Vedrana Rudan: Gay Pride Poljska 2012

Odustala sam kad sam vidjela kako slini nad mojim najdražim listom. Iz njega su ga gledali, lagano nadrkani Yoann Gourcuff. Mokri Steven Gerrard. Mario Gomez sa ogromnim komadom u crvenim gaćama. Christiano Ronaldo čija se palica nazirala u bijelim gaćama. Mario Balotelli kome je netko izrezao pupak ali je ispod pojasa više nego normalan. Robin van Persie pokazivao mu je dobro popunjene tamnoplave gaće. Gerard Pique sjedio je na nekom stolcu, u rukama držao mikrofon ali moj muž nije gledao u t a j mikrofon.

Vedrana Rudan / 16. Juni 2012

 Nikad nisam imala ništa protiv homoseksualaca, zato sam bila pretužna kad je moj muž Dalmatinac krenuo iz Rijeke za Split na Paradu ponosa naoružan bejzbol palicom. “Mrzim pedere, da njih nema ova bi zemlja sasvim drugačije izgledala. Pederski lobi vlada svijetom…”


“Zlato”, pokušala sam mu nježno oteti bejzbol palicu, “a da počekaš dok naš unuk naraste pa da tek onda kreneš ubijati?” “Ako Duje postane peder udavit ću ga vlastitim rukama!” Odustala sam. Nisam muža vidjela u Dnevniku jer mu se auto pokvario kod Crikvenice.

Ne volim svog muža kad je nasilan ali ljudi se mijenjaju. Ovih je dana postao drugi čovjek. Sjedi u fotelji, gleda u ekran i urla.

U dalekoj Poljskoj neki dečki jure jedni za drugima, polugoli i znojni. Kad jedan od njih udari nogom loptu pa ta lopta pogodi u jaja dečka koji stoji na vratima, iza vrata mreža, pa kad lopta odskoči od onih jaja, krene prema mreži i ostane u njoj… Moj muž poludi.

Urla, zavija, plješće, nazdravlja pivom ekranu na kome dečki skaču jedan na drugoga i pokušavaju, svi odreda, njih deset, pojebati onog na dnu piramide. Veliko klupko golog, mladog muškog mesa u mome mužu budi čudnu potrebu, stane mirno i na sav glas pjeva:”Lijepa naša domovino, oj hrvatska zemljo mila…”

Šutim. Ništa ne pitam. Ali me kopka. Što bi muž mislio o meni kad bih vrištala dok bi se na teveu drapale gole ženske? I pritom pila pivo, podrigivala, skakala iz fotelje kad bi cure obučene u druge boje uvalile loptu u mrežu koju brani ženska obučena u “moje” boje i sucu vrištala, jebem ti mater, jebeni, prodani majmune?

Rekla sam mužu, dok sam peglala hrvatsku zastavu, smočila ju je kiša pa je jučer u vrtu na motki visila poput upotrebljenog kondoma, to ga je strašno razljutilo: “Ne urlaj, čut će te susjedi, svakakvih ljudi ima.”

Nije me čuo jer su zavijale sirene, gruvali topovi, a nebo parali orgazmični krici. Šta je ovo? Da li smo najzad postali civilizirana zemlja kojoj su homoseksualci ono najsvetije što ima?

Peglala sam i peglala, šutila i gledala. Dvojica muškaraca u teve studiju, lica im nisam vidjela, ponašala su se čudno. Jedan nam je prepričavao što vidimo, možda je mislio da svi slušamo radio, a drugi je rekao kako je ovog trenutka “lopta u nogama Italije.” I Talijani? U moje vrijeme Talijani su bili ludi za ženama.

Izašla sam na terasu. Našom je ulicom lagano hodao rotvajler Tobi umotan u crvenobijelu pedersku odoru. Kujica Loli skuktala je oko njega potpuno gola, oko vrata je nosila mašnicu na crvenobijele kvadratiće. Uzalud, Tobi je nije ni pogledao, živnuo je tek kad je ugledao Vikija, mrkog vučjaka crvenobijele dlake. Jedan su drugome lizali crvenobijela jaja.

Poluvrijeme. Moj se muž s bocom pive u ruci smješkao dok je listao omiljeni tjednik, Hrvatski list. Odlučila sam, dok bude trajao drugi dio bitke na život i smrt, pročitati Gloriju. Nigdje Glorije.

“Jesi li negdje vidio Gloriju?” “Ja je čitam.” “Daj mi je.” “Ne dam!” Stala sam pred muža i poželjela mu reći da smo ravnopravni, svatko ima pravo na svoje veselje. Dok on gleda gole dečke ja ću uživati u fotkama Elizabete Druge koja slavi stotu obljetnicu vladanja Britanskim carstvom a muž joj se oporavlja od upale mjehura.

Odustala sam kad sam vidjela kako slini nad mojim najdražim listom. Iz njega su ga gledali, lagano nadrkani Yoann Gourcuff. Mokri Steven Gerrard. Mario Gomez sa ogromnim komadom u crvenim gaćama. Christiano Ronaldo čija se palica nazirala u bijelim gaćama. Mario Balotelli kome je netko izrezao pupak ali je ispod pojasa više nego normalan. Robin van Persie pokazivao mu je dobro popunjene tamnoplave gaće. Gerard Pique sjedio je na nekom stolcu, u rukama držao mikrofon ali moj muž nije gledao u t a j mikrofon.

U ponedjeljak je, to mi je rekao muž, Dan D, naši moraju pojebati Španjolce. Ja to gledati neću. Mrzim, mrzim pedere!


Tekst preuzet sa bloga autorke

Vedrana Rudan: Ljudi smo, ne Balkanci


 


 


Buka preporuka

Kolumne

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.