Roditelji monstrumi: Djeca od nasilja nisu sigurna ni u porodici

Prije nekoliko dana, u trenutku kada smo svečano, sa medijskom pompom, obilježavali Svjetski dan dječijih prava, pomalo neopaženo je prošla vijest da je u Vrhovnom sudu Republike Srpske izvjesnom Rajku D. izrečena kazna od 13 godina zbog polnog nasilja i silovanja svoje kćerke.

Buka Tim / 27. Novembar 2015

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je, još davne 1959. godine usvojila Dekleraciju o pravima djeteta, a 1989. i Konvenciju o pravima djeteta. Tako se od 1989. godine, 20. novembar u cijelom svijetu obilježava kao Međunarodni dan dječijih prava, a kojim se želi senzibilisati javno mnjenje i ustanove za potrebe zaštite maloljetnika od zloupotrebe, nasilja i raznih oblika diskriminacije.

 

Ironično ili ne, ali prava djece krše se  svakodnevno, a najnoviji primjeri pokazuju da djeca u mnogim slučajevima nisu sigurna ni tamo gdje bi najprije trebalo da budu zaštićeni- u krugu svojih porodica.

 

Suđenje Rajku D. pedesetsedmogodišnjem Prijedorčaninu, zbog osjetljivosti slučaja bilo je zatvoreno za javnost, ali činjenica koju su sudovi utvrdili je da je on ova djela činio od 2004. do 2014.godine, to jeste do trenutka hapšenja. Ovo lice je prvo bilo osumnjičeno da je nasilje vršio čak nad obje svoje kćerke, ali je optužnica kasnije izmjenjena.

 

Za ovaj slučaj možda se nikada ne bi saznalo jer je prijetio kćerki da će je ubiti ako bilo šta kaže. Za slučaj se saznalo kada je prijateljica nesrećne djevojke putem društvenih mreža objavila informacije o dešavanjima u toj porodici.

 

ŠOKIRANI DERVENTOM

 

Javnost je, ipak, ostala šokirana slučajem iz Dervente za koji se saznalo prije 20-ak dana. Otac- MONSTRUM, kako su ga mediji prozvali, više puta je silovao petnaestogodišnju kćerku, a koja je usljed tih odnosa zatrudnila, a prije nepunih mjesed dana i rodila dijete.

 

Policiju je o ovom slučaju obavijestio Centar za socijalni rad u Derventi.

 

Kako je tada za medije rekla Samira Fejza, direktor Centra u Derventi, ova ustanova odranije je bila upoznata da je djevojčica u drugom stanju, ali da je ono što je djevojčica ispričala o tom slučaju sve šokiralo. 

 

Po riječima Fejze, djevojčica je početkom septembra, u pratnji roditelja, nevjenčanog supruga i njegovih tražila saglasnost za sklapanje maloljetničkog braka, koju nije dobila jer nije imala 16 godina, kada je donja granica za sklapanje braka.

 

Djevojčica je tek nakon rođenja djeteta, otišla ponovo u Centar za socijalni rad i rekla kako je otac njenog djeteta u stvari njen rođeni otac, nakon čega je otišla u pratnji psihologa u policijsku stanicu".

 

„Slučaj Derventa otvara cijeli niz pitanja na koja odgovore treba da da prije svih Centar za socijalni rad. Isti dan po saznanju  zatražili smo odgovore o mjerama koje je Centar preduzeo u zaštiti djeteta, s obzirom da je pravo djeteta povrijeđeno po više osnova. Zbrinjavanje djeteta je u isključivoj nadležnosti Centra za socijalni rad koji na osnovu procjene stanja djeteta,  uzrasta djeteta i njegovih potreba donosi odluku o zbrinjavanju djeteta, koje, u svakom pojedinačnom slučaju mora biti u najboljem interesu djeteta“, izjavila je za BUKU Nada Grahovac, Ombudsmen za djecu Republike Srpske.

 

Grahovčeva kaže da kada je riječ o nasilju nad djecom, od momenta saznanja ili po primljenoj prijavi Ombudsman za djecu je uključen u proces zaštite djeteta.

 

Prema njenim riječima, Godišnji izvještaj o nasilju nad djecom, na koji  između ostalog obavezuje  potpisani Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja i/ili zanemarivanja djece, pored statističkih pokazatelja- broj djece žrtava nasilja, njihov uzrast  i pol, ko su počinioci, gdje se nasilje dešava i u kojem obliku, ukazuje i na odnos prema ovom evidentnom problemu u postupanju nadležnih u svakom pojedinačnom slučaju.

 

U 2014.g.evidentirano je 629 djece žrtava različitih oblika nasilja, 27 djece su žrtve seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja. Zabrinjava činjenica da je jedan broj djece istovremeno bio žrtva različitih oblika nasilja, kao i činjenica da su kao žrtve nasilja evidentirana i djeca u najmlađem uzrastu -79 djece do 4 godine starosti“, navodi Grahovac.

