konzervativnih političkih struktura i novog, pod navodnicima, civilnog društva koje će biti ekstremističko.
Vidite, ja ne znam šta hoće SNSD sa ovom apsolutnom negacijom odluka Ustavnog suda BiH. Zaboravljaju, Dodik je zabranio da se Ustavni sud BiH dopuni članovima iz Republike Srpske. Znači, on je to zabranio. Šta je ideja toga? Da onda misli, da u političkoj ravni time stekne unutrašnje lokalne uvjete da negira presude?
BUKA: Da mu možda bude alibi za sve neustavne radnje koje poduzme?
Pa da, ali on je to proizveo. Puno je tu iracionalnih elemenata. Ono što mene negdje zabrinjava je uvjerenje zastupnika većine u Skupštini RS koji glasaju za neustavnu Vladu RS. Moje pitanje je, jesu li ti ljudi glupi, odvojeni od stvarnosti, prepadnuti… Zašto oni to rade?
I da li žele da zatežu konopac do zadnjeg momenta u kojemu mogu da koriste razne beneficije, apanaže, ili su zaista dio neke Dodikove omerte? Ja u to neću da ulazim, ali zamislite da imamo bolje i snažnije tužilaštvo i da svi ti Dodikovi zastupnici dobiju “čestitku” od Tužilaštva koju je već dobio njihov vođa.
BUKA: Možda se više plaše Dodika nego institucija.
Pa, moguće, vrlo je moguće da je i to u pitanju, ali ja ću sad da dam jednu mikroelaboraciju koja je sociološke naravi: Kad gledam donošenje odluka u Narodnoj skupštini Republike Srpske posljednjih godinu i više gdje su donošene odluke koje su sustavno suspendirane od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, imam dojam da su srpski političari u Republici Srpskoj, u nekom smislu uvjereni da je Republika Srpska nezavisni entitet.
Nezavisan, a to dolazi iz ideologije nebeskog naroda. Dakle, jedne spremnosti da se govori o nezavisnosti Republike Srpske i donose odluke kao da je to stvarno. Znači, pa šta je sporno u ovome što smo mi donijeli odluke takve kakve smo donijeli kad smo mi država? I to funkcionira i traje sve dok ih ne lupi pravna stvarnost. Kad ih lupi pravna stvarnost, onda odjednom sve to što su zagovarali dolazi u pitanje. I meni se čini da je to jedan ambijent koji se proizveo kroz sistem školstva, kroz medije, kroz političke odluke… i da je to jedan ambijent koji, u stvari, blokira izgradnju i Republike Srpske i Bosne i Hercegovine kao naše zajedničke otadžbine. Jer je to jedno uvjerenje da ne može biti posljedica za odluke koje se donose na središnjem nivou vlasti kao da je entitet zadnji nivo vlasti.
Mi, ipak, vidimo posljedice. Dodik je krenuo u savezništvo sa Trojkom iz Sarajeva i HDZ-om, uvjeren da iz Sarajeva dobija za koaliciju blećke koje će on i Čović preveslati žedne preko vode.
Međutim, dešava se upravo da ta Trojka, koja se valjda suočava sa najgorim mogućim napadima sa svih strana, da je ona dohakala Dodiku. Dakle, za razliku od njegovog saveza sa Izetbegovićem, u kome je on bio capo di tutti capo, u novom savezu koji je formiran, je izgubio sve. Sve legalne mogućnosti. To je ponovno jedan vrlo zanimljiv ambijent za koji se nadam da neće odvesti u nasilje.
BUKA: Mislite da je Trojka odgovorna za to ili Evropska unija kako kaže gospodin Vučić?
Nije to moglo bez Trojke koja mu je u ime izgradnje države sposobne za EU ponudila sve, a on, iako je svjestan da je Republika Srpska regija u današnjoj Evropi sa najvećim stupnjem autonomije, i da, shodno toj poziciji RS-a, bude apsolutno zahvalan Bosni i Hercegovini i da participira i gradi Bosnu i Hercegovinu, on je krenuo u opasan put bez povratka.
Pri čemu, taj put bez povratka može biti jako loš za sve nas. Ova kvadratura kruga se mora riješiti, Slađane, jer ako vi imate odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ako imate podršku tim odlukama od strane međunarodne zajednice, ako vi imate jednu skupinu političara u Republici Srpskoj koja sve to potpuno apstrahira kao da ne postoji, šta će biti? Hoćemo li mi sad nastaviti do kraja svijeta da imamo ustavne odluke koje se negiraju i da se nastavlja život kao da se ništa nije desilo?
Do onog momenta dok se ljudi ne susretnu sa onim s čime se RS već susrela, preko one krize sa bankama kada plaćanja nisu mogla biti izvršena ljudima. Tako da bih ja volio da se to riješi na najbolji način a najbolji način rješavanja bi, po meni, bio taj započeti proces formiranja novog koalicijskog saveza između stranaka opozicije u RS-u i Trojke.
