Mnogi su odmah burno reagovali, mediji su počeli pisati analize o ranijim planovima podjele BiH između Srbije i Hrvatske, a zapravo niko nije otkrio ko stoji iza ovih, kako su ih mnogi nazvali, „sramnih“ plakata. Onda su se sami otkrili. Karton revolucija odnosno aktivisti Adi Selman i Nedim Musić autori su plakata odnosno najnovije podjele BiH, ali to nije teritorijalna podjela već mapa koridora 5C. Jesu li očekivali ovakve reakcije javnosti, za šta se bore i zašto radije pričamo o podjelama, a ne autoputevima razgovarali smo sa jednim od autora spornih plakata Adijem Selmanom.
BUKA: Vaša mapa „podjele“ Bih izazvala je veliku pažnju u bh. javnosti. Jeste li očekivali da ćete tako snažno i traumatićno djelovati na javnost?
Očekivali smo da ćemo javnost zainteresovati u smjeru razmišljanja šta bi mapa koju smo nacrtali mogla predstavljati i da dokažemo da većina ljudi u Bosni i Hercegovini nažalost još uvijek razmišlja isključivo o prošlosti. Također smo željeli vidjeti koliko će ljudi, pogotovo funkcionera na fotografiji prepoznati trasu koridora 5C kroz Bosnu i Hercegovinu koji predstavlja generacijski projekat i nešto od čega svi imamo isljučivo korist i čija realizacija je ustvari nešto zbog čega dajemo platu političarima. Kao posljednji korak željeli smo medijsku pažnju usmjeriti na konkretne probleme kao što je slučaj korupcije u Domu zdravlja Tuzla, uništavanja planine Konjuh i slično. Apsolutno nismo očekivali da će mnogi mediji kao i političari vidjeti ono što ne postoji a to je podjela Bosne i Hercegovine iz perioda sa početka Drugog svjetskog rata sa čime naša fotografija nema apsolutno nikakve veze niti se ova linija i ta linija poklapaju. Momenat u kojem su pojedinci kojima nije bilo jasno šta linija predstavlja u odsustvu znanja i informisanja donijeli zaključke koji nisu utemeljenina činjenicama je dovela do toga da je akcija na pojedine ljude možda djelovala i traumatično. To je ujedno bio i još jedan dokaz kako se apsolutno pogrešnom interpretacijom događaja i zlonamjernim stavljanjem u negativni kontekst od strane politike i pojedinih medija mogu izmanipulisati ljudi da se dovedu u poziciju da umjesto nečega što je istinski pozitivno kao što je autoput vide imaginarinu i nepostojeći granicu iz Drugog svjetskog rata.
BUKA: Kako ste uopšte došli na ideju ove „podjele“ i jeste li razmišljali o tome kako bi Vas neki mogli pogrešno shvatiti?
Svaki dan na televiziji i internetu slušamo o granicama i podjelama. Jednostavno ne želimo biti dio sistema koji konstantno živi u tenziji i koji crta granice razgraničenja. S obzirom da nam niko ne nudi alternativu da se iz prošlosti usmjerimo ka budućnosti sami smo odlučili kreirati „svoj univerzum“ odnosno pružiti otpor trenutnom narativu i tako je došla ideja da uspostavimo svoju podjelu Bosne i Hercegovinu, podjelu na desnu i lijevu stranu od autoputa, podjelu koja ne govori mi ili oni nego i mi i oni. Željeli smo u ovom vrtoglu ludila u kojem živimo nacrtati put koji mi vidimo i predstaviti ga javnosti pa makar i samo ostala zaustavna traka na tom autoputu koja će umjesto o prošlosti govoriti o budućnosti mi bismo bili sretni. Ideja je bila da se suprostavimo ludilu u kojem živimo i da pokažemo da intelektualno mi kao pojedinci možemo biti snažniji od čitavog sistema. Mislim da smo u tome uspjeli. Kada se sve otkrilo smatram da su negativni komentatori ostali isključivo oni pojedinci kojima odgovara trenutni sistem vrijednosti.
BUKA: Šta je bio cilj vaše kampanje i je li on ostvaren?
