Širom svijeta juče je obilježen međunarodni Dan slobode medija. Situacija u Bosni i Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj, zabrinjava stručnu javnost i međunarodne stručnjake i dužnosnike. Raste broj napada na novinare, a čak 74% građana Republike Srpske smatra da novinare treba tući. S druge strane ambasadori OSCE-a i Velike Britanije u BiH smatraju da je kleveta udar na nezavisne medije i slobodu novinara. Sužava li nam se prostor slobode, zašto novinari trebaju biti zabrinuti zbog kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj i o drugim pitanjima, razgovaramo sa Vesnom Alaburić, advokaticom iz Zagreba, medijskom eksperticom i eksperticom Savjeta Evrope.
BUKA: Da li izmjene Krivičnog zakonika Republike Srpske usvojene u formi nacrta prave korak unazad i one su, čini mi se, prvi slučaj rekriminalizacije klevete i povratak u period prošloga sistema?
Da, da, svakako je to u odnosu na postojeće zakonodavno rješenje u BiH odnosno u Republici Srpskoj korak unazad, nažalost. Načelno mogu reći da postojanje krivičnog zakonodavstva u ovom segmentu nije nešto što bi bilo protivno nekim evropskim standardima zaštite slobode govora, ali ovaj prijedlog krivičnog zakona ovako koncipiran jest nešto što je protivno evropskim standardima, a razlog je vrlo jednostavan, u ovom prijedlogu zakona se uopće ne valorizira, a kamoli valorizira na pravi način, pojam javnog interesa i djelovanje novinara koje je u javnom interesu. Obrana novinara u svakom eventualnom krivičnom ili nekom drugom postupku mora biti, ako je profesionalno odradio svoj posao, u javnom interesu, to mora biti apsolutna obrana novinara.
BUKA: Vidimo da vlasti u Republici Srpskoj često opravdavaju donošenje zakona činjenicom da mnoge zemlje Evropske unije imaju klevetu kao krivično djelo, evo i u Hrvatskoj, ali zbog čega bi novinari u BiH trebalo da budu zabrinuti? Zbog prakse sudova u BiH u odnosu na sudove u Evropskoj uniji, iz razloga koje ste naveli ili zbog nekih drugih razloga?
Morali bi biti zabrinuti prvenstveno zbog zakona kakav je u tekstu predložen, evo ako mogu samo neku paralelu sa Hrvatskom – i ovdje je predviđena kleveta na način kao što je to riješeno u Hrvatskoj, a to je svjesno iznošenje neistine, ali vam mogu reći gotovo pa da nema nikakvih osuda novinara za tako koncipiranu klevetu jer je gotovo nemoguće novinaru dokazati da je znao da je to neistina, a da je onda svjesno i namjerno prenosio upravo takvu neistinitu tvrdnju sa ciljem da nekome škodi. Dakle takvo nešto se ne događa. Problem su svi drugi oblici kojima se može povrijediti nečiji ugled, a tu vam za Hrvatsku već slijedi slijedeće pravilo: nema protupravnosti ako je takav neki uvredljivi sadržaj objavljen ili iznjet u obavljanju novinarskog posla i u javnom interesu. Dakle to je apsolutna obrana, a takav standard se ne poštuje u ovom prijedlogu u Republici Srpskoj tako da se objektivno može dogoditi da neko ko iznosi neki vrijednosni sud, komentar u javnom interesu koji je činjenično osnovan ipak bude krivično osuđen.
BUKA: Pošto vidim da ste pročitali zakon, kako komentarišete činjenicu da su i sami pojmovi u zakonu vrlo škrti, vrlo neodređeni, nema definicija uvrede, vrlo je široko postovljen, a neki od pravnika, profesora prava kažu da se za uvredu koja će se sankcionisati enormnim novčanim kaznama može odgovarati čak i ako je ona izrečena u kafani ili ste na nekoj proslavi, rođendanu govorili o nekome i on to smatra uvredom? Da li je to u pravnoj praksi moguće?