BUKA: Da vas prekinem, nećete mi zamjeriti, i kada bismo imali novog ministra sigurnosti, SNSD-ovi delegati u Domu naroda mogli bi da blokiraju svaki proces. I to je isto tako neodgovorno kao i svaka Dodikova prijetnja. Imali smo i ranije njegove prijetnje i Vučićeve, gdje nam se stalno govori za mjesec, dva, tri… će biti nešto. I ljudi žive u konstantnom strahu, razmišljaju o tome da li će ponovo neki rat. Je li vama vjerovatno da postoje ljudi čak grupacije ljudi i cijele stranke koje nemaju apsolutno trena odgovornosti prema građanima?
Pa da, to je naša stvarnost na svih stranama. Vjerujem da je Trojka naivno mislila da će HDZ BiH stati na njihovu stranu i da će napraviti novu vlast sa opozicijom iz RS-a ali to je bila baš pogrešna procjena jer HDZ ne zanima izgradnja države već samo savez sa politikom koja će sprečavati tu izgradnju.
Mada je Dodik, kada je krenuo nizbrdo sa svojim antiustavnim odlukama, slao neke signale Trojci o novom historijskom dogovoru, ustvari o konsenzualnom razvlašćivanju države, Trojka se više nije mogla vratiti nazad. Kako bi oni izgledali u očima javnosti da sad kažu: ‘ništa, sve ovo poništavamo, idemo ponovo sa Dodikom.
BUKA: Očito da oni nemaju birače koji im bespogovorno vjeruju, kao što to vjeruju Dodikovi birači, iako je rekao prije mjesec dana da neće biti izbora, prijetio je policijom i sad odjednom najavljao da će SNSD imati svog kandidata. U suštini, Dodikova najveća snaga su njegovi birači koji ne koriste razum, čini mi se.
Pazite, imate Sloveniju koja ima svoje neke strateške nacionalne razloge, što ga stavlja na crnu listu. I ti razlozi su, među ostalim, vezani za imovinu u Sloveniji. I narod stvari ne povezuje. Postoji u psihologiji ta kognitivna disonanca. Znači, vi možete vidjeti da vam je vaš voljeni lider ukrao stotine miliona maraka. Vi to vidite, imate vrlo jasne dokaze, ali to ni na koji način ne utiče na vas da ponovo za njega ne glasate. Znači, potpuno nepovezane stvari. Džaba, Vukanu, on se satra da govori o kriminalu Dodika i njegove ekipe, a ja nisam siguran da se to kod značajnog broja birača uopšte pojavljuje kao relevantna stvar.
BUKA: Jesmo li onda mi neinteligentni ili?
Pa dobro, mediji su svoje učinili. Znači, RTRS je godinama megafon samo i samo jedne ideologije. Samo i samo jednog čovjeka. Isto kao u Srbiji, i to učini svoje. Ljudi samo primaju vijesti, vrlo je malo ljudi koji razmišljaju o tome što primaju. I onda formiraju svoje mišljenje na osnovu toga što čuju. Ne razmišljaju puno o tome. Uvjeren sam da naprosto ako se ne ide ka nekom rješavanju ove situacije, da će se naša agonija nastaviti, da ćemo gubiti finansijsku podršku i da ćemo dalje propadati, i da ćemo zaista doći do korijenja, da od njega živimo.
E sad, moguće je da će Željka Cvijanović ustvari biti nova liderka SNSD-a. Moguće je da će Dodik negdje biti sklonjen. A to onda znači da se ipak nastavlja politika u kojoj je SNSD relevantan. I šta sad onda opet s tim? Nama treba unutrašnji dogovor i unutrašnje priznanje na način na koji će Dodik i njegova bulumenta prestati dehumanizirati Bošnjake, to je prevršilo svaku mjeru. Da svaki govor bude mrzilački o ljudima koji tu žive stotinama godinama, o ljudima s kojima je Dodik i njegova porodica mirno živjela, imala biznise s tim ljudima, komšijske odnose, prijatelje… I on sada vidi Bošnjake kao neke ekstremističke muslimane koji su dio neke iracionalne ludačke zavjere. Jel vam to čudno to što svaki dan o tome priča?
To je u stvari globalna retorika ove neofašističke alijanse koja potiče iz tog Trumpovog kruga novih fašista i bjelačke supremacije. Ideja je da treba razvijati te narative mržnje i isključivosti jer će to kao dati rezultat u novom post-liberalnom dobu. I nije da to ne daje rezultate. Ne mogu da vjerujem da Dodik to govori iz srca i duše. Neko mu je rekao da je antimuslimanski narativ glavni sadržaj globalne neofašističke agende i samo guraj to majstore, nasloni se na to i doći će rezultat u vidu srpskohrvatske Bosne i Hercegovine. To mora prestati. S druge strane, iz Sarajeva bi trebali poslati poruku i učiniti sve za organiziranje kontinuiranih razgovora između političara, intelektualaca, profesora, akademika… o našoj zajedničkoj zemlji, jer sve naše i stvarne i izmišljene razlike ne smiju biti prepreka proizvodnji zajedničkog gledišta.
Nama ti razgovori nedostaju. Razgovori o zbiljskom unutrašnjem priznavanju. O tome se radi. To baš radikalno izostaje.