Cilj kampanje je bio da dokažemo koliko je naše društvo zatrovano mržnjom. Da kroz praktičan primjer prezentujemo da smo većinski postali nesposobni prepoznati dobro, gledati u budućnosti nego da se po običaju odmah i isključivo okrećemo u prošlost pokušavajući iz nje izvući sve negativno. Cilj nam je bio dokazati dan nas vode ljudi koji ne da nisu spremni na prvu prepoznati najvažniji projekat u državi nego će prije vidjeti ono što ne postoji. Dokazali smo na koji način se manipuliše ljudima, kako se djeluje bez promišljanja. Ipak najveći cilj naše kampanje je bi oda medijsku pažnju koju smo dobili usmjerimo na druge konkretne probleme kao što je slučaj Doma zdravlja Tuzla. Naime, naš pokret je početkom mjeseca avgusta dostavio prijavu Tužilaštvu Tuzlanskog kantona koji ukazuje na korupciju velikih razmjera u ovoj zdravstvenoj ustanovu. Također, ne samo da smo dostavili prijavu nego smo izvršili čitavu istragu, prikupili dokazni materijal i pripremili apsolutno sve kako bi Tužilaštvo moglo reagovati. Ipak, još uvijek se ništa nije dogodilo pa ovu medijsku pažnju koristimo kako bi skrenuli fokus javnosti i na taj problem.
BUKA: Mnogi su vaš postupak nazvali sramnim. Sramite li se?
Naš postupak možemo posmatrati subjektivno i objektivno. Objektivno je to da smo nacrtali trasu koridora 5C i dokazali u kakvom društvu živimo a tri objave na društvenoj mreži Facebook povezane sa našom akcijom imaju preko 25 000 sviđanja. Subjektivna mišljenja ljudi koji su negativno nastrojeni prema našem pokretu i uopšteno prema našoj viziji Bosne i Hercegovine idu u smjeru da je naš potez sraman. Za takvo razmišljanje ne nude nikakve objektivne argumente i ljudi koji tako razmišljaju su velika manjina ali su često glasniji pa njihovi stavovi dođu u fokus. Istini za volju, jedino čega se sramimo je činjenica što živimo u najsiromašnijoj državi Evrope u državi iz koje svi odlaze i u kojoj se 30 godina vrti ista priča. Toga se sramimo i zato djelujemo jer jednostavno ne želimo pristati na trenutni sistem vrijednosti.
BUKA: Koliko se zapravo u BiH govori o autoputevima, infrastrukturi, ekonomiji, a koliko smo nauštrb ovih tema opterećeni nacionalizmom?
Bosna i Hercegovina je država kriminala i korupcije. U trenutku dok radimo ovaj intervju sa prostora Zaštićenog pejzaža Konjuh se masovno izvlači drveće na nezakonit način. Na Prokoškom jezeru bez problema funkcionišu vikendice, restorani i aparmani koji su potpuno nezakonito izgrađeni i koji nemaju nikakvu zakonsku osnovu za rad. Dok razgovaramo vjerovanto se kreiraju dogovori za nova nezakonita zapošljavanja, namještaju tenderi i krade novac. Dok vodimo ovaj intervju dešava se na desetine slučajeva koji nam govore da zakoni postoje samo na papiru dok se u praksi dešava poptuno suprotno. Da bi takav paralelni sistem korupcije, nepravde i kriminala opstao mora postojati nešto što će biti maska svemu negativnom a upravo to je nacionalizam. Nacionalizam koji se kreira ima zadatak da sakrije nefunkcionisanje sistema i države i predstavlja „zabavu“ zahvaljujući kojoj ne govorimo o infrastrukturi, autoputevima i ekonomiji. Kao građanin Bosne i Hercegovine se osjećam prevareno kada 55% od moje plate ode na poreze i doprinose. Ne vidim kvalitetno zdravstvo, ne vidim poticaje, ne vidim pravdu, ne vidim kvalitetne puteve i upravo iz tog razloga se borimo na ovaj način. Mi vjerujemo u svoje znanje i ne želimo pristati da naše dvorište odnosno naša država bude po svim parametrima najlošija u Evropi. Na kraju recept je jednostavan, 30 godina se priča o prošlosti i ratu što ne bi probali barem 10 godina okrenuti priču na budućnost, barem da probamo.
BUKA: Ekspresno ste ispitani u policiji. Koliko je to trajalo i kako komentarišete tu ekspeditivnost policije? Jesu li uvijek takvi?
Da se još uvijek snima Top lista nadrealista vjerovatno bi naše privođenje na saslušanje zbog nacrtanog autoputa bilo u jednoj od epizoda. Iako je ispitivanje na kraju pretvoreno u komičnu situaciju u kojoj i sam inspektor nije mogao vjerovati čime se bavi pored milion drugih važnih slučajeva navedena situacija ponovo najbolje ilustruje društvo u kojem živimo. Naše ispitivanje povodom crtanja autoputa je trajalo nekih dva sata. Vjerujemo i pozivamo institucije da nakon što su nas ispitali to isto urade i u drugim slučajevima korupcije i kriminala na koje redovno ukazujemo. Vjerujemo da takve situacije ne bi bile komične nego bi ekspresno popunile kapacitete tuzlanskog i drugih zatvora.
