Gdine Davidoviću, kako Vam se čini predizborna kampanja dosad?
Svaki put se kaže kampanja će biti naporna, teška, prljava, međutim to je sada kod nas odomaćeni metod, svi smo tu na Trgu, kampanja počinje, svako ima svoje metode, svako se izjašnjava kako želi, ja i dalje ostajem principijelno kod stava da će se partija koja se zove Demokratski centar Republike Srpske izjašnjavati, izražavati i djelovati jezikom javne pristojnosti. Mi želimo kao najmlađa partija i jedna od manjih da unesemo prije svega nešto novo, promotivno. Promovišemo promjene, promovišemo ono čemu se nadamo, a što je nama svima u interesu i od čega imamo velika očekivanja. Uključili smo se u trku, pokušavamo, čini mi se da je veoma bitno pokazati danas da postoji makar i manja ekipa ljudi koju ne možete pridružiti nekom velikom partijskom sistemu, koju ne možete ni ucijeniti, ni potkupiti ili ih namamiti nekim obećanjima, funkcijama
S obzirom da ste dugo u politici, u diplomatiji, pratite političu situaciju godinama, kako Vam se čini trenutni politički momentum u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini?
Čini mi se prije svega izopačen, inverzan i spreman za veliko pospremanje...Plediram kroz svoje javno i političko djelovanje zaista nasušnu potrebu da se takve stvari mijenjaju. Dešavaju se neki momenti koji bi po mojoj pameti trebalo da budu sankcionisani. Dijeliti novac, gotovinu ljudima u vrijeme predizborne kampanje po meni je nemoralno. Moja poruka je nešto što taj sistem ilustruje. Ja sam već uputio javni poziv ljudima koji to rade – 100 maraka uzmite sebi, a mladim ljudima dajte pristojno i normalno zaposlenje bez ucjene, ustupite im svoje namještenje i svoje funkcije, a sto maraka nosite kući.
Različite su reakcije ljudi, neki kažu da su nam izbori svake godine pa da dobijemo 100KM...Kako na to odgovoriti razumski?
Na takva pitanja odgovara socijalna psihologija, postoje određene definicije, opisi, sindromi koji su u toj naučnoj disciplini opisani. Jedan od njih kaže što je vođa autoritarniji, vulgarniji, agresivniji i primitivniji, veliki broj ljudi u masi ga radije oponaša nego što mu se suprotstavlja. Umjesto da se bilo koja partija koja se time služi u predizbornoj kampanji zabrani na makar deset godina, kod nas se stvara utisak da je to normalno. Ne može biti normalno nešto samo zato što je dominantno, ne može biti normalno nešto samo zato što ga neko ko je jak plasira i nudi ovom svijetu. Ovom svijetu treba ponuditi normalan koncept, a biće normalan kada se unese i nekakva moralna kvota za svoja postupanja, a ne samo moralne sankcije za one koji se time služe.