Da, da, moguće je naravno, ne samo da je moguće nego to se zaista i događa. Dakle uvreda je iznošenje bilo kakvog uvredljivog sadržaja, na bilo koji način, može biti i nekakvom gestom, znakom, plaženjem jezika ili bilo šta slično što se radi u četri oka, dakle ono tet a tet, ako se radi u nekakvoj široj grupi kao što bi bila kavana ili na nekakvom javnom mjestu onda se radi o javnoj uvredi pa je stroža kazna i to je zaista nešto što je poznato u svim zakonodavstvima koji poznaju to krivično djelo. Uvredu samu po sebi nije moguće definirati u svim njezinim manifestacijama zato što vam je otprilike u svim tim kaznenim djelima specificirana kleveta, vi sad imate klevetu kao svjesno iznošenje neistine pa onda imate prijedlog da je iznošenje osobnih i obiteljskih prilika, dakle povreda privatnosti i da ne idem sada u dalje nabrajanje, a onda svi oni drugi oblici povrede nečije časti i ugleda, koje ne spadaju pod to specifično nego kazneno djelo, jesu uvreda. To je tako i u Hrvatskoj, to je tako i u drugim pravnim sustavima.
BUKA: Kad smo kod iznošenja ličnih prilika da li to znači da ukoliko mediji izvještavaju o ministru koji je zaposlio suprugu, sestrića, koji tuče ženu ili ukoliko žena optuži nekoga za silovanje ukoliko ona ima neke dokaze, da li to znači da bi i u tom slučaju mogli odgovarati krivično, odnosno platiti novačnu kaznu?
Po sadašnjem prijedlogu, nažalost da i to je velika opasnost zato što se ne uvažava kriterij javnog interesa. Dakle postoji pravni standard da i političari imaju pravo na zaštitu privatnosti, ali postoji sljedeći pravni standard, to ne vrijedi za sve one situacije koje su od nekakvog javnog interesa. Kako političar zapošljava svoju djecu, da li njegova imovina odgovara visini prihoda njega i članova njegove obitelji, sve su to teme od javnog interesa i novinari o tome moraju slobodno pisati, izvještavati. Naravno da je važno da te informacije budu točne, ali je opet i normalno da novinar nekad neće biti u situaciji da sa stopostotnom sigurnošću utvrdi istinitost neke informacije, ali činjenica da je on istražio sve što je mogao, da je razgovarao sa svim relevantnim izvorima, da je tražio očitovanje druge strane i da ne nabrajam sve druge elemente u obavljanju novinarskog posla, ako je dakle tako obavio posao i radi se o temi od javnog interesa novinar mora biti oslobođen i ne smije trpiti štetne posljedice zbog toga.
BUKA: Trebali bismo smo možda biti sretni što zakon predviđa i kazne ukoliko nekoga uvredimo na nacionalnoj, vjerskoj osnovi, zbog identiteta, pola… Međutim kazne idu i do 50.000 evra, je li to previše?
Moje vam je mišljenje da taj set govora mržnje uopće ne spada u ovu glavu zaštite časti i ugleda, to su teme koje se tiču širih društvenih vrijednosti, a ne ugleda pojedinca i ja nikako ne bih da sam neki zakonodavac tu odredbu stavila u tu glavu zakona. Svakako da su kazne prevelike, ali vam je činjenica i ova- i da po pravnim standardima i pravilima Evropskog suda za ljudska prava se može odrediti čak i zatvorska kazna ako se radi o teškim oblicima govora mržnje kojima se potiče na nasilje i mržnju. Dakle za te oblike govora koji su posebno pogubni, da ne govorim ono u svim našim zemljama i s obzirom na povijest nedavnu i daleku, takav govor zaista zaslužuje u određenim situacijama i zatvorsku kaznu, ali to je jedna sasvim druga tema i mislim da je jako loše da je vlast u Republici Srpskoj tu temu govora mržnje pomiješala sa temom uvrede i klevete na neki način spriječila da se vrlo jasno kaže uvreda i kleveta ne trebaju biti u krivičnom zakonodavstvu, ali u krivičnom zakonodavstvu može biti i takav teški oblik govora mržnje.
BUKA: Došli ste u Banjaluku povodom okruglog stola o Danu slobode medija, sužava li nam se prostor slobode?
Ovaj krivični zakon ako zaista bude usvojen u ovom tekstu jako sužava slobodu medija i zaista predstavlja veliku opasnost za novinarski posao, ali bitka još nije izgubljena zato što možda takav zakon uopće ne bude usvojen ili bude usvojen u nekom drugačijem tekstu, ali u svakom slučaju ja znam da će i novinari Republike Srpske prije ili poslije doći do zakonodavnog okvira koji je dobar jer će taj zakon biti ili osporen pred Ustavnim sudom ili na neki drugi način stavljen van snage, ali je pitanje kako će i šta će novinari proživljavati do tog trenutka i zato treba biti spreman za dobre kvalitetne obrane i za finansijsku pomoć i za niz drugih elemenata zaštite novinara.