BUKA: Više od 50% mladih želi napustiti BiH, više od tog broja je apatično, a vi spadate u grupu rijetko angažovanih ljudi. Jeste li ikada razmišljali o odlasku i šta je to ono što vas umjesto odlaska tjera da ostanete i borite se za bolje bh. društvo?
Jedan od naših najvećih aktivista je početkom godine napustio Bosnu i Hercegovinu i otišao u Njemačku. U mom slučaju odlazak iz Bosne i Hercegovine nikada nije bio opcija. Ta odluka me primorala na dva izbora ili da se priklonim sistemu ili da ga mijenjam. Odlučio sam se za ovo drugo. Razloga za moju odluku da ostanemo ovdje ima mnogo. Mnogi mladi ljudi su apatični jer ne vide izlaz iz trenutne situacije pa se ili prilagođavaju koliko mogu ili na kraju odu.
BUKA: Kada ste podržali ekološke aktiviste u Vlasenici, lokalna vlast je aktiviste napala da ih podržavaju „muslimani iz Federacije“. Zašto ste toliko trn u oku politici, nacionalistima, desničarima?
Slučaj Vlasenice je najbolji primjer kako trenutni sistem funkcioniše. Kada smo odlučili stati na put načelniku Mići Kraljeviću u namjeri da od Vlasenice napravi evropsku deoponiju smeća i kada smo ukazali na propuste koje je učinio odmah smo označeni kao „rušioci Republik Srpske i pravoslavne vjere“ što je apsolutno smješno. Vlasenica je primjer kako se kroz masku nacionalizma pokušava sakriti kriminal i bezakonje. Ono što je posebno zanimljivo je činjenica da je naš pokret podjednako trn u oku nacionalistima sa sve tri strane. Razlog tome je što smo shvatili njihovu prevaru i što kroz aktivnosti koje sprovodimo na direktan način radimo protiv interesa ljudi koji pod izgovorom patriotizma ruše državu i zbog kojih smo najsiromašnije društvo koje vječno živi u grču i tenzijama.
BUKA: Šta je karton revolucija, šta je njen cilj i koliko ste blizu tog cilja?
Cilj Karton revolucije je da bude brana koja će štititi umove ljudi od navale nacionalizma, korupcije i iskrivljenog sistema vrijednosti. Naš cilj je da objedinjujemo ljude koji imaju istinske vrijednosti i koji razmišljaju u duhu antifašizma i budućnosti. Naš cilj je da doprinesemo okretanju nove stranice historije Bosne i Hercegovine. Da postanemo država koja će umjesto u prošlost gledati ka budućnost i gdje će ljudi imati priliku ostvariti svoje potencijale. To jeste veliki i možda malo i idealistički cilj. Ipak, do velikih pobjeda se dolazi korak po korak a mi se trudimo da sigurno koračamo ka ideji u koju vjerujemo.
BUKA: Vidio sam da vas neki komentatori sa društvenih mreža, među kojima i botovi, dovode u vezu sa određenim političkim strankama, tačnije SBB čiji ste kandidat. Koliko vas politička prošlost opterećuje i jeste li danas potpuno nezavisni od politike?
Kada sam postao punoljetan učlanio sam se u političku stranku jer sam na direktan način želio mijenjati sistem. Kada sam vidio da to ne mogu ostvariti putem političke stranke odlučio sam da je napustim. Imao sam priliku da postanem dio sistema, da dobijem dobro plaćenu funkciju ili kvalitetan posao na budžetu. Umjesto toga izabrao sam borbu za ideale u koje vjerujem. Iz članstva u političkoj stranci nisam izašao sa funkcijama, zaposlenjem ili novcem. Iz članstva u političkoj stranci sam uzeo ogromno iskustvo o tome kako funkcioniše sistem što mi danas pomaže da ga uspješno zajedno sa svojim saborcima pobijeđujemo. Ponosim se što sam bio član političke stranke i što sam je napustio čistog obraza. Teško ćete naći osobu koja je bila najistaknutiji mladi član političke stranke koja je imala poslanike i ministre na svim nivoima vlasti, koja je mogla birati šta da dobije a da to nije učinila. Moj angažman u SBB-u je svakome, bez obzira da li me podržavao ili ne, dokazao da nikada neću prodati ideale u koje vjerujem.
Kao Karton revolucija previše smo krvi, znoja i vremena prosuli, previše smo uložili svoj život u iskrenu i časnu borbu da bismo ovisili od bilo koga a pogotovo ne od politike. Da ovisimo od bilo koje politike sve ovo bi radili u sklopu političke stranke na mnogo lakši način. Izabrali smo teži put sa kojeg više nema povratka. Potpuno nezavisno djelujemo, svaka akcija, svaki video je nastao u našim umovima.