UZIMANJE PRAVDE U SVOJE RUKE: Kako smo došli do toga da podržavamo ubice i nasilje?

Proteklih dana region su potresle dvije priče. Prva je ona o trostrukom ubistvu u kojem je Filip Zavadlav usred bijela dana kalašnjikovim ubio tri muškaraca u Splitu. Druga je ona prodavačice Sadije Durmisi, koja je u Beogradu udarila komunalnu policajku.

Sara Velaga / 15. Januar 2020

 

U oba slučaja reakcije građana su pak najviše zabrinjavajuće.

U samo nekoliko dana od samog slučaja ubistava u Splitu, formirane su grupe podrške Filipu Zavadlovu, koji je narodu došao kao domaća verzija „Jokera“. Pobunjenik protiv sistema, čovjek koji je uzeo pravdu u svoje ruke i na koncu onaj zbog kojeg se sada već najavljuju protesti podrške sa najavljenih 15 000 ljudi

Uprkos tome što je prvobitna grupa na FB ugašena, nova je u samo nekoliko sati prikupila novih 12 000 članova. Podršku tako nastavljaju davati mnogobrojni građani, dok svakodnevno medijske stupce pune detalji iz njegovog privatnog života, ali i kriminalnog dosjea.  O ubijenim mladićima se značajno manje govori, što još jednom daje na značaju „glavnoj zvijezdi“ medija, a to je trenutno on. Filip Zavadlav, mladić koji je u svom mahnitom pohodu, zaista mogao ubiti i neke druge nedužne ljude. Međutim, to trenutno nije tema. 

foto: Index

 

Građani očigledno prezasićeni nepravednim sistemom uporno ostavljaju komentare podrške, potpuno obezvrijeđujući ionako obezvrijeđen pravosudni sistem. 

A jednako je i sa slučajem u Srbiji. Prodavačica koja je šakom udarila komunalnu policajku, svakodnevno nailazi na lavinu komentara podrške. 

„Trebala je još jače! Dira sirotinju, lako je njoj da prima platu od države. Ukinuti komunalnu miliciju pod hitno. Kad te banda opljačka, pa onda krenu da primenjuju zakon nad opljačkanim ljudima, eto šta se onda dešava“- ovo su samo neki od komentara na vijest o uličnoj prodavačici koja je udarila komunalnu poliicajku pa pobjegla. Žena je nakon udarca ostala da leži na asfaltu, licem okrenuta ka betonu.

foto: printscreen (Blic)


Šta se zapravo dešava sa društvom u kojem su ovakvi postupci opravdani i u kojem očigledno dolazi vrijeme da svi svoja prava traže na ulici, putem nasilja? U razgovoru za BUKU sa advokaticom Jovanom Kisin, osvrnuli smo se na pomenute događaje i pokušali dati odgovore na ova pitanja.

Kisin navodi kako je očigledno da su ljudi imali razlog zbog kojeg su počinili napade i zločine, a kao prvi ističe nefunkcionisanje pravosudnog sistema, koje je dovelo do toga.

„Ovo je odraz nezadovoljstva cjelokupnim državnim sistemom, koji ne funkcioniše. Ali na potpuno pogrešan način. U potpunosti osuđujem bilo kakav oblik nasilja i uzimanja pravde u svoje ruke. Ljudi ako nisu zadovoljni vlašću, koja rukovodi državnim sistemom, imaju izbore, proteste, javna okupljanja. Ali ovo defnitivno nije način.”

Dodaje kako ljude koji su ovakve stvari učinili treba gledati iz drugog aspekta, jer su to, kako navodi ljudi u afektu.

“To su ljudi koji su narušenog i teškog emotivnog i materijalnog stanja. Ali me najviše brinu rekacije ljudi koji su posmatrači, koji nisu direktno involvirani u taj slučaj, a koji aplaudiraju takvom činu.To pokazuje da je na određeni način  poremećen sistem vrijednosti. Veliki broj posmatrača pravda takav čin, ali takvim činom se ne postiže ništa. Zločin nikada neće riješiti zločin i nasilje neće nikada riješiti nasilje.”

Ipak, prema riječima Kisin važno je shvatiti da svi kao društvo snosimo odgovornost za pojedince, koji su najviše pogođeni lošim i nemarnim sistemom. 

“Moramo pod hitno da uspostavimo sistem odgovornosti, jer nefunkcionisanje pravosudnog sistema dovodi do toga da se pravda uzima u svoje ruke. Pored kazni za čovjeka koji je izvršio ubistvo ili ženu koja je udarila komunalnu policiju, mi trebamo da pozivamo na odgovornost sve one koji čine nosioce javnih funkcija, državne službenike u sistemu unutrašnjih poslova, pravosudnih institucija, a koji su se oglušavali na sve te zahtjeve, molbe, pritužbe, koje su uopšte dovele do takvog čina.”

foto: Index

 

Zaključuje kako bi za takvo nešto bilo neophodna jaka unutrašnja kontrola, koja bi privela pravdi sve one koji su doveli do takvih zločina. I upravo tu je ključni problem, navodi dalje, što u trenutnom sistemu odgovornosti, isključivo građanin odgovara

“Nikad ne odgovaraju državni službenici, odnosno nosioci javne funkcije. To je glavni problem. Svi treba da odgovaramo, ali zakonito za ono loše što smo učinili. Svako ko je kriv za bilo šta ima pravo na pravično suđenje da dokaže koliko je kriv, koliko je nevin, ali i da dobije odmjerenu kaznu. Baš zato ne treba pravdu uzimati u svoje ruke. Ako su ti ljudi uradili nešto tom čovjeku u Splitu, oni su trebali odgovarati, dobiti kaznu. Ali ne možemo mi odlučivati koja je odmjerena kazna tako što ćemo nekog udariti šakom u glavu ili nekom oduzeti život.”

 

I zaista, ma koliko nepravedan sistem bio, postavlja se pitanje jesmo li zaista došli do nivoa ulične pravde, gdje svako po svom nahođenju može ubiti ili udariti nekoga?

Šta ako to sutra bude vaše dijete? 

Vaš partner?

Šta ako to budete vi?

Ili ako se nađete  na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, dok neko bude procjenio po slobodnoj volji da nekom treba oduzeti život? A vas pogodi zalutali metak?

Pitanje je koliko smo dotakli dno, ako više ne vjerujemo u pravdu unutar našeg sistema pa se okrećemo alternativi, koja je još gora od toga. Ako to uopšte može biti.


 


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.