 

Protokol, koji je potpisan na inicijativu Ombudsmana za djecu, postavio je obavezujuće standarde postupanja i definisao procedure postupanja svih nadležnih službi odmah po saznanju ili  prijavi  o nasilju nad djetetom. Protokol ima za cilj da se nadležne službe i institucije učine odgovornijim za preduzimanje svih potrebnih mjera iz njihove nadležnosti radi zaštite djeteta, ali i da se uspostavi stalna i stvarna saradnja među njima, a time i da se obezbjedi multididisciplinarni pristup u zaštiti djeteta, kako u dijelu prevencije, tako i u dijelu intervencije.

Ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bi dijete trpilo nasilno ponašanje bilo koga, niti i jedan razlog kojim se može pravdati izostanak reakcije nadležnih službi u zaštiti djeteta“, zaključuje Grahovčeva.

 

Šef katedre za kriminologiju na Univerzitetu u Sarajevu, Prof dr Edo Muratbegović kaže za BUKU da kod nas još uvijek treba raditi na ojačavanju sistema za prepoznavanje slučajeva nasilja nad djecom. 

 

Trenutno je preambiciozno govoriti o nekim ozbiljnim analizama u sistemu koji nije sistem i u društvu u kome nema ni konsenzusa o tome, kako standardizovati procedure za rano otkrivanje i prijavljivanje nasilja nad djecom”, kaže Muratbegović.

 

On napominje da je moguće da društvo prepozna vrste nasilja, ali tek kada se odlučimo da svi postupamo na jedinstveni način koristeći najbolje procedure i rješenje, jer je ovako, vrlo teško.

Prema njegovim riječima, za sada ne postoje statistički podaci koliki je odnos između stvarnih i registrovanih slučajeva.

 

Mreža NGO iz cijele BIH je jedanput uradila „Izvještaj u sjeni o nasilju nad djecom“, ali im je to bilo i posljedni put.... To je bio pokušaj da se aproksimira stvarno stanje...Nažalost, od 2012. nema više takvih pokušaja, napominje Muratbegović.

 

Kada je riječ o djeci žrtvama seksualnog nasilja, prema njegovom mišljenju, BiH je tu vjerovatno  u okvirima svjetskog i evropskog prosjeka.

 

Na kraju, on zaključuje i da društvo, država i entiteti ne rade dovoljno na zaštiti djece.

 

Djeca su na posljednjem mjestu. Evo recimo, pogledajte samo rješenja u novim zakonima o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. Ako pogledate novi institut policijsko upozorenje“, vidjećete da se samo u primjeni istog djela, različito postupa u FBIH i RS s jedne strane i Brčko Distriktu s druge strane. Naime, za isto krivično djelo, dijete će u  Brčkom biti puno strože tretirano u odnosu na FBIH i RS. Radi se o klasičnoj pravnoj nesigurnosti djece u XXI vijeku. Odgovor je, da mi vrlo malo razmišljamo o pravu djeteta u BIH”, zaključio je Muratbegović.

 

NEPOTPUN IZVJEŠTAJ O NASILJU U PORODICAMA

 

Krajem prošlog mjeseca objavljena je i Informacija o sprovođenju opšteg Protokola o postupanju uslučajevima nasilja u porodici za 2014. godinu u Republici Srpskoj, u kojem su po prvi put predstavljeni objedinjeni podaci subjekata zaštite o slučajevima nasilja  u porodici u Republici Srpskoj.

 

Iako su se, prema Protokolu, sve institucije potpisnice obavezale da će dostaviti podatke o slučajevima na teritoriji koje pokrivaju, mnoge od njih tu obavezu nisu ispoštovale, tako da ni podaci iz Izvještaja nisu potpuni.

Obavezu dostavljanja podataka izvršili su svi centri javne bezbjednosti u Republici Srpskoj putem Ministarstva unutrašnjih poslova. Od 19 osnovnih sudova podatke je dostavilo ukupno 13, a od ukupno 62 centra za socijalni rad/službe socijalne zaštite podatke je dostavilo 46. Od ukupno 54 zdravstvene ustanove podatke je dostavilo 28, a od ukupno 279 obrazovnih ustanova podatke je dostavilo 136 (100 osnovnih i 36 srednjih škola). Iako su mnogi statistički parametri uzeti u razmatranje, ne postoji zvaničan broj prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja nad djecom unutar porodica.

 

Prema podacima MUP-a, od ukupno 1467 žrtava nasilja u porodici, njih 1002 ili 68,3 % je bilo ženskog pola i 465 ili 31,7 % muškog. Od ukupnog broja žrtava evidentirano je 128 djece žrtava nasilja u porodici i to 68 dječaka i 60 djevojčica, kao i dva lica sa invaliditetom, oba muškog pola.