S druge strane, u Sarajevu imate raznih neodgovornih mislilaca i antimislilaca koji govore: ne, ne, ne, to nisu Srbi i Hrvati, nego to su pravoslavci i katolici. Znači, sve je to govor o nepriznanju. Potrebna nam je jezički moćna deklaracija o unutrašnjem priznanju, manifest narodnog prijateljstva.
Znate zašto ratovi izbijaju?
Zbog odvratne upotrebe riječi. Znači, nama trebaju ljudi koji znaju pažljivo upotrebljavati riječi. Koji ne vrijeđaju, koji afirmišu drugoga. Ovo je naša zemlja i nigdje neće otići. I apsurdno je potrošiti 30 godina, a niko nije realizirao svoj strateški interes. Zato moramo proizvesti novu paradigmu i novi strateški interes. A novi strateški interes je politika prijateljstva, ovo je naša zajednička domovina, naša zajednička otadžbina koju gradimo na opću korist naših ljudi. Da pravimo zemlju u kojoj nećemo besmisleno blokirati stvari koje vode boljem životu ljudi.
BUKA: Profesore, je li strateški interes vlasti Republike Srpske zastrašivanje neistomišljenika? Za deset dana imamo tri napada na opozicione poslanike. Vidite li Vi tu vezu, je li Vama tu išta sumnjivo?
To je opasno. I to je pokušaj suspenzije javnog mišljenja. Ja se zaista divim gospodinu Vukanoviću jer to šta on trpi i kako se odnosi prema tome zaslužuje zaista medalju, medalju za hrabrost.
Bez obzira na neke mitske elemente u njegovoj interpretaciji historije, ljudi kao što je Vukan, po mom dubokom osjećaju, žele da živimo jedino kako možemo, dakle zajedno u našoj zajedničkoj otadžbini.
Evo, to je moj dojam. Mislim da u PDP-u također ima tih ljudi, ima ih i u Sarajevu, i u totalitarnom HDZ-u, nadam se. Volio bih da konačno isplivaju ljudi koji su spremni da podnesu govna koja će biti na njih isporučena, zato što će ponuditi potpuno novu prijateljsku politiku. To nam treba, ali nema hrabrosti, nema sposobnosti da se misli u kategorijama gdje vi razumijete drugog.
Kod nas u Sarajevu mnogi političari razmišljaju: Ok, dobri su poličari iz RS-a, ako se slažu sa onim što radi Sarajevo. Ne može se zemlja tako graditi, ali se može napraviti nova ponuda na tržištu poličkih ideja.
Prvo, uvjet svih uvjeta – ovo je naša zajednička otadžbina, i moramo pitati zašto SNSD uporno sprečava jačanje državnih institucija. Znači spremniji su se odreći milijarde eura pomoći jer to podrazumijeva jačanje državnih institucija koji su potrebni za suradnju sa Evropskom Unijom.
To je strateško pitanje koje treba da se riješi. Što to radi SNSD? Jer su još uvijek uvjereni da će uništiti BiH.
Zamislite sad da izađe političar iz Republike Srpske i nedvosmisleno kaže – RS je u BiH, ustavni je entitet svih građana, u kojem Srbi nemaju ništa veća prava od drugih. Zamislite, u Federaciji, da izađe političar i kaže: Federacija BiH je u BiH, entitet po Dejtonskom sporazumu, u kojem Bošnjaci i Hrvati nemaju ništa veća prava od Srba, jer je ovo entitet svih nas. Pri tome ja govorim u stvari o ustavnim kategorijama a kao da govorim o dalekom, nedostižnom cilju. Znači, zagovaram minimum ustavnog patriotizma. Zagovaram jednu lojalnost prema pasošu, ličnoj karti i zajedništvu sudbine. I mi, nakon 30 godina od rata, još nemamo takve ljude. Pa, to je da se smrzneš.
Poenta je: sve je to zbog straha od gubitka privilegija. Slađane, ljudi u to ne vjeruju, ali proizvodnja mržnje, strašnih genocida i ratnih zločina vrlo često su povezani sa strahom vodećih političara da ne izgube privilegije ili da ne završe u zatvoru. Nemojmo precjenjivati ljude, humanizam je mnoge samo očešao ili u potpunosti zaobišao.
Znači, Netanjahu je poveo genocidni rat, a onda je krenula mitska priča: veliki Izrael, izabrani narod i tako dalje. I onda se ta spirala produbljuje, a u bitnoj osnovi, u podlozi mrzilačkih strahota je to što je on trebao da završi u zatvoru zbog lopovluka, bez moći, privilegija, beneficija, podaništva… I njegov kriminal se više ne spominje, dok kreira najveći mogući kriminal, zločin genocida.
Nažalost, i Dodik, iako nema ništa sa ratnim zločinima u toku posljednjeg rata protiv Bosne i Hercegovine,
spreman je, da bi zaštitio enormno bogatstvo, koje je, samo djelimično objelodanila Republika Slovenija,
prihvatiti narativ veličanja ratnih zločinaca i poricanja genocida. E baš si na pravi put izašao, moj krajiški zemljače.