 

Od ukupnog broja žrtava nasilja u porodici 19% ili 269 je bilo maloljetno. Podjednako su žrtve nasilja u porodici bila djeca i muškog i ženskog pola. Najviše maloljetnih žrtava starosti je između 6-14 godina, njih 144 ili 53%. Dakle, najveći broj djece žrtava nasilja u porodici je osnovnškolskog uzrasta. Među djecom žrtvama nasilja u porodici je i dvoje djece sa razvojnim teškoćama, kao i jedno dijete pod starateljstvom.

 

Međutim, nešto preciznije informacije nam daje Godišnji izvještaj Ombudsmena za djecu. Prema izvještaju, jedan od najvećih problema je neuspostavljanje identičnog mehanizma s ciljem zaštite djece u ovakvim slučajevima.

 

Izvještaj navodi da “nedostatak definisanih mjera psihosocijalne podrške djeci žrtvama seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, ima za posljedicu da je pristup centara za socijalni rad u zaštiti djece po ovom osnovu vrlo različit, od onih koji su maksimalno angažovani i koriste sve kapacitete ne samo centra već i lokalne zajednice, do onih koji odgovornost prebacuju na druge službe, najčešće centre za zaštitu mentalnog zdravlja”.

 

Izostankom adekvatne reakcije dovedeno je u pitanje ne samo pravo djeteta na zaštitu od različitih oblika seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja već i drugih prava djeteta. Preporuke Ombudsmana za djecu odnosile su se na izmjene i dopune Krivičnog zakona, u cilju zaštite djece i njihovih interesa.

 

Preporuke Ombudsmana za djecu koje su prihvaćene:1) zastarijevanje za krivična djela protiv polnog integriteta, braka i porodice učinjena na štetu lica mlađih od 18 godina počinje teći od dana punoljetstva oštećenog, 2) obavezan psihosocijalni tretman počinioca, pored kazne zatvora, 3) uspostavljanje registra, baze podataka počinilaca krivičnih djela na štetu djece, 4) zabrana obavljanja poziva, dužnosti ili djelatnosti, ali samo za učinioca koji je zloupotrijebio svoj poziv.

 

Izmjenama Krivičnog zakona nije došlo ni do povećanja sankcija za počinioce krivičnih djela seksualnog zlostavljanje djece, ali je prihvaćena preporuka o potrebi uspostavljanja registra, baze podataka počinilaca ovih krivičnih djela. Registar još nije uspostavljen.

 

Kada je u pitanju porodični status djece žrtava seksualne eksploatacije, analiza pokazuje da najveći broj djece -žrtava potiče iz disfunkcionalnih porodica, kao i iz nepotpunih porodica. Analiza takođe pokazuje da slučajeve seksualnog nasilja nad djecom prati i nasilje u porodici, te da su djeca kod kojih je neko od roditelja sklon konzumiranju alkohola i koji su zanemareni u porodici su u većem riziku da postanu žrtve i seksualne eksploatacije. Socijalno -ekonomski status porodica djece -žrtava je na veoma niskom nivou. Većina djece -žrtava je iz porodica u kojima najčešće nijedan od roditelja nema zasnovan stalni radni odnos, uglavnom su angažovani na privremenim i povremenim fizičkim poslovima.

 

Analiza podataka koji se odnose na zdravstveno stanje djeteta - žrtve pokazuje nažalost da su i djeca sa smetnjama u razvoju žrtve seksualne eksploatacije.

 

Ovi pokazatelji potvrđuju da je briga o djeci i nečinenje konkretnih poteza, posebno u političkim krugovima, brigu o pravima djeteta svodi uglavnom na deklerativnu podršku, podjednako u oba entiteta. Tako smo svjedoci da Predstavnički dom  Parlamenta FBiH usvojio izmjene Zakona o pomilovanju, ali poslanici nisu podržali amandman poslanika SDP-a Damira Mašića kojim bi osuđeni za pedofiliju bili izuzeti od mogućnosti pomilovanja.

 

SVAKA DESETA DJEVOJČICA U SVIJETU JE SEKSUALNO ZLOSTAVLJANA

 

Oko 120 miliona djevojčica širom svijeta - neznatno više od jedne desetine - silovano je ili seksualno zlostavljano do 20. godine života, podaci su iz UN-ovog izvještaja, koji je obavlljen krajem prošle godine. 

Tom prilikom, izvršni direktor Unicefa Entoni Lejk rekao je da nasilje "preskače granice dobi, geografije, religije, nacionalnosti i platežne moći".

 

- Ono se dešava na mjestima na kojima bi djeca trebala biti sigurna, u njihovim domovima, školama i zajednicama. Sve češće, ono se dešava putem interneta, i čine ga članovi porodice i učitelji, susjedi i stranci, kao i druga djeca - kazao je Lake. 

 

Studija je otkrila da je šest od desetoro djece u dobi između dvije i 14 godina redovno izloženo fizičkom zlostavljanju od svojih skrbnika, a dokument  je prikupio podatke iz 190 zemalja.

 

 

 


Buka preporuka

Ženska prava